REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-429/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa ŽI, punomoćnica po zaposlenju, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Martin Vlašić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ane Varga i punomoćnika tuženika Martina Vlašića, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 09. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:
''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 5.524,03 eura/41.620,81 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 12.10.2022. do 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023 godine do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 1.015,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 18. veljače 2020. podnio tužbu u kojoj navodi osiguranik HZMO MI ozlijeđen je u prometnoj nesreći 24.10.1987. koju je skrivio osiguranik tuženika ŽIĆ upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika. Na osnovu navedene nesreće rješenjem broj IN-621727 od 06.11.1990. priznato pravo na zaposlenje na drugom poslu uz pravo naknade plaće. Kako su sve naknade s naslova priznatog prava na zaposlenje na drugom poslu po službenoj dužnosti prema čl. 174. ZOMO prevedene na invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad to se MI počevši od 01.01.1999. na teret HZMO isplaćuje invalidska mirovina. Tuženik je tužitelju isplatio štetu u mirnim postupcima za ranija razdoblje do zaključno 31.08.2020.Tužitelj je za razdoblje od 01.09.2020. do 31.12.2022. s osnova invalidske mirovine isplatio ukupno 5.524,03 € / 41.620,81 kn, a koji iznos predstavlja štetu za HZMO. Dana 21.09.2022. tužitelj je tuženiku uputio zahtjev za naknadu štete za utuženo razdoblje te je tuženik dopisom od 08.11.2022. isti otklonio pozivajući se na odredbe članaka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Navodi i kako je u skladu s odredbama čl. 161. -167. Zakona o mirovinskom osiguranju tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine. Predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.524,03 eura/41.620,81 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak prometne nezgode u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost za nastanak prometne nezgode. Osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženog u odlukama Rev-x- 388/2018-2 od 25.8.2020. i Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod uza mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Ističe kako je osiguranik tužitelja rođen **.**.1957. i isti bi da nije bilo štetnog događaja, ostvario pravo na starosnu mirovinu prije isplate mirovine za dio utuženog razdoblja, s navršenih 65 godina života i minulim radom, koju bi mu u obvezi bio isplaćivati tužitelj. Smatra da tužitelj treba dokazati da izvršenim isplatama s osnova invalidske mirovine trpi štetu te može potraživati samo štetu koju trpi ukoliko je invalidska mirovina koju isplaćuje veća od starosne mirovine koju bi isplaćivao svom osiguraniku po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u presudu Zapisnik o uviđaju Gradskog sekretarijata za unutarnje poslove iz 1987. (list 3-6), presudu Općinskog suda u Zagrebu od 08.05.1989. broj Ks-216/88 (list 7-12), rješenje tužitelja broj IN- RZ-621727 od 6.11.1990. (list 13-14), rješenje tužitelja o određivanju invalidske mirovne broj 092283 od 09.07.1999. (list 15-17), obračun isplata na teret tužitelja za osiguranika tužitelja (list 18-31), zahtjev tužitelja za naknadu štete upućen tuženiku s povratnicom (list 32-33 spisa), obavijest tuženika tužitelju (list 34 spisa), rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-388/18-2 od 25.8.2020. i Rev-12/2022-2 od 12.1.2022. (list 40-48 spisa) i izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Koraljki Cesarec Noršić (list 64-69 spisa).
4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 5.524,03 eura zajedno sa zateznim kamatama s osnova naknade štete.
6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i odgovornost za nastanak prometne nezgode, a sporan je osnov i visina tražbine.
7. Prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanje koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. t. 1). Navedena odredba sadržana u čl. 161. st. 2. t. 1. izmijenjena je odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 115/2018) te prema izmijenjenoj odredbi naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
8. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako smatra da tužitelj eventualno može potraživati samo onu štetu koju bi tužitelj trpio ukoliko bi invalidska mirovina koju isplaćuje svom osiguraniku bila veća od starosne mirovine koju bi isplaćivao da nije bilo štetnog događaja, a osiguranik tužitelja je obzirom na to da je rođen **.**.1957. ostvario pravo na starosnu mirovinu prije isplate mirovine za dio utuženog razdoblja.
9. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. st. 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.
10. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).
11. Prema toj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo za iznos razlike između pretpostavljene starosne mirovine koju bi tužitelj po redovnom tijeku stvari isplaćivao svom osiguraniku i isplaćene invalidske mirovine (tako i VSRH u odluci Rev- 1235/2021-2 od 22. veljače 2022.).
12. S obzirom na sve naprijed navedeno, radi utvrđenja visine između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao po osnovi ozljede na radu, te utvrđivanja da li po redovnom tijeku stvari osiguraniku tužitelja s navršenih 65 godina života bila isplaćivana mirovina u većem ili manjem iznosu nego što bi to bila mirovina u slučaju ozljede na radu, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Koraljki Cesarec Noršić.
13. Vještak je nalaz i mišljenje izradio na temelju dokumentacije u spisu i uvida u obračun o isplati na teret HZMO za invalidsku mirovinu korisniku te rješenja o pravu na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za ra broj 92283 od 09.07.1999. Iz nalaza vještaka proizlazi kako je pri izračunu vještak uzeo u obzir dob osiguranika tužitelja na dan donošenja rješenja o mirovini 09.07.1999. imao 20 godina, 7 mjeseci i 7 dana staža. Pridodani utvrđeni staž iznosi 11 godina, 8 mjeseci i 4 dana te se mirovina zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti računa na ukupni mirovinski staž od 40 godina, 0 mjeseci i 0 dana. Korisniku invalidske mirovine MI je u razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2022. isplaćeno 41.620,81 kn, tj. 5.524,03 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro/7,5345 kn. Korisnik mirovine MI bi sa svibnjem 2020. stekao uvjete dugogodišnjeg osiguranika i imao pravo na mirovinu s osnove dugogodišnjeg osiguranika, a koja bi za razdoblje 01.09.2020. do 31.08.2022. iznosila 9.359,48 eura. Isplaćena invalidska mirovina korisniku MI u razdoblju 01.09.2020. do 31.08.2022. iznosi 5.524,03 eura, mirovina koju bi korisnik ostvario kao dugogodišnji osiguranik (41 godina staža, svibanj 2020) za isto razdoblje iznosi 9.359,48 eura te razlika iznosi 3.835,45 eura.
14. Iz navedenog nalaza proizlazi kako nema razlika između isplaćenih invalidskih mirovina i iznosa pretpostavljenih starosnih mirovina osiguranika tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2022., odnosno iznosi pretpostavljenih starosnih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u predmetnom razdoblju, da nije došlo do predmetnog štetnog događaja, veći su od isplaćenih invalidskih mirovina.
15. Tužitelj se usprotivio nalazu i mišljenju kao na zakonu neosnovanom, dok je tuženik naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje osim u dijelu kojim vještak utvrđuje razliku između invalidske mirovine koja se isplaćuje u cijelosti zbog ozljede na radu i isplaćene mirovine obzirom na odredbu čl. 27. st. 3. ZOOP-a razliku između isplaćene mirovine i invalidske mirovine koja se isplaćuje u cijelosti zbog ozljede na radu te je predložio da sud pozove vještaka da se očituje na prigovor tuženika. Nakon što je sud pozvao tužitelja da se očituje predlaže li saslušanje vještakinje obzirom na navode podneska i predlaže li saslušanje vještaka tužitelj je podneskom obavijestio sud da nije potrebno saslušanje vještaka, dok je tuženik obzirom na to da je riječ o prigovoru pravne naravi naveo da nije svrsishodno dodatno saslušavati vještaka.
16. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, jer je isti jasan i neproturječan, kako sam sebi tako i dokumentaciji koja se nalazi u spisu, a stranke su odustale od prijedloga za saslušanjem vještaka.
17. Slijedom svega navedenog, kako je provedenim vještačenjem utvrđeno kako su iznosi pretpostavljenih starosnih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u razdoblju od 01. rujna 2020., do 31. prosinca 2022. veći od isplaćenih invalidskih mirovina, to tužitelju u tom razdoblju nije nastala šteta koju od tuženika potražuje predmetnim tužbenim zahtjevom. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
18. Kako tužitelj nije uspio u sporu, dužan je naknaditi parnični trošak tuženiku, sukladno odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav podneska od 18.3.2024. (Tbr. 8/1-100 bodova), sastav podneska od 28.03.2024. (Tbr. 8/3-100 bodova) i zastupanje na ročištu od 26.02.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova) ukupno 300 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura, odnosno 600,00 eura, pdv od 25% od 150,00 eura i predujam za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, odnosno ukupno 1.015,45 eura.
19. Na dosuđeni trošak tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23.) tekuće od presuđenja do isplate.
20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Sudac
Ingrid Šegon
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku po pun.