Posl. br. P-59/2022-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu kao sucu pojedincu u građanskoj pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskog državnom odvjetništvu – Građansko pravni odjel Pula, protiv tuženika JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Valteru Šramu, odvjetniku iz Pule, radi stjecanje bez osnove, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 24. veljače 2025. godine održane uz nazočnosti zz tužiteljice i pun. tuženika, dana 9. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se postojanje potraživanja tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane protiv tuženika JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu glavnice od 162.860,53 kune/21.615,31 eur sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28.12.2016. pa do isplate.

II Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane u iznosu od 151.031,10 kuna/20.045,27 eura sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče prema pojedinačnim iznosima navedenim u presudi Pr-215/2019- 64 od 29.10.2019. i presudi Gž R-209/20-3 od 10.3.2020.godine.

III Prebijaju se iznosi glavnica od 21.615,31 eura i 20.045,27 eura iz stavka I i II izreke ove presude konstitutivnom odlukom ovoga suda.

IV Nalaže se tuženiku JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane isplati preostali iznos glavnice od 11.829,43 kune/1.570,04 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29 st 2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 28.12.2016. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), za period od 1.8.2015.godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

V Odbija se tužiteljica prema tuženiku preko iznosa glavnice priznate u stavku IV izreke ove presude sa kamatom na isti kao i u dijelu tužbenog zahtjeva gdje je na dosuđeni iznos iz stavka IV izreke ove presude potraživala zakonsku zateznu kamatu i za razdoblje od 23.12.2016. pa do 27.12.2016. kao neosnovan.

VI Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je presudom OS Pula P-222/13 od 18.07.2013. naloženo tuženiku u tom predmetu RH isplati tužitelju u tom predmetu JN isplati bruto iznos od 118.254,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje navodi da je tuženik u postupku izravne naplate naplatio pljenidbom i prijenosom s računa RH u ukupnom iznosu od 228.827,56 kuna, da je presudom VSRH Revr- 1313/14 ukinuta presuda Općinskog suda u Puli te je predmet vraćen na ponovno suđenje, da je naznačenim postupanjem tuženik bez osnove primio dio iznosa koji mu je dosuđen sada ukinutom navedenom presudom Općinskog suda u Puli. Slijedom navedenog tužitelj je predložio prihvaćanje tužbe i tužbenog zahtjeva kojeg je povećao na ročištu od 11.2.2025.godine na iznos od 228.827,66 kn ili 30.370,64 eura, list 129 spisa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako po osnovi tako i po visini. Naveo je da je između istih stranaka samo u drugačijim procesnim ulogama, o istom zahtjevu, već teče parnica koja se vodi pred ovim sudom pod posl. br. Pr-215/19, kojom tužbom tuženik u tom predmetu RH traži da mu JN na ime naknade plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom tijekom 2005., 2006., 2007., 2008. i 2009. godine isplati iznos od 118.254,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Slijedom navedenog tuženik je istaknuo prigovor dvostruke litispendencije. Slijedom navedenog predložio je odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem predmeta Pr-215/19, dokumentacije na listovima: 3-21 spisa, 32-36 spisa, 44-54 spisa, 55-56 spisa- zapisnik, 58 spisa, 61-74 spisa, 75-99 spisa, 107-123 spisa-nalaz vještaka, 128-129 spisa-iskaz vještakinje s ročišta od 11.02.2025.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku osnovan je u manjem dijelu.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je između ovdje tuženika kao tužitelja i ovdje tužiteljice kao tužene, dakle u obrnutim procesnim ulogama vođen parnični postupak prvotno poslovni broj P- 562/09 kasnije P-223/13 kojem je ovdje tuženik kao tužitelja listovi 125-136 spisa ishodio prvostupanjsku presudu od 18.07.2013. kojom je bilo naloženo RH da mu na ime prekovremenog rada isplati na ime iznosa glavnice 118.254,60 kuna zajedno s propisanom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos kako se to navodi na listu 125-126 sada spisa Pr-215/19.

6. Nije sporna činjenica da je presudom ŽS Pula Gž-2851/13 od 25.03.2014.g. odbijena žalba republike Hrvatske te je potvrđena presuda P-223/13 u dijelu glede isplate iznosa glavnice od 118.254,60 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u prvostupanjskoj presudi te je djelomično preinačena odluka o trošku na način da je naloženo RH da JN isplati na ime parničnog troška 18.231,50 kuna listovi 142-147 spisa Pr-215/19.

7. Nije sporna činjenica da je povodom revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr -1313/14-2 od 08.11.2016. listovi 176-178 spisa ukinuo i prvostupanjsku presudu P-223/13 od 18.07.2013. i drugostupanjsku odluku Gž-2851/13 od 25.03.2014. i predmet vratio na ponovni postupak. Nije sporna činjenica da je prema dostavnici na listu 177 poleđine spisa raniji punomoćnik ovdje tuženika a u tom predmetu tužitelja odluku VSRH uredno zaprimio dana 28.12.2016.g.

8. Nije sporna činjenica da je ponovljenom postupku ovdje tuženika a u tom predmetu opet tužitelja ponovno donesena prvostupanjska presuda pod posl. br. Pr- 215/19 od 29.10.2019.g. kojom je RH listovi 260-275 spisa naloženo da JN isplati iznos glavnice od 118.254,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako se to navodi u istoj presudi listovi 1 do 2 iste.

9. Nije sporna činjenica da je presudom ŽS Zagreb Gž R-202/20-3 od 10.03.2020.g. listovi 285-289 spisa potvrđena ponovljena prvostupanjska presuda Pr- 215/19 od 29.10.2019. glede isplate iznos ovdje tuženiku od 118.254,60 kuna bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno kao i u dijelu vezano za odluku o trošku od 32.776,50 kuna list 285 spisa Pr-215/19.

10. Nije sporna činjenica da je ovdje tuženik u podnesku od 23.03.2021.g. istaknuo prigovor radi prijeboja u parnici odlukom suda pozivajući se na navedene presude Pr-215/19 od 29.10.2019. i drugostupanjsku odluku kojom je ista potvrđena u najvećem dijelu Gž R-202/20 od 10.03.2020. navodeći da stavlja u prijeboj iznos od 118.254,60 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose (mjesečne) kao i glede parničnog troška od 32.776,50 kuna list 40 spisa.

11. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

12. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove kao visina tužbenog zahtjeva. Sporo je i pitanje da li je prigovor radi prebijanja i postupovno dopušten i materijalno pravno osnovan. Sporan je i prigovor dvostruke litispendencije istaknug od strane tuženika.

13. U odnosu na prigovor dvostruke litispendencije isti nije bio osnovan budući je tražbine ovdje tužiteljice zasnovana na potpuno drugačijem činjeničnom osnovu u odnosu na predmete koje navodi tuženik pa nema objektivnog identiteta, pa je isti valjalo odbiti. U odnosu istaknuti prigovor radi prebijanja u parnici odlukom suda tzv. compesatio per judicem isti je bio pravovremeno postavljen te je po ocjeni ovog suda bio materijalno pravno osnovan. Na ime sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice odluka Ustavnog suda RH U-IIIa-2169/2003 od 22.02.2006. razvidno je da u slučaju kad se radi o procesno pravnom prigovoru prijeboja sud mora prije svega izvršiti kompenzaciju međusobnih potraživanja stranaka te odlučiti o svim zahtjevima koji su u parnici bili postavljeni, sukladno čl. 338 ZPP-a st. 3 sud mora odlučiti u izreci presude i o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 333). Iz iste odluke razvidno je da je i u toj odluci tuženik imao tražbinu utvrđenu pravomoćnom presudom glede koje je predložio prijeboj te je Ustavni sud ukidajući odluke nižih sudova i naložio da se o istom meritorno odluči.

14. Uvidom u dokumentaciju na listu 61-99 spisa koju je sud pribavio sukladno prijedlogu tužiteljice službenim putem od FINA-e utvrđeno je da je doista bila provedena ovrha po sada ukinutim ovršnim ispravama presudi P-223/13 od 18.07.2013.g. te da je temeljem iste izvršio naplatu od tužiteljice određeni novčani iznos kojeg je tužiteljica u tužbi postavila u visini od 226.453,97 kuna iako za opisano nije ponudila glede visine odgovarajuće dokaze.

15. čl. 1111 ZOO-a (NN 35/05 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu ZOO) propisno je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2 istog članka propisano je da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Konačno st. 3 istog članka propisano je da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U konkretnom slučaju a u tom smislu i recentna sudska praksa primjerice odluka VSRH Revr 516/10-2 od 14.07.2010. radi se o situaciji gdje je upravo došlo do otpadanja osnove ukidanjem presuda P-223/13 od 18.07.2013. odnosno odluka ŽS Gž-2851/13 od 25.03.2014. a temeljem kojeg osnova je ovdje tuženik protiv ovdje tužiteljice i provodio ovrhu sukladno zahtjevu za izravnom naplatom koje prileži na listu 72-73 ovoga spisa. Dakle tuženik je od tužiteljice naplatio određene novčane iznose po osnovi koja je kasnije otpala zbog čega tužiteljica ima pravo na povrat isplaćenih iznosa podnošenjem ove kondikcijske tužbe. Sukladno odluci VSRH koje prileže u predmetu Pr-215/19 na listu 176-177 spisa raniji odvjetnik ovdje tuženika je tu odluku sukladno čl 138 ZPP-a uredno zaprimio dana 28.12.2016. zbog čega sukladno čl. 1115 ZOO-a a u skladu s recentnom sudskom praksom (primjerice odluka ŽS Osijek Gž- 2287/17-2 od 16.11.2017.g.) ovdje tuženik postao nepošteni stjecatelj od dana otkad je saznao za tu odluku Vrhovnog suda RH što znači da bi tužiteljici od tog dana pripadala zakonska zatezna kamata na iznos glavnice koju tuženik mora vratiti a ne od 23.12.2016.godie.

16. Poradi utvrđivanja tražbine proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku MARIMAR-FIN d.o.o.. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinje MARIMAR-FIN d.o.o. od 11.10.2024. godine listovi 107 do 124 spisa utvrđeno je da je tuženik od tužitelja po presudi P-223/13 naplatio sljedeće: parnični trošak 18.231,50 HRK (*2.419,74 EUR) dana 18.08.2014. godine, trošak 2.373,59 HRK (*315,03 EUR) dana 10.11.2015. godine, doprinose 23.649,92 HRK (*3.138,88 EUR) sa zateznom kamatom 21.727,90 HRK (*2.883,79 EUR), a što ukupno iznosi 45.377,82 HRK (*6.022,67) koji su uplaćeni u korist državnog proračuna RH dana 18.08.2014. godine, porez i prirez 20.589,21 HRK (*2.732,66 EUR) koji je uplaćen u korist državnog proračuna dana 18.08.2014. godine, neto isplatu 74.010,47 HRK (*9.822,88 EUR) sa zateznom kamatom 68.244,97 HRK (*9.057,66 EUR), a što ukupno iznosi 142.255,44 HRK (*18.880,54 EUR) uplaćenu u korist Odvjetnika Tihomira Boćkaija, dana 18.08.2014. godine, a što čini naplaćen ukupan iznos od 228.827,56 HRK, odnosno *30.370,64 EUR. Dakle, u korist nadležnih tijela - na račun državnog proračuna RH uplaćen je ukupan iznos od 65.967,03 HRK (*8.755,33 EUR), od čega: zatezne kamate 21.727,90 HRK (*2.883,79 EUR) na doprinose, doprinosi 23.649,92 HRK (*3.138,88 EUR), porez i prirez na dohodak 20.589,21 HRK (*2.732,66 EUR) list 123 spisa. Svoj nalaz i mišljenje vještakinja je uredno izložila na ročištu od 11.2.2025.godine, list 128 spisa, nakon čega nije bilo primjedbi na nalaz vještaka.

17. Sukladno prethodno navedenom razvidno je prema da je po navedenim presudama ovdje tuženik kao tužitelj iz predmeta P-223/13 konkretno naplatio iznos parničnog troška od 18.231,50 kuna, zatim trošak od 2.373,59 kuna list 123 ovoga spisa te iznos od 142.255,44 kune (glavnica 74.010,47 i kamata 68.244,97 kuna) što zbrojeno predstavlja iznos od 162.860,53 kune i po ocjeni ovog suda to je upravo iznos u odnosu na koji je došlo do prelaska u imovinu ovdje tuženika u odnosu na osnov koji je kasnije otpao. Naprotiv, iznosi koji su po tom ukinutom osnovu naplaćeni u korist nadležnog tijela na račun državnog proračuna RH doprinosi od 45.377,82 kune (doprinosi od 23.649,92 kune i zakonska zatezna kamata od 21.727,90 kuna) kao i porez i prirez od 20.589,21 kunu koji je uplaćen u korist državnog proračuna ili ukupno 65.967,03 kune sukladno recentnoj sudskoj praksi nije imovina koja je prešla u korist ovdje tuženika što je vidljivo i iz nalaza vještaka već su ti iznosi uplaćeni upravo u korist nadležnog tijela na račun državnog proračuna Rh. Stoga i prema logici stvari tužiteljica ne može od tuženika po ovom osnovu potraživati iznos od 65.967,03 kune (8.755,33 eura) list 123 spisa jer taj iznos nikad nije prešao u imovinu tužiteljice već je upravo po ukinutim ovršnim ispravama prešao na račun državnog proračuna RH a sama tužiteljica i ne tvrdi da je te iznose ikada vratila tuženiku. Nadalje vezano za tražbinu tuženika povodom novog ovršnog naslova presude Pr-215/19 od 29.10.2019. odnosno sukladno odluci ŽS-a Gž R 202/20 od 10.03.2020. razvidno proizlazi da i ovdje tuženika prema tužiteljici ima novi ovršni naslov kojeg prema postojećim dokazima u spisu nije aktivirao i to tražbinu u iznosu glavnice od 118.254,60 kuna samo na ime glavnice bez kamata na svaki pojedinačni iznos kako se navodi u toj novoj ovršnoj ispravi sve vezano za prekovremeni rad te na ime parničnog troška iznos glavice od 32.776,50 kuna što zbrojeno daje na ime glavnice iznos od 156.031,10 kuna (listovi 260,261 i 285 spisa Pr- 215 /19) i to samo na ime potraživanja ovdje tuženika prema tužiteljici s osnove glavnice dakle bez kamata.

18. Dakle i tužiteljica i tuženik stoga imaju potraživanja koja se sastoje od glavnice i zakonskih zateznih kamata koje teku na iznose tih glavnica. U takvom kontekstu kako bi se izvršilo pravilno prebijanje međusobnih tražbina (primjena i članak 195, 196 ZOO-a) u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja sud je na ročištu od 24.02.2025.g. izričito ukazao pozvavši obje parnične stranke na potrebu dopune financijskog vještačenja i u tom smjeru. Naime, kao to je već rečeno potraživanje tužiteljice vezano za otpali osnov iznosi 162.860,53 kune i to samo s osnova glavnice, a kako je ovdje tuženik primitkom revizijske odluke VSRH u smislu čl. 1115 ZOO-a postao nesavjestan 28.12.2016.g. kad saznaje za istu to bi tužiteljici na iznos od 162.860,53 kune (sada 21.615,31 eura primjena fiksnog tečaja 7,53450 kn za eura) pripadala i propisana zakonska zatezna kamata koja bi tekla na taj iznos glavnice od 28.12,2016, pa nadalje. S druge strane i tuženik kao tužitelj u predmetu Pr-215/19 također ima novu ovršnu ispravu koju nije aktivirao i kojom mu je osim iznosa glavnice od 118.254,60 kuna dosuđena i propisanom zakonskom zateznom kamatom i to na svaki taj pojedinačni iznos koji se navodi u ispravi počev već od 15.09.2015. pa nadalje te mu je dosuđen iznos troška 32.776,50 kuna. Opisano u prijevodu znači da je bilo neophodno dopunom vještačenja utvrditi i koliko iznose zakonske zatezne kamate na iznos glavnice koju potražuje tužiteljica od tuženika te na iznos glavnica koje potražuje tuženik od tužiteljice sukladno ovršnom naslovu Pr-215/19. Naime, da bi se izvršilo potpuno i cjelovito prebijanje bilo je potrebito od strane stručne osobe a to je vještak financijske struke čl. 250 ZPP-a utvrditi ukupne iznose tražbina tužiteljice i tuženika po navedenim osnovana što znači ne samo glavnica već i kamata, jer sud s takvim znanjem ne raspolaže, dakle bilo je neophodno izračunati na svaku glavnicu i zakonsku zateznu kamatu na tražbinu tužiteljice i tražbine tuženika (sam tuženik je na listu 40 spisa da u prijeboj stavlja i zakonske zatezne kamate ). Opisano je bilo neophodno kako bi se od strane vještaka financijske struke utvrdio ukupan iznos glavnice i kamata i to u trenutku kad su se te tražbine susrele (naime analognom primjenom članka 196 st. 2 ZOO-a) prijeboj nastaje od trenutka kas su se ispunile pretpostavke za prijeboj (dakle kad su se tražbine susrele), nakon čega je primjenom čl. 171 i 172 ZOO-princip uračunavanja vještak trebao izvršiti prijeboj tražbina primjenom tog instituta. Isto tako valjalo je jasno utvrditi i iznose kroz dopunu vještačenja koji bi bili uplaćeni na ime obaveznih doprinosa i poreza, koji i po ovom osnovu kojeg ima tuženik ne bi išli njemu već nadležnim državnim tijelima. Iako je sud ukazao na sve opisano u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja na ročištu od 24.02.2025. da bi doista bilo potrebito u tom smislu dopuniti financijsko vještačenje, te iako su obje parnične stranke bile zastupane po profesionalcima tj. tužiteljica po zz ODO, a tuženik po punomoćniku profesionalcu na izričit poziv suda nijedna od stranaka nije željela predložiti dopunu financijskog vještačenja kako bi se sukladno navedenim odredbama izvršio pravilan i potpun prijeboj međusobnih tražbina sa uključivanjem i valjano izračunatih zakonskih zateznih kamata. Naime zz tužiteljice navela da nema namjeru plaćati financijsko vještačenje "jer je već plaćao" a tuženik nije želio predlagati financijsko vještačenje što je već naveo na ročištu od 14.09.2021. list 2 tog zapisnika i ponovo na ročištu od 24.02.2025. te su se stranke unatoč svemu navedenom nakon što ih je sud što je bitno naglasiti dva puta pozvao na navedeno izričito suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu listovi 1 i 2 zap. od 24.2.2025.godine.

19. Sukladno prethodno obrazloženom ovaj sud je mogao samo temeljem dostupnih dokaza u spisu izvršiti prijeboj međusobnih tražbina tužiteljice i tuženika. Kako je već prethodno obrazloženo da se ne ponavlja budući tražbina tužiteljice, naglašava se samo na ime glavnice, iznosi 162.860,53 kune (21.615,31 eur tečaj 7,3450 kn za 1 euro) a tražbina tuženika glede glavnice bez kamata iznosi 151.031,10 kuna (20.045,27 eura tečaj 7,53450 kn za 1 euro) to je nakon izvršenog prijeboja ovoga suda valjalo utvrditi samo na ime glavnice ostatak tražbine tužiteljice od 11.829,43 kune ili 1.570,04 eura budući tražbine tužiteljice prema tuženiku nije niti zastarjela sukladno članku 225 ZOO-a cijeneći i razdoblje kad se provodila ovrha sukladno dokazima na str. 61 do 99 spisa.

20. Sukladno svemu prethodno obrazloženom ponavlja se temeljem sudu dostupnih dokaza u spisu jer niti tužiteljica niti tuženik "tvrdoglavo" nisu željeli predložiti dopunu vještačenja primjenom čl. 338 st. 3 ZPP-a valjalo je utvrditi postojanje tražbine tužiteljice glede glavnice u iznosu od 162.860,53 kune ili 21.615,31 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 28.12.2016.g. stav I izreke ove presude, zatim postojanje tražbine tuženika u iznosu glavnice od 151.031,10 kuna ili 20.045,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos sukladno novom ovršnom naslovu Pr-215/19 i Gž R 202/20 stav II izreke ove presude, te stavkom III izreke ove presude budući stranke nisu željele predložiti dopunu vještačenja odlukom ovoga suda izvršiti prebijanje međusobnih tražbina što je bitno naglasiti samo glede iznosa glavnica, stav III izreike ove presude. S sukladno čl. 1111 ZOO-a valjalo je naložiti tuženiku da tužiteljici isplati preostalu razliku glavnice od 11.829,43 kune ili 1.570,04 eura stav IV izreke ove presude zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29 st 2 ZOO-a koja na navedeni iznos teče počev od 28.12.2016. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), za period od 1.8.2015.godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana, stav IV izreke ove presude.

21. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženiku preko iznosa glavnice priznate u stavku IV izreke ove presude sa kamatom na isti kao i u dijelu tužbenog zahtjeva gdje je na dosuđeni iznos iz stavka IV izreke ove presude potraživala zakonsku zateznu kamatu i za razdoblje od 23.12.2016. pa do 27.12.2016. kao neosnovan, stav V izreke ove presude.

22. U odnosu na postupovni dio ove tijekom cijelog postupka primjenjivano je načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 24.2.2025.godine na kojem su se stranke na izričit upit suda dva puta suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu bez potrebe odgađanja ročišta. Na istom ročištu zakazano je ročište za objavu presude za dan 9.4.2025.godine, ali je očitom omaškom navedeno 24.4.2025. godine pa je rješenje valjalo ispraviti zapisnik.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154 st. 2 ZPP-a. Tužiteljica je uspjela u postupku glede osnovanosti osnove u cijelosti dok je gledevisine uspjela u omjeru od 5% (na ročištu od 11.2.2025.godine je još i povisila svoj tužbeni zahtjev na iznos od 228.827,66 kn umjesto prijašnjih 226.453,97 kn), što znači da je ukupan uspjeh stranaka u postupku podjednak kvantitativno gledano ali i kvalitativno.

Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, stav VI izreke ove presude.

U Puli, 9. travnja 2025. godine

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

l. tužiteljici po ODO Pula

2. tuženiku po pun.