Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-53/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R ES U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari 1. tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice ĆŽ iz [adresa], Ive Lole Ribara 29, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici SŽ, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, protiv tuženika Doma zdravlja Metković, Metković, Ante Starčevića 12, OIB: 61379095102, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Milić, odvjetnik u Metkoviću, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-43/2023-6 od 28. prosinca 2023., dana 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužitelja NŽ iz [adresa], 2. tužiteljice JŽ iz [adresa]. tužiteljice ĆŽ iz [adresa], Ive Lole Ribara 29, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-43/2023-6 od 28. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim 1. tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 525,80 eura sa zateznim kamatama, kojim 2. tužiteljica od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 555,49 eura sa zateznim kamatama i kojim 3. tužiteljica od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 748,84 eura sa zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz prijedlog da se odredi provođenje novog suđenja pred drugim sucem pojedincem.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 23. studenoga 2006. u vezi s Dodatkom tom Sporazumu od 26. listopada 2011. i u vezi s tim Sporazumom donesenom Odlukom tuženika KLASA: 500-01/22-01/319, UR.BROJ: 2148-02-21-2 od 31. ožujka 2022.

5. Sud prvog stupnja je, jer je utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosi na period od prosinca 2015. do siječnja 2017., a da je tužba podnesena 12. rujna 2023., tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan prihvativši osnovanim prigovor zastare (čl. 139. Zakona o radu, Nar. nov. broj 93/14., 127/17., 98/19., 151722., 64/23., dalje: ZR). Obrazlaže da Odluka tuženikova upravnog vijeća od 31. ožujka 2022. i zaključak župana Dubrovačko-neretvanske županije od 18. listopada 2022. ne utječu na osnovanost prigovora zastare, jer da odluka upravnog vijeća od 18. listopada 2022. predstavlja samo punomoć za sklapanje nagodbi s onim radnicima kojima za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. nije isplaćena plaća po uvećanoj osnovici. Odnosno smatra da se ne radi o priznanju duga u smislu čl. 220. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

6. Nesnovano se navodima žalbe ukazuje na nepravilnosti u shvaćanju suda prvog stupnja vezano uz zastaru.

7. Prema odredbi čl. 139. Zakona o radu ZR-a ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina.

11. U ovome predmetu a što je nesporno među strankama, radi se o potraživanju tužitelja iz radnog odnosa, s tim da su tužitelji tužbu podnijeli 12. rujna 2023., a potraživanje razlike plaće (što predstavlja predmet ovog spora) odnosi se na razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.

12. Iz naprijed navedenog proizlazi da je osnovan prigovor zastare kojeg je tuženik istaknuo u postupku s obzirom na to da je tražbina I. -III. tužitelja zastarjela tj. jer je u smislu čl. 214. st. 2. ZOO-a proteklo zakonom određeno vrijeme u kojem su tužitelji kao vjerovnici mogli zahtijevati ispunjenje obveze u odnosu na tuženika.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 240. st. 1. ZOO zastara se prekida kad dužnik prizna dug, a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja (st. 2. istog članka).

14. Prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju nije došlo do priznanja duga i time do prekida zastare u odnosu na tužitelje u smislu te odredbe jer u Odluci tuženika od 31. ožujka 2022. (kojom je ovlašten ravnatelj nakon prethodne suglasnosti osnivača sklopiti nagodbe s radnicima te koja odluka sama po sebi ne predstavlja priznanje duga nego samo ovlaštenje ravnatelju da sklopi nagodbu s radnicima Doma zdravlja Metković), nisu poimence navedeni radnici pa tako niti tužitelji, isto tako u obračunu nisu navedeni djelatnici tuženika na koje se taj obračun odnosi, samo je navedeno da se odnosi na 106 djelatnika tuženika te stoga niti navedena isprava ne predstavlja priznanje duga. Zaključak župana dubrovačko- neretvanske Županije od 18. listopada 2022. isto tako ne može se smatrati priznanjem duga jer se njime samo daje suglasnost na odluku Upravnog vijeća Doma zdravlja Metković za sklapanje nagodbe s radnicima a u svezi Odluke tuženika od 31. ožujka 2022., a niti u smislu prekida zastare nema značaj Odluka tuženika od 8. studenog 2022. jer je njome zamrznuta odluka Upravnog vijeća tuženika od 31. ožujka 2022. (do 31. ožujka 2023.).

15. Sukladno iznesenom iz provedenog postupka ne proizlazi da je tuženik kao dužnik priznao dug u odnosu na I.-III. tužitelje niti izričito niti na neki posredan način u smislu odredbe čl. 240. ZOO te nije došlo do prekida zastare.

16. Također na žalbene navode treba reći da niti iz tabela u kojima su naznačeni pojedinačni iznosi (list 51 spisa – list 53 spisa) ne proizlazi da se radi o svotama koje se odnose na predmet spora tj. na razliku osnovice u iznosu od 6%.

17. Isto tako na žalbene navode valja reći da u konkretnom slučaju ne postoji pisano priznanje zastarjele obveze u smislu čl. 220. ZOO jer Odluka Upravnog vijeća Doma zdravlja Metković od 31. ožujka 2002., a ni druga dokumentacija priložena spisu, ne predstavljaju pisano priznanje zastarjele obveze od strane tuženika.

18. Sukladno iznesenom za zaključiti je da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev I. -III. tužitelja za isplatu utuženih iznosa i odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi.

19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu I. -III. tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

20. Valja, žaliteljima odgovoriti i da je u pravu sud prvog stupnja kada navodi da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti pa slijedom toga, žalbu nije dopušteno podnijeti zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a.

20.1. Kada više tužitelja (subjektivna kumulacija) protiv istog tuženika postavlja zahtjeve koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi tada se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. Ovo pravilo proizlazi iz čl. 37. st. 2. ZPP-a koji propisuje, između ostalog, da se u slučaju kada zahtjeve ističu različiti tužitelji vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva. Odnosno, u slučaju kakav je predmetni nema mjesta primjeni st. 1. te zakonske odredbe jer se ne radi o objektivnoj kumulaciji. Slijedom toga, gledajući svaki zahtjev svakog tužitelja zasebno radi se o sporu male vrijednosti, a žalbom, u tom slučaju, pravilnost odluke nije dopušteno pobijati pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a, zbog čega navodi žalbe u tom dijelu nisu uzeti u obzir.

21. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i kao takva je potvrđena na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. i čl. 365. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Sudac:

Jadranka Matić