Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1181/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Lisac, odvjetnica u Dugom Selu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-178/2024-29 od 30. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-178/2024-29 od 30. kolovoza 2024. pod točkom I. i III. izreke i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je u cijelosti ništetan Ugovor o hipotekarnom kreditu broj 51401320-19365248632 kojim tuženik Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kao Kreditor stavlja na raspolaganje tužitelju SB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisniku kredita iznos od 66.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke, te isti ne proizvodi pravne učinke među strankama.“

2. Utvrđuje se da su u Ugovoru o hipotekarnom kreditu broj 51401320- 19365248632 zaključenog 30. travnja 2003. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora ništavi i to:

- članak 4. točka 1. koji glasi: „Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o visini kamatnih stopa u poslovanju s građanima…“,

- članak 5. koji glasi. „Na dospjele nepodmirene obveze iz ovog Ugovora Banka će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati ugovornu kamatu primjenom kamatne stope po dospijeću, koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima, odnosno zakonska zatezna kamata ukoliko je ista viša.“,

- članak 9. stavak 2. koji glasi: „U tom slučaju korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate.“.

II. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P-178/2024-29 od 30. kolovoza 2024. u pobijanim točkama II. i IV. izreke.

III. Nalaže se tužitelju MB da nadoknadi tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. troškove žalbe u iznosu 312,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti Ugovora o hipotekarnom kreditu broj 51401320-19365248632 (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 1.306,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2024. do isplate (točka II. izreke) i odbijen je eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništavosti članka 4. točka 1. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, članka 5. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da će banka za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati ugovornu kamatu koja je promjenjiva, članka 9. stavak 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke (točka III. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka IV. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati obzirom da nama razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnostima s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, podredno da pobijanu presudu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 300,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Prije razmatranja žalbenih navoda valja istaknuti da je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1012/2023-2 od 3. travnja 2024. ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj P- 937/2022-12 od 21. lipnja 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju tuženik navodi u žalbi. Naime, iz navoda žalbe proizlazi da tuženik kroz ovaj žalbeni razlog zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka a što nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja da se utvrdi u da je u cijelosti ništav Ugovor o hipotekarnom kreditu. Podredno istaknutim zahtjevom (eventualna kumulacija) tužitelj traži utvrđenje ništavosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i naknada za prijevremenu otplatu kredita.

9. Tužbeni zahtjevi postavljeni su u smislu članka 188. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

10. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 30. travnja 2003. sklopio Ugovor o hipotekarnom kreditu broj 51401320-19365248632 kojim mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 6.000,00 eura po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita,

- da je člankom 4. točkom 1. predmetnog Ugovora o hipotekarnom kreditu ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o visini kamatnih stopa u poslovanju s građanima, a koja u vrijeme sklapanja Ugovora iznosi 9,98 % godišnje,

- da je člankom 5. predmetnog Ugovora o hipotekarnom kreditu ugovoreno da će na dospjele, nepodmirene obveze banka za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati ugovornu kamatu primjenom kamatne stope po dospijeću, koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima odnosno zakonsku zateznu kamatu ukoliko je ista viša,

- da je člankom 9. stavkom 2. Ugovora o hipotekarnom kreditu ugovoreno da je korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima banke važećim na dan prijevremene otplate,

- da je tuženik u skladu sa svojim Odlukama tijekom trajanja ugovornog odnosa povećavao redovnu kamatnu stopu u odnosu na početnu bez da je o tome slao bilo kakvu obavijest tužitelju.

12. Nadalje je na temelju iskaza tužitelja utvrđeno da je izostalo pregovaranje o uvjetima kredita, da se radilo o unaprijed formuliranom ugovoru na sadržaj kojeg tužitelj nije imao utjecaja, da tužitelju nisu pojašnjeni parametri promjene kamatne stope kako bi na temelju razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje mogu proizaći iz takve odredbe, zatim da tužitelju nije objašnjeno od čega se sastoji naknada za prijevremenu otplatu kredita i koja je visina te naknade. Utvrđeno je da tuženik nije dokazao da je tužitelja kao potrošača informirao i upoznao s ekonomskim posljedicama ugovaranja odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, niti je dokazao da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, pa da su takve odredbe ništave.

13. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prema kojem se radi o unaprijed formuliranom, standardnom (tipskom) ugovoru tuženika zbog čega tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj, prvostupanjski sud zaključuje da su ništave ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a kako su odredbe o kamatama bitan sastojak Ugovora budući predstavljaju cijenu koju korisnik kredita plaća banci, da tada predmetni Ugovor o hipotekarnom kreditu ne može opstati zbog čega je isti u cijelosti ništav primjenom članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94. i 26/96. - dalje: ZOO/91).

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03) i Zakona o potrošačkom kreditiranju te ukazivanja načina na koji je trebao primijeniti odredbe ovih zakona. Ovo iz razloga jer je predmetni Ugovor o hipotekarnom kreditu sklopljen 30. travnja 2003. dok je ZZP/03 stupio na snagu 10. rujna 2003. i pravilno je prvostupanjski sud naveo da se na konkretan pravni odnos ne mogu primijeniti odredbe ZZP/03.

16. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da su ništave ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, ali je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da ništavost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi ima za posljedicu i ništavost cijelog Ugovora o hipotekarnom kreditu.

17. Pojam ugovora o kreditu definiran je člankom 1065. ZOO/91 na način da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Iz citirane odredbe proizlazi da su bitni sastojci ugovora o kreditu davanje određenog novčanog iznosa (obveza banke) i vraćanje novčanog iznosa uz plaćanje kamate (obveza korisnika kredita). U konkretnom slučaju banka je ispunila svoju obvezu i isplatila iznos kredita.

18. Člankom 105. stavak 1. ZOO/91 propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

19. Člankom 105. stavak 2. ZOO/91 propisano je da će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

20. Utvrđenjem ništavosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita predmetni Ugovor o hipotekarnom kreditu oslobođen ništavih odredbi što za posljedicu ima djelomičnu ništavost, ali ne i ništavost cijelog ugovora. Ovo iz razloga, što tužitelj ne osporava pobude za sklapanje ugovora, ne osporava namjenu kredita i ne osporava da je ugovoreno plaćanje kamata, a osporavanje promjenjivosti kamatne stope ne dovodi do ništavosti cijelog ugovora nego njegovih pojedinih dijelova. Točno je da su odredbe kojima su ugovorene kamatne stope vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, ali valja istaknuti da je valjana ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope što znači da i nadalje postoji obveza korisnika kredita da plati ugovorne kamate, dok je utvrđena ništavost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen ništavih odredbi. Stoga predmetni Ugovor o hipotekarnom kreditu može opstati unatoč ništavosti pojedinih odredbi zbog čega je uz pravilno primjenu materijalnog prava iz članka 105. ZOO/91 neosnovan glavni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim (pravilno ništavim) cijelog Ugovora o hipotekarnom kreditu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-820/2023 od 23. travnja 2024.).

21. Prvostupanjski sud je, unatoč tome što je prihvatio glavni tužbeni zahtjev, odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje ništavim dijela odredbi Ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (članak 4. i 5. Ugovora) i naknada za prijevremenu otplatu kredita (članak 9. stavak 2. Ugovora) na način da je odbio takav eventualno kumulirani zahtjev.

22. Institut eventualne kumulacije predviđa mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocjeni da prvi zahtjev nije osnovan, prihvati slijedeći ili slijedeće zahtjeve (eventualne tužbene zahtjeva) koju su u međusobnoj vezi s prvim zahtjevom, ali ako prihvati prvi tužbeni zahtjev, onda izrekom neće odlučivati o drugom ili drugim eventualnim tužbenim zahtjevima, a tek ako ocjeni da je prvi tužbeni zahtjev neosnovan, izrekom presude će takav (prvi / glavni) zahtjev odbiti i tek potom nastaviti postupak po drugom zahtjevu, odnosno po drugim eventualnim tužbenim zahtjevima.

23. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je prihvatio glavni (prvi) tužbeni zahtjev i odbio podredni tužbeni zahtjev što znači da je postupio protivno članku 188. stavak 2. ZPP-a, jer, ako je smatrao da je glavni tužbeni zahtjev osnovan, tada nije bio zakonskog uporišta do odlučuje o podrednom tužbenom zahtjevu, odnosno o tom zahtjevu uopće nije trebao izrekom odlučivati.

24. Kod eventualne kumulacije gdje postoji prvi (glavni) zahtjev i drugi (podredni) eventualno postavljeni zahtjev, a kod kojih tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima i traži da se udovolji samo jednom od tih zahtjeva, ti zahtjevi gledano u smislu članka 188. stavak 2. ZPP-a nisu u potpunosti samostalni zbog čega žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude valja uvijek tretirati kao žalbu protiv cijele presude (u odluci o glavnom i podrednom zahtjevu) što tuženik i navodi u žalbi jer žalbu pobija u cijelosti. Bilo kakvo suprotno shvaćanje bilo bi protivno svrsi instituta eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-1604/2017 od 29. rujna 2021.).

25. Valja istaknuti i to da je činjenično i pravno nejasno obrazloženje prvostupanjskog suda da podredni (eventualno kumulirani) zahtjev odbija budući je prihvaćen (glavni) tužbeni zahtjev. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da su ništave ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita i upravo na takvom utvrđenju utemeljio zaključak o ništavosti cijelog Ugovora, pa je u potpunosti nejasna odluka kojom sada odbija zahtjev za utvrđenje ništavosti tih istih ugovornih odredbi čime ujedno postupa protivno članku 188. stavak 2. ZPP.

26. Prema tome, uvažavajući pravilno utvrđeno činjenično stanje i zaključak prvostupanjskog suda da su ništavi dijelovi članka 4. i 5. Ugovora o hipotekarnom kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da je ništav članak 9. stavak 2. Ugovora kojim je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, zatim da predmetni ugovor može opstati unatoč ništavosti pojedinih odredbi, valjalo je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke i odbiti glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti cijelog Ugovora o hipotekarnom kreditu te prihvatiti podredni (eventualno kumulirani) za utvrđenje ništavim ugovornih odredbi dijela članka 4. točka 1. i članka 5. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i članka 9. stavak 2. kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita.

27. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a s obzirom da je u ovom sporu riječ o eventualno kumuliranim zahtjevima postavljenim prema članku 188. stavak 2. ZPP-a i da je tužitelj u cijelosti uspio s podredno postavljenim zahtjevom. Pri tome je važno za istaknuti da u odnosu na glavni tužbeni zahtjev (koji je u cijelosti odbijen) nisu nastali posebni troškovi, već su svi nastali troškovi bili potrebni radi raspravljanja i donošenja odluke i u pogledu podredno postavljenog zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2021 od 30. kolovoza 2022. i Rev-882/2024 od 9. srpnja 2024.).

28. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima pobija odluku o troškovima postupka te je u tom dijelu, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalba tuženika odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama II. i IV. izreke.

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 2. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi sastava žalbe u visini 125 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25 % PDV-a iznosi 312,50 eura. Na dosuđene troškove žalbe tuženiku pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak