Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-743/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sudaca Alenke Laptalo kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić,kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Stokrp, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Daliji Hajdo, odvjetnici u Rijeci, protiv tužene SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mariu Vrtodušiću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranije knjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 640/2022-5 od 20. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-640/2022-5 od 20. srpnja 2022. i sudi:

I Utvrđuje se da je ugovor o darovanju i osnivanju služnosti plodouživanja sklopljen dana 02. svibnja 2018. godine između IZ i SZ ništetan pravni posao.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci na osnovu ove presude uspostaviti zemljišnoknjižno stanje u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 4 suvlasnički udio 22/100 Etažno vlasništvo E-4 kakvo je bilo prije uknjižbe nekretnine na ime i vlasništvo tuženice na temelju ništetnog Darovnog ugovora i osnivanju služnosti plodouživanja opisanog u točki 1, na način da se izvrši brisanje prava vlasništva upisanog u korist SZ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uz istodobni upis prava vlasništva IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 Eura, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-743/2022-5 od

20. srpnja 2022. je presuđeno:

„ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

1. Utvrđuje se da je ugovor o darovanju i osnivanju služnosti plodouživanja sklopljen dana 02. svibnja 2018. godine između IZ i SZ ništetan pravni posao.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci na osnovu ove presude uspostaviti zemljišnoknjižno stanje u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 4 suvlasnički udio 22/100 Etažno vlasništvo E-4 kakvo je bilo prije uknjižbe nekretnine na ime i vlasništvo tuženice na temelju ništetnog Darovnog ugovora i osnivanju služnosti plodouživanja opisanog u točki 1, na način da se izvrši brisanje prava vlasništva upisanog u korist SZ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] uz istodobni upis prava vlasništva IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da mu nadoknadi i parnični trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.875,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. srpnja 2022. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 stavak 2 ZOO-a (NN 35/05 i 78/15), sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe“.

2. Presudu tužitelj pobija zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih razloga, pazeći pritom u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 13. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Međutim osnovan je žalbeni navod tužitelja pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju i osnivanju služnosti plodouživanja od 2. svibnja 2018. (dalje: Ugovor) za stan u [adresa] upisan u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 4 suvlasnički udio 22/100 Etažno vlasništvo E-4, sklopljen između pok. IZ kao darovatelja i tužene kao daroprimca, koji Ugovor je po tvrdnji tužitelja sklopljen protivno članku 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), jer prilikom sklapanja istog nije bilo prave predaje stvari.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi :

- da je nesporno da u vrijeme sklapanja spornog Ugovora, tužena nije bila u posjedu predmetnog stana i da isti Ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta,

- da je nakon sklapanja spornog Ugovora došlo do prave predaje u suposjed predmetne nekretnine tuženoj, odnosno da je tužena u istoj stanovala zajedno sa pok. IZ pa da stoga navedeni Ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, odnosno da isti nije ništetan,

- da iz iskaza tužene, koji je sud prihvatio u cijelosti proizlazi da je ista sa pok. KZ bila u vezi i da je njegova želja bila da joj ostavi predmetni stan, da je ona i prije potpisivanja spornog ugovora povremeno živjela s njim u istom stanu, a nakon potpisivanja da je živjela stalno, čije navode su potvrdili mnogobrojni saslušani svjedoci čije iskaze je sud u cijelosti prihvatio,

- da iz iskaza svjedoka UZ, ČZ, OZ, EZ, NZ, ĆZ, ĐZ proizlazi da je tužena do potpisa spornog ugovora, točnije roštilja koji je organizirao pok. IZ, **.**.2018., znala prespavati kod njega u predmetnom stanu, a nakon toga s njim je stanovala u istom stanu pa je tako svjedok DZ iskazao da je on znao doći na ulaz spornog stana, kada je tuženu u toj kuhinjici, ali da ne zna čije su stvari bile tamo, dok je svjedok LZ u svome iskazu naveo da tuženu poznaje preko njene sestre i da je IZ vidio 4-5 puta sa tuženom, odnosno da je jedno vrijeme živjela kod njega u stanu, dok je svjedok BZ naveo da je znao viđati tuženu i pok. IZ te da mu se čini da je jedne prilike vidio gospođu kako pegla i da je to vidio s vrata, ali da nije ulazio u stan.

- da nije prihvatio iskaz tužitelja, u dijelu da mu je otac rekao da će mu isti stan ostaviti, jer to nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok, kao niti iskaz ZZ, majke tužitelja i bivše supruge pok. IZ i to iz razloga što je njezin iskaz kontradiktoran, jer je na početku iskaza navela da njoj ništa nije poznato oko sklapanja spornog Ugovora, ali da je komunicirala s istim na godišnjoj razini da bi na kraju iskaza navela da se zadnji put čula sa IZ 2013., a da su se zadnji put vidjeli na sprovodu njezine mame,

- da svjedok PZ kao prva susjeda pok. IZ nije mogla znati da li je tužena živjela s pok. IZ, odnosno da li je isti živio sam i to iz razloga što je ista u svome iskazu navela da je poznavala tuženu, da je njoj prodala stan međutim da ona nema saznanja o odnosu SZ i IZ, da bi kasnije u svome iskazu navela da zna da je IZ živio sam, da je slabo bila u kontaktu sa susjedima, najviše da je bila u kontaktu sa ĆZ, ali da joj nije poznato jesu li se njih dvije družile sa IZ,

- da ostale iskaze svjedoka nije cijenio, jer nisu imala relevantnih saznanja o predmetu spora (ŠZ, GZ, HZ i VZ),

- da je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za pribavljanjem spisa Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, jer je taj dokazni prijedlog podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka 8. siječnja 2020., a kako iz obrazloženja rješenja ŽDO u Rijeci od dana 2. travnja 2020. (list 52 spisa) proizlazi da je kaznenu prijavu podnio upravo tužitelj te je isti znao za nju pa je mogao prije zaključenja prethodnog postupka predložiti uvid u podnesenu kaznenu prijavu, odnosno podredno u spis ŽDO-a u Rijeci, budući je imao saznanja o istima.

8. Slijedom navedenih utvrđenja, stav je prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev neosnovan, jer da je nakon sklapanja spornog Ugovora, došlo do prave predaje u suposjed predmetne nekretnine, odnosno da je tužena u istoj stanovala zajedno sa pok. IZ pa da stoga navedeni Ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, odnosno da isti nije ništetan.

9. Međutim s naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava se ne slaže ovaj drugostupanjski sud.

10. Člankom 299. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.).

11. Prije svega valja navesti da je prvostupanjski sud prethodno, presudom poslovni broj P-3862/19-35 od 27. siječnja 2021., odbio tužbeni zahtjev tužitelja, koji je istovjetan predmetnom tužbenom zahtjevu, a koja presuda je ukinuta rješenjem ovog suda, poslovni broj Gž-522/2021-2 od 27. travnja 2022. s uputom prvostupanjskom sudu da odluči o dokaznom prijedlogu tužitelja iz podneska od 21. travnja 2020., glede uvida u rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj KPDO-30/20- V od 2. travnja 2020. (dalje - Rješenje od 2. travnja 2020.) i pribavljanja spisa Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci poslovni broj KP-DO-30/20, jer da nije odlučeno o tom dokaznom prijedlogu.

12. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku u pobijanoj presudi odbio navedeni dokazni prijedlog obrazlažući svoj stav da je isti prijedlog nepravovremen, jer je podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka.

12.1. U pravu je žalitelj u tvrdnji da je neosnovano utvrđenje prvostupanjskog suda da je taj dokazni prijedlog nepravovremen. Naime, prethodni postupak je zaključen 8. siječnja 2020., dok je rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: KP-DO-30/20-V po podnesenoj kaznenoj prijavi tužitelja donijeto 2. travnja 2020., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka pa je ocjena ovog suda da je tužitelj tek tada mogao znati sadržaj iste odluke, kojom je odbačena kaznena prijava, protiv tužene. Stoga, ocjena je ovog suda da je navedeni dokazni prijedlog pravovremen, sukladno članku 299. stavak 2. ZPP, jer ga tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

13. Uvidom u navedeno Rješenje od 2. travnja 2020., kojim je odbačena kaznena prijava tužitelja protiv tužene zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz koristoljublja na štetu IZ, proizlazi da se iz obavljenih razgovora sa susjedima pok. IZ, između ostalog i sa ĆZ (majka tužene) došlo do saznanja u odnosu na tuženu i njezin način života “kako ista zna boraviti kod dečka određeno vrijeme, da je znala rijetko doći na adresu gdje joj stanuje mama, pa i pok. IZ, te da je rijetko znala kod IZ prespavati, i to kada ne bi mogla prespavati kod svoje majke ili tetke koje borave u kući. Dakle, evidentno je kako SZ nikako nije živjela sa pok. IZ, kako je cijelo to vrijeme bila i očito je još uvijek u vezi sa drugom osobom kod koje vrlo često boravi, a tako je očito bilo i prije sklapanja darovnog ugovora kao i nakon sklapanja tog ugovora“.

14. Iz očitovanja MUP-a, policijska postaja Rijeka od 25. veljače 2020. proizlazi da su djelatnici MUP-a 14. srpnja 2019., temeljem poziva ĆZ (majka tužene) zaprimili dojavu da se iz stana pok. IZ osjeti jaki smrad i da se isti ne javlja, koja im je rekla da je pok. IZ živio sam u spornom stanu i da ga nije vidjela od 20. lipnja 2019., odnosno da s istim nije puno komunicirala, dok je tijelo istog bilo zatečeno u visokom stupnju raspadanja. Također se navodi i to da je po dr. M sa odjela patologije KBC Rijeka utvrđeno vrijeme smrti IZ **.**.2019., dok iz Izvještaja o obdukciji od 25. srpnja 2019., proizlazi da se kao dan smrti pok. IZ navodi oko 1. srpnja 2019., a da je način smrti naveden kao neodređen.

15. Dakle, među strankama je nesporno da sporni Ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, odnosno sporno je je li izvršena prava predaja stvari, tj. predmetnog stana od strane pok. IZ tuženoj.

16. Člankom 322. stavak 1. ZOO, propisano je da ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu ravnu posljedicu ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je člankom 323. stavak 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17. Člankom 482. stavak 1. i 2. ZOO propisno je da ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, dok ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

18. Člankom 53. stavak 1. točka 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22.) propisano je da je javnobilježnički akt osobito potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

19. Člankom 10. ZOO je propisano da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik (stavak 1.), a tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik (stavak 2.), kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici (stavak 3.).

20. Dakle, cijeneći naprijed navedena utvrđenja ovog suda, osnovano žalitelj navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci nije valjano cijenio navedene dokaze, kao i iskaz svjedokinje PZ, koja po ocijeni ovog suda ima relevantna saznanja o predmetu spora, jer je ista bila prva susjeda pok. IZ, čiji stanovi se nalaze u prizemlju zgrade jedan do drugog i koja je još k tome taj svoj stan prodala upravo tuženoj negdje u rujnu 2018. u kojem je ona (misleći na sebe) živjela do te prodaje, dok je nesporno da je sporni Ugovor potpisan 2. svibnja 2018. Upravo je navedena svjedokinja u svom iskazu potvrdila da je tužena živjela kod bake u Jadranovu do vremena navedene prodaje stana i da ona nije vidjela da bi netko dolazio kod pok. IZ, tim više što je ista najviše bila u kontaktu sa ĆZ, odnosno majkom tužene, za koju je utvrđeno da je živjela kat iznad spornog stana. Stoga dovodeći ovaj dokaz u vezu sa ostalim dokazima (Rješenje od 2. travnja 2020. i očitovanje MUP-a, Policijska postaja Rijeka od 25. veljače 2020.), ocjena je ovog suda da je iskaz navedene svjedokinje uvjerljiv, nepristran i istinit, jer sadržaj njenog iskaza je u cijelosti podudaran s navedenim dokazima.

21. Isto tako prvostupanjski sud je cijenio iskaz svjedoka ŠZ, kao irelevantan, što je također suprotno ocjeni ovog suda, budući da je upravo on kao djelatnik MUP-a asistirao spornog dana 14. srpnja 2019., po telefonskom pozivu svjedokinje ĆZ (majke tužene) koja mu je rekla da nije komunicirala sa pok. IZ i da ga nije vidjela unazad 2-3 mjeseca odnosno da je živio sam, dok je ista u iskazu pred prvostupanjskim sudom tvrdila suprotno i čijem iskazu je prvostupanjski sud bezuvjetno poklonio vjeru i na temelju kojeg je između ostalog donio svoju odluku.

22. Nadalje, isto tako iz Rješenja od 2. travnja 2020., koje ima svojstvo javne isprave sukladno članku 230. ZPP nedvojbeno proizlazi da iz obavljenih razgovora sa susjedima pok. IZ, između ostalog i sa ĆZ (majka tužene) utvrđeno je da tužena zna boraviti kod dečka određeno vrijeme, da rijetko dolazi na adresu gdje joj stanuje mama i da je rijetko znala kod pok. IZ prespavati i to kada ne bi mogla prespavati kod svoje majke ili tetke koje borave u kući.

23. Iz očitovanja MUP-a od 25. veljače 2020. također proizlazi da je upravo ĆZ (majka tužene) prijavila da se iz stana pok. IZ osjeti jaki smrad i da je po dolasku policije (svjedok ŠZ) izjavila da je pok. IZ živio sam u spornom stanu, da ga nije vidjela od 20. lipnja 2019. i da s istim nije puno komunicirala.

24. Dakle, za postojanje neposrednog posjeda nužno je da osoba vrši faktičnu vlast na stvari, a to u odnosu na predmetni stan znači da je tužena živjela u njemu odmah po potpisu spornog ugovora.

24.1. Inače pojam stanovanja u nekom stanu znači živjeti u određenom stambenom prostoru, odnosno koristiti taj stan kao mjesto gdje se spava, jede, odmara i obavljaju svakodnevne aktivnosti. Pod pojmom stana nadalje podrazumijeva se da je to obično jedna ili skup prostorija u zgradi ili kući namijenjenoj za život opremljenom sa kuhinjiom, kupaonicom i drugim potrebnim sadržajem. Slijedom navedenog, kada netko kaže da stanuje u nekom stanu kao što je tužena tvrdila da stanuje u predmetnom stanu nužno je da misli da je taj stan njen dom odnosno mjesto gdje boravi i živi, a što tužena po ocjeni ovog suda nije dokazala, odnosno nije dokazala neposredan posjed nad istim stanom u smislu članka 10. ZOO-a.

25. Međutim, u konkretnom slučaju činjenicu da je tužena odmah nakon sklapanja spornog ugovora od 2. svibnja 2018. počela živjeti u spornom stanu, čime je po ocjeni prvostupanjskog suda došlo do prave predaje u suposjed predmetne nekretnine, a što je isti sud utvrdio temeljem iskaza svjedoka i tužene, kojima je bezuvjetno poklonio vjeru i na kojima je temeljio pobijanu presudu (iskazi UZ, ČZ, OZ, EZ, NZ, ĆZ, ĐZ i JZ) ovaj sud ne može prihvatiti iz prvenstvenog razloga jer su isti svjedoci ili obitelj ili prijatelji tužene, njene sestre i majke, dok s druge strane isti taj sud nije cijenio dokaze koji su po ocjeni ovog suda jedino relevantni za osnovanost tužbenog zahtjeva iz naprijed navedenih razloga (iskazi svjedoka PZ i CZ) odnosno odbija dokazni prijedlog kao nepravovremen (Rješenja od 2. travnja 2020.).

26. Upravo iz navedenih dokaza po ocijeni ovog suda nedvojbeno je utvrđeno da tužena nikada nije stanovala sa pok. IZ u spornom stanu, odnosno da nikada nije došlo do prave predaje nekretnine u neposredan suposjed tuženoj kao daroprimcu, jer je životno nelogično i nevjerojatno da bi tužena živjela s pok. IZ i s njim bila u emotivnoj vezi, a da u razdoblju od 2 mjeseca istog nije kontaktirala ili posjetila istog u spornom stanu, čiji leš je pronađen u raspadnutom stanju do neprepoznatljivosti. Stoga, po ocijeni ovog suda nedvojbeno utvrđeno da sporni Ugovor nema propisanu formu koja je uvjet njegove pravne valjanosti (članka 53. stavak 1. točka 3. ZJB), pa je osnovan žalbeni navod žalitelja da nikada nije došlo do prave predaje posjeda predmetnog stana tuženoj, što posljedično dovodi do ništetnosti istog Ugovora temeljem članka 322. stavak 1. ZOO.

27. Stoga je sukladno članku 373. točka 3. ZPP, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, te odlučiti kao pod točkom I i II izreke ove presude.

28. Tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno članku 154. stavak 1. ZPP, a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa) pa je tako tužitelju priznato po 200,00 EUR za sastav tužbe (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 10. veljače 2020., 9. ožujka 2020., 9. rujna 2020., 21. listopada 2020, 27. studenog 2020. i 6. lipnja 2022. (sve po Tbr. 9/1 Tarife), za sastav podneska od 20. travnja 2020. (Tbr. 8/1 Tarife), kao i za sastav žalbe od 11. veljače 2021. (Tbr. 10/1 Tarife), što iznosi 1.800,00 EUR, kojem iznosu je valjalo dodati PDV u iznosu od 450,00 EUR (Tbr. 42. Tarife), što ukupno iznosi 2.250,00 EUR, koliko je tužitelju i dosuđeno radi čega je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude

29. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka kojim se očitovao na odgovor na tužbu i podnesaka od 20. travnja 2020. i 27. svibnja 2022., obzirom isti po ocjeni ovog suda nisu neophodni za rješenje spora te mu također nije priznao troškove s osnova naplate sudske pristojbe, jer iste nije niti platio, odnosno podmirio.

U Karlovcu 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Laptalo