Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1111/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HK rođ. UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Bukić, odvjetnici u Šibeniku, protiv 1. tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel i 2. tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćnici ZK, dipl. iur., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2064/2021-25 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužene Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2064/2021-25 od 25. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad1. Republiku Hrvatsku i sudi: 1. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo fizičkog dijela nekretnine zemljišnoknjižno označene kao kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], grafički označenog slovima: A-B-C-D-E-F-A. na skici mjesta očevida sačinjenoj po vještaku Vinku Gracinu, dipl. ing. geodezije od 06. lipnja 2024., koja skica je sastavni dio ove presude),

2. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnine zemljišnoknjižno označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr. Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužiteljica da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i za cijelo, uz istodobni izbris tog prava s imena: Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik, OIB: 69693144506. II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika ad2. Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik, OIB: 69693144506, kao neosnovan.''

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, dakle u dijelu pod točkom I. izreke žalbu je podnijela 1. tužena Republika Hrvatska zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da sud prvog stupnja nije utvrdio činjenice koje bi opravdale prihvaćanje tužbenog zahtjeva, a na utvrđeno činjenično stanje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže preinačiti presudu na način da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica dijela k. č. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] grafički označenog slovima A-B-C-D-E-F-A i k. č. [katastarska čestica]. zgr. z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je u samostalnom i poštenom posjedu računajući i posjed svojih prednika, neprekidno od devetnaestog stoljeća do danas, u čemu ni pretke ni nju nitko nije ometao.

5. Tužena se protivi tužbenom zahtjevu tvrdnjom da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovano 1. tužena Republika Hrvatska ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku.

8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je upisana zemljišnoknjižna vlasnica čest. zbr. [katastarska čestica] Republika Hrvatska, a za čest. zgr. [katastarska čestica] Hrvatske šume d.o.o. Zagreb,

- da je upisana katastarska posjednica čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] Ljubica Matijević ud. H, a Republika Hrvatska je upisana kao posjednica čest. br. 2019/3,

- da je čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] obuhvaćena programom gospodarenjem šumama i šumskim zemljišta Šibenskog užeg područja krša za razdoblje 1981. -1990. godina (odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama), dok je ista nekretnina izdvojena iz šumsko- gospodarskog područja RH za razdoblje od 01. siječnja 2017. – 31. prosinca 2026.,

- da je čest. zgr. [katastarska čestica] površine 202 m2 nastala katastarskim cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na zahtjev UK,

- da je prilikom očevida na mjestu spora vještak Vinko Gracin pokazane nekretnine identificirao kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a u naravi da se radi o jedinstvenom posjedu položenom u [adresa] uz cestu koja vodi prema [adresa], da su nekretnine u cijelosti omeđene uglavnom betonskim zidovima, a na nekretnini je izgrađeno više objekata, i to obiteljska kuća koja da je obnovljena nakon Domovinsko rata jer je bila srušena, uz kuću da je garaža u ruševnom stanju jer nije obnovljena i pomoćni objekti (gusterna, svinjac, štala i sušara za sušenje mesa), dok je ostali dio nekretnine u naravi dvorište uz kuću i pomoćne objekte te vrt, dvorište je u cijelosti uređeno te ima nekoliko stabala voćaka (murve, bajami i orasi),

- da je na skici mjesta očevida istog vještaka od 6. lipnja 2024. slovima A-B-C-D-E-F A označen dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 3.128 m2, te čest. zgr. [katastarska čestica] K.O.

Čista za cijelo, površine 202 m2,

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-713/85 od 22. listopada 1985. proizlazi da ĆK pok. EK, koji je umro **.**.1985., nasljeđuju UK (supruga) i HK (kći), svaka za ½ dijela,

- da iz Ugovora o darovanju nekretnine zaključenog između UK, kao darovateljice i HK, kao obdarenice, od 29. siječnja 2021. proizlazi da je predmetom darovanja ½ dijela čest. br. 464 K. O. [katastarska općina] i ½ konkretnog fizičkog dijela čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji dio je na situacijskom nacrtu izrađenom po tvrtki Geodetski projekti d.o.o. od 21. listopada 2020. označen slovima I-J-K-L-M-N-I površine 3.128 m2,

- da je predmetne nekretnine tužiteljica dijelom stekla nasljeđivanjem od oca ĆK, on nasljeđivanjem od svoga oca EK, a EK dugogodišnjim nesmetanim posjedovanjem,

- da su predmetne nekretnine ranije služile prednicima tužiteljice za ispašu i smještaj stoke te su njeni preci (pradjed JK, odnosno djed tužiteljice EK) predmetnu nekretninu ogradili, a 60-ih godina prošlog stoljeća djed i otac tužiteljice su izgradili kuću i pomoćne objekte, te ih nitko nije ometao u korištenju predmetne zemlje,

- da su njeni prednici i tužiteljica kroz proteklo razdoblje računajući od 1. siječnja 1997. pa do 40 godina unatrag bili u poštenom, samostalnom posjedu predmetnih nekretnina,

- da 1. tužena u tome razdoblju nije vršila nikakve posjedovne čine na predmetnim nekretninama,

- da Hrvatske šume d.o.o., iako su upisane kao zemljišnoknjižni vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica], koja je nastala cijepanjem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nemaju pravni legitimitet u parnici za tu nekretninu, već je, jer se nalazila u društvenom vlasništvu, na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (16. listopada 1990.) ta nekretnina postala vlasništvo Republike Hrvatske

9. Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje, s obzirom da je tužiteljica uključujući svoje prednike, oca ĆK i djeda EK, u nesmetanom i poštenom posjedu nekretnine kroz proteklo razdoblje računajući od 1. siječnja 1997. pa do 40 godina unatrag da se na konkretni slučaj ima primijeniti pravna pravila OGZ-a, (paragrafi 1472), prema kojima tužiteljica treba dokazati da je putem svojih pravnih prednika u poštenom posjedu predmetne nekretnine najmanje 40 godina, što je uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću, a kako je nedvojbeno utvrđeno da je u nesmetanom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, dulje od 40 godina prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje vlasništva u odnosu na 1. tuženu Republiku Hrvatsku, a temeljem odredbe čl. 115. i čl. 128. ZVDSP i zahtjev za uknjižbu prava vlasništva.

10. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi stavka 3. toga članka rokovi za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Prema stavku 4. toga članka u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja prije tog dana.

10.1. No, prvotno je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ovu odredbu je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom od 17. studenog 1999. stavio izvan snage, zbog čega se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću, a imajući u vidu da su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., a do 17. studenog 1999. Pri tome valja imati u vidu i stajališta Europskog suda za ljudska prava u predmetima T. protiv R. H., J. protiv R. H., R. i dr. protiv R. H. , G. protiv R. H., da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću treba računati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. time da se u taj rok ima računati vrijeme sve do 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP.

11. Prema tome, za razrješenje odnosa među strankama mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa. Dosjedanje na predmetnoj nekretnini započelo je teći u vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika proglašenog 1811. s kasnijim novelama (dalje: OGZ), koji se kao pravna pravila primjenjuje na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) i čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenim prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/1946, 105/45 i 96/47) te je i završilo za važenja OGZ protekom vremena od 40 godina, sukladno pravnim pravilima iz paragrafa 1472. i 1477. Prema navedenim paragrafima 1472. i 1477. OGZ odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed. I protek vremena od 40 godina. Poštenje (savjesnost) posjeda se pretpostavlja, pa je onaj tko tvrdi suprotno dužan to dokazati.

1. tužena Republika Hrvatska tijekom postupka poštenju tužiteljice nije prigovorila pa se smatra da je posjed tužiteljice pošten. Stoga prigovor kojim osporava poštenje tužiteljice, sukladno odredbi čl. 352. ZPP, ne može istaknuti u žalbi.

12. Utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tuženice koja svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim bezuspješno, jer iskazi tužitelja i svjedoka nisu u suprotnosti s drugim dokazima u spisu. Neosnovano tuženica ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučno za predmet spora.

13. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu 1. tužene Republike Hrvatske i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

14. U nepobijanom dijelu pod točkom II izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor