P-1969/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877, 10000 Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupana po Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 11. veljače 2025. godine u prisustvu punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika u osobi Silvije Tasić, odvjetnice u Splitu, dana 9. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „ I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 2.543,46 EUR i to sa kamatom koja na pojedine mjesečne iznose od po: - 3,55 EUR teče od 31. ožujak 2006., - 3,55 EUR teče od 30. travanj 2006., - 3,55 EUR teče od 31. svibanj 2006., - 3,54 EUR teče od 30. lipanj 2006., - 3,52 EUR teče od 31. srpanj 2006., - 3,53 EUR teče od 31. kolovoz 2006., - 3,53 EUR teče od 30. rujan 2006., - 3,53 EUR teče od 31. listopad 2006., - 3,51 EUR teče od 30. studeni 2006., - 3,49 EUR teče od 31. prosinac 2006., - 3,45 EUR teče od 31. siječanj 2007., - 3,43 EUR teče od 28. veljača 2007., - 3,42 EUR teče od 31. ožujak 2007., - 3,42 EUR teče od 30. travanj 2007., - 3,37 EUR teče od 31. svibanj 2007., - 3,33 EUR teče od 30. lipanj 2007., - 3,30 EUR teče od 31. srpanj 2007., - 3,32 EUR teče od 31. kolovoz 2007., - 11,45 EUR teče od 30. rujan 2007., - 11,25 EUR teče od 31. listopad 2007., - 11,21 EUR teče od 30. studeni 2007., - 11,34 EUR teče od 31. prosinac 2007., - 11,26 EUR teče od 31. siječanj 2008., - 11,45 EUR teče od 29. veljača 2008., - 34,26 EUR teče od 31. ožujak 2008., - 34,78 EUR teče od 30. travanj 2008., - 33,88 EUR teče od 31. svibanj 2008., - 33,50 EUR teče od 30. lipanj 2008., - 33,87 EUR teče od 31. srpanj 2008., - 33,21 EUR teče od 31. kolovoz 2008., - 33,18 EUR teče od 30. rujan 2008., - 50,77 EUR teče od 31. listopad 2008., - 54,83 EUR teče od 30. studeni 2008., - 51,99 EUR teče od 31. prosinac 2008., - 55,43 EUR teče od 31. siječanj 2009., - 55,88 EUR teče od 28. veljača 2009., - 56,04 EUR teče od 31. ožujak 2009.,

- 55,29 EUR teče od 30. travanj 2009., - 55,34 EUR teče od 31. svibanj 2009., - 54,24 EUR teče od 30. lipanj 2009., - 53,40 EUR teče od 31. srpanj 2009., - 53,51 EUR teče od 31. kolovoz 2009., - 53,82 EUR teče od 30. rujan 2009., - 53,70 EUR teče od 31. listopad 2009., - 53,21 EUR teče od 30. studeni 2009., - 53,87 EUR teče od 31. prosinac 2009., - 54,36 EUR teče od 31. siječanj 2010., - 55,12 EUR teče od 28. veljača 2010., - 54,82 EUR teče od 31. ožujak 2010., - 55,87 EUR teče od 30. travanj 2010., - 55,55 EUR teče od 31. svibanj 2010., - 55,86 EUR teče od 30. lipanj 2010., - 59,39 EUR teče od 31. srpanj 2010., - 58,53 EUR teče od 31. kolovoz 2010.,

- 60,69 EUR teče od 30. rujan 2010., - 59,79 EUR teče od 31. listopad 2010., - 58,40 EUR teče od 30. studeni 2010., - 51,87 EUR teče od 31. prosinac 2010., - 54,61 EUR teče od 31. siječanj 2011., - 52,48 EUR teče od 28. veljača 2011., - 53,13 EUR teče od 31. ožujak 2011., - 52,12 EUR teče od 30. travanj 2011., - 52,17 EUR teče od 31. svibanj 2011., - 55,84 EUR teče od 30. lipanj 2011., - 56,07 EUR teče od 31. srpanj 2011., - 59,09 EUR teče od 31. kolovoz 2011., - 57,33 EUR teče od 30. rujan 2011., - 47,78 EUR teče od 31. listopad 2011., - 47,49 EUR teče od 30. studeni 2011., - 47,26 EUR teče od 31. prosinac 2011., - 47,85 EUR teče od 31. siječanj 2012., - 1,61 EUR teče od 1. veljača 2012., do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena. II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak s kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tuženiku iznos od 3.062,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-3 spisa) protiv tuženika radi isplate s osnove nepripadno isplaćenog na temelju ugovora o kreditu u CHF.

1.1. Naime, tužitelj u tužbi navodi da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 246-78/2004 od 30. prosinca 2004. u Makarskoj, solemniziran 5. siječnja 2005. pred javnim bilježnikom Antom Pejkovićem u Makarskoj pod brojem OU-1/05.

1.2. Na temelju ugovora da je tuženik odobrio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 71,300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Ugovorena je kamatna stopa od 5,15% godišnje. Bez posebnog ugovaranja i pregovora da je tuženik jednostrano za sebe pridržao pravo za vrijeme trajanja ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u skladu s jednostranim internim odlukama banke. Protivno ugovoru i otplatnom planu, temeljem jednostranih odluka tuženika, da su tužitelju povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate te je tuženik naplatio veći iznos od onog kojeg je bio ovlašten naplatiti temeljem pravnog posla koji je sklopljen među strankama. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru da su ništetne te su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi uslijed povećanja kamatne stope naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla.

1.3. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pravnoj stvari tužitelja POTROŠAČ-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, protiv tuženih banaka, među kojima je i tuženik u predmetnoj tužbi, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštenu ugovornu odredbu temeljem koje je ugovorena redovna kamatna stopa,koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo te je određeno da je odredba ništetna. Povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe da je uzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tužene temeljem jednostrane odluke tužene.

1.4. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu da je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje odobrenih novčanih sredstava tijekom ugovornog vremena, a kao takva mora biti određena ili barem odrediva kako nalaže čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, čl. 87. Zakona o pravima potrošača te Direktiva 93/13 EEZ, koja u čl. 3. govori o kreditima s promjenjivom kamatnom stopom na način da određuje da je nepoštena odredba o kojoj se nisu vodili posebni pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu korisnika kredita prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.

1.5. Korisnici kredita, potrošači u pojedinačnim sporovima da su ovlašteni radi ostvarivanja svojih individualnih interesa temeljem odredbe čl. 131.st.1. u svezi s čl. 138.a mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača zatražiti sudsku zaštitu i pozvati se na odluku donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, jer ta odluka obvezuje i ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi zaštite individualnih prava. Dalje navodi da su odredbom iz čl. 104.st.1. i 3. ZOO/91, odnosno odredbom čl. 323.st.1. i 2 ZOO/96 propisane posljedice ništetnosti, pa je temeljem te pravne osnove u slučaju ništetnosti pravnog posla ili djelomične ništetnosti pravnog posla kojeg su stranke sklopile, svaka stranka dužna vratiti ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila.

1.6. U konkretnom slučaju zbog ništavosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi da treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Odredbom čl. 1115. ZOO-a da je propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da na činjenicu da je tuženik nepošteni stjecatelj, jer je u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno nezakonito postupanje tuženika zbog primjene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik da je dužan sukladno odredbama čl. 1115. ZOO-a na utužene mjesečne iznose platiti pripadajuću kamatu. Kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, te je tužitelj svaki mjesec vršio plaćanje anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa određenog u CHF, tužitelj je ovlašten zahtijevati povrat onoga što je tuženik zaprimio, odnosno kunsku protuvrijednost iznosa određenog u CHF.

1.7. Tužitelj zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova izvršene preplate ugovorne kamate u otplati kredita koja preplata je posljedica primjene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate.

1.8. Tužitelj postavlja i zahtjev propisan odredbom čl. 186.b Zakona o parničnom postupku u smislu naloga suda tuženiku dostaviti kreditnu dokumentaciju (prvog otplatnog plana, sve otplatne planove po promijenjenoj kamatnoj stopi, sve obavijesti o promjeni kamatnih stopa, specifikaciju uplata po partiji kredita, promet po kreditu) a da bi se mogao postaviti preciziran tužbeni zahtjev.

1.9. Zato tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika.

1.10. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku od 15. studenog 2024. godine (listovi 447 do 449 spisa).

2. Međutim, na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. veljače 2025. godine (listovi 450 i 451 spisa) tužitelj, po punomoćniku, izrijekom potvrđuje da je, temeljem pravomoćne sudske odluke, podmirena njegova tražbina pod točkom I. tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.543,46 EUR.

2.1. Tome dosljedno tužitelj povlači tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom I., dok ustraje u tužbenom zahtjevu pod točkom II., kojim zahtijeva isplatu parničnog troška.

3. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 17. prosinca 2020. godine (listovi 45 do 61 spisa) istakao prigovor zastare, osporio sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, usprotivio se svim dokaznim prijedlozima tužitelja te osporio osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva.

3.1. U pogledu navoda tužitelja da ne raspolaže dokumentacijom iz ugovora o kreditu na temelju koje bi mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, da neosnovano prebacuje teret dokaza na sud, obzirom da ničim nije dokazao da se uopće obratio tuženoj sa zahtjevom za dostavom dokumentacije, niti da je bio spriječen u pribavi iste, pa da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja po članku 186.b.stavku 3. ZPP-a te predlaže odbiti tužiteljev zahtjev, a ujedno ga, zbog neodređenosti tužbenog zahtjeva, obvezati na ispravak tužbe, te podredno, utvrditi povlačenje tužbe.

3.2. Dalje ističe, kako je predmetni kredit otplaćen u veljači 2012. i ukazuje na odredbu čl. 305.st.8. Zakona o kreditnim institucijama.

3.3. Tuženik navodi da je tužba podnesena 10. lipnja 2019. pa ističe materijalnopravni prigovor zastare, jer da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, što znači da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 10. lipnja 2014. godine nastupila zastara potraživanja. Za institut stjecanja bez osnove da se primjenjuje opći zastarni rok, sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, a za institut naknade štete primjenjuje rok od tri godine, sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Sudska odluka u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača da niti jednim jedinim zakonskim propisom nije navedena kao razlog koji dovodi do prekida zastare

3.4. Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revt-249/2014 u predmetnom postupku na temelju čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Sudovi da su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnim ugovore o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Upućuje da bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaju se ne može obrazloženo tvrditi da bi iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene, time i ništetne.

3.5. Na pravno utvrđenje iz Presude Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-7129/13 da je dopušteno pozivati se samo u parnicama za naknadu štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnove, stoga ne postoji pravni osnov te pravni interes tužitelja za podnošenjem tužbe.

4. Međutim, na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. veljače 2025. godine (listovi 450, 451 spisa) tuženik se, po zamjeniku punomoćnika, protivi povlačenju tužbe, ustraje u parničnim troškovima te ističe kako je udovoljeno tužbenom zahtjevu pod točkom I.

5. Sud je: pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz tužbu (listovi 5 do 39 spisa), pregledao dopis Addiko Bank od 13. lipnja 2019. godine (list 41 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (listovi 63 do 143 spisa), pregledao dokaznu dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 13. siječnja 2021. godine (listovi 152 i 153 spisa), izveo dokaz financijskim vještače, odnosno pregledao pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Forum revizija d.o.o. od 19. listopada 2021. godine (listovi 174 do 181 spisa), saslušao tužitelja RG u svojstvu parnične stranke (list 203 spisa).

6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Naime, među strankama nije sporno da je u međuvremenu, temeljem pravomoćne sudske odluke – presude Općinskog suda u Splitu 87 P-3085/2019 od 7. lipnja 2022. godine (listovi 215-234 spisa), u cijelosti podmireno preostalo utuženo potraživanje u iznosu od 2.543,46 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Time je u potpunosti udovoljeno tužbenom zahtjevu koji je konačno preciziran u podnesku tužitelja od 14. studenoga 2024. godine (listovi 447 do 449 spisa).

10. S obzirom da tuženik prema izloženom nije pristao na povlačenje tužbe, valjalo je o tužbenom zahtjevu odlučiti prema činjeničnom stanju u spisu.

11. Prema vlastitom priznanju, tužiteljevo je utuženo potraživanje u međuvremenu podmireno u cijelosti, temeljem pravomoćne sudske odluke.

12. Nitko nema pravo na dvostruko obeštećenje.

13. Tome dosljedno, tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Radi toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

15. Tuženik je prema izloženom u parnici uspio u cijelosti.

15.1. Pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška od tužitelja (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

16. Na ime naknade popisanog parničnog troška (list 453 spisa), temeljem spomenute zakonske odredbe, u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, tuženiku je priznato slijedeće: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska kod 13. svibnja 2021. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 8. rujna 2021. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak sastava podneska od 26. studenoga 2021. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 3. prosinca 2021. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 26. travnja 2022. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak sastava žalbe od 21. lipnja 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 10. toč. 1. O.T.), trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 300,00 EUR (Tbr. 10. toč. 5. O.T.), trošak sastava revizije u iznosu od 300,00 EUR (Tbr. 10. toč. 5. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 14. studenoga 2024. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), trošak zastupanja na ročištu od 11. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. O.T.), odnosno ukupno iznos od 2.450,00 EUR.

16.1. Tom je iznosu pridodan iznos od 612,50 EUR na ime PDV-a.

16.2. Tako se dobije sveukupno iznos od 3.062,50 EUR.

17. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, dana 9. travnja 2025. god.

SUDAC

Željko Borić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;