Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-659/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kmetu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Grada Slavonskog Broda, OIB: 58007872049, Slavonski Brod, Vukovarska br. 1, zastupanog po punomoćnici AŠ, mag. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-40/22-13 od 3. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja VŠ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-40/22-13 od 3. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja VŠ za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 375,00 eur i zahtjev tuženika Grada Slavonskog Broda za naknadom troškova odgovora na žalbu u iznosu od 23,96 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Gradu Slavonskom Brodu, [adresa], da na ime pravične naknade za oduzete nekretnine u k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica], površine 259 m2, isplatiti tužitelju VŠ iz [adresa], iznos od 37.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9 siječnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i da plati troškove parničnog postupka koliko budu iznosili zajedno sa zateznom kamatom, sve u roku 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju VŠ iz [adresa] da tuženiku Gradu Slavonskom Brodu, [adresa] naknadi trošak postupka u iznosu od 47,91 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak, sve uz naknadu troškove postupka. Za sastav žalbe traži nagradu od 375,00 eur.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, uz obvezu tužitelja da mu naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 23,96 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade od 37.200,00 kn zbog neovlaštenog oduzimanja zemljišta koje je postalo javno dobro u općoj upotrebi. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je bio vlasnik kč. br. [katastarska čestica] [adresa] i kč. br. [katastarska čestica] [adresa] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je 5. rujna 2017. te nekretnine tuženik prenio u vlasništvo [adresa] kao nerazvrstanu cestu i preimenovao u javno dobro u općoj uporabi bez ikakve suglasnosti tužitelja i bez naknade pa zahtijeva novčanu naknadu prema tržišnoj vrijednosti nekretnina.

6. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodom da su se predmetne nekretnine dugi niz godina koristile kao put – cesta, da je vlasništvo stekao na temelju odredbi Zakona o cestama, jer nekretnine i prije stupanja na snagu toga Zakona nisu bile u posjedu tužitelja te da su se i ranije koristile kao cesta. Ističe i prigovor zastare.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po služenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužitelj. Pobijana presuda, naime, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

9. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio:

- da je tužitelj bio upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] [adresa] i kč. br. [katastarska čestica] [adresa] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su navedene čestice (uz ostale kč. br. [katastarska čestica]) nastale parcelacijom kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju Uvjeta uređenja prostora broj 722/94 i Prijavnog lista (oboje iz 1994.),

- da su prema Uvjetima uređenja prostora i Prijavnom listu te nekretnine bile predviđene za put,

- da je 10. svibnja 2017. na osnovi Odluke o nerazvrstanim cestama na području Grada Slavonskog Broda od 28. travnja 2016., Očitovanja o statusu nerazvrstane ceste – Ulica Livade II Upravnog odjela za gospodarstvo Grada Slavonskog Broda od 11. travnja 2017. i Prijavnog lista DGU, [adresa] od 5. svibnja 2017. kč. br. [katastarska čestica] [adresa] poništena uslijed spajanja sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je sada javno dobro u općoj uporabi – nerazvrstana cesta, neotuđivo vlasništvo [adresa], dakle u cijelosti je spojena sa kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je 5. rujna 2017. na osnovi Očitovanja o statusu nerazvrstane ceste – Krivača I Grada Slavonskog Broda, Upravnog odjela za gospodarstvo od 11. kolovoza 2017., Očitovanja o statusu nerazvrstane ceste – Krivača III Grada Slavonskog, Upravnog odjela za gospodarstvo od 11. kolovoza 2017. Prijavnog lista DGU, PUK Slavonskog Broda od 31. kolovoza 2017. i Zaključka o izmjenama i dopunama popisa nerazvrstanih cesta Grada Slavonskog Broda od 16. kolovoza 2017. promijenjena kultura i površina kč. br. [katastarska čestica] [adresa] u kč. br. [katastarska čestica] Neplodno zemljište [adresa] sa 182 m2, u vlasništvu tužitelja, dok je površina od 77 m2 spojena sa kč. br. [katastarska čestica] nerazvrstana [adresa] koja je javno dobro u općoj uporabi neotuđivo vlasništvo Grada Slavonskog Broda, dakle da je dio od 77m2 spojen sa nerazvrstanom [adresa],

- da je Zaključkom Gradskog vijeća Grada Slavonskog Broda od 3. prosinca 1997. o određivanju naziva imena novonastalim ulicama određeno pod brojem 16. stavak II da se ulica veže na novonastalu ulicu br.15, a paralelna je s auto-cestom k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], a dobila je naziv [adresa],

- da je [adresa] nerazvrstana cesta, prema Odluci o nerazvrstanim cestama na području Grada Slavonskog Broda od 28. travnja 2016., a tu ulicu čine kč. br. [katastarska čestica],

- da tržišna vrijednost nekretnina koje sada u naravi čine nerazvrstanu cestu, a bile su vlasništvo tužitelja iznosi 37.200,00 kn, sada 4.919,45 eur.

10. Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu naknade s obrazloženjem da su predmetne nekretnine stekle status nerazvrstane ceste, ali da je nastupila zastara, a zastarni rok da je počeo teći izgradnjom ceste, da je već provedenom parcelacijom broj 722/94 provedenom 1994. tužitelj morao znati da su predmetne nekretnine predviđene za put o čemu da je imao saznanja, jer je već 1996. kada je prodavao ostale parcele, kojima su kč. br. [katastarska čestica] i dio kčbr. [katastarska čestica] bile pristupni put imao saznanja o postojanju puta , koji je kao takav i označen u zemljišnim knjigama, pa da je protekao opći zastarni rok od pet godina propisan Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/91 – dalje: ZOO) te sada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO/05). Pri tome se sud poziva i na odredbe čl. 131.Zakona o cestama.

11. Zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda te primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i sud drugog stupnja.

12. Prema odredbi čl. 98. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19 – dalje: ZC) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona, a koje prema stavku 2. i 3. tog članka odlukom određuje ministar koja se objavljuje u "Narodnim novinama".

12.1. Prema odredbi čl. 100. ZC nerazvrstanu cestu čine cestovna građevina, nogostup, biciklističke staze, te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu; građevna čestica odnosno cestovno zemljište u površini koju čine površina zemljišta na kojoj prema projektu treba izgraditi ili je izgrađena cestovna građevina, površina zemljišnog pojasa te površina zemljišta na kojem su prema projektu ceste izgrađene ili se trebaju izgraditi građevine za potrebe održavanja ceste i pružanja usluge vozačima i putnicima; zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste; prometna signalizacija i oprema za upravljanje i nadzor prometa; javna rasvjeta i oprema.

12.2. Prema odredbi čl. 101. st. 1. ZC nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

12.3. Prema odredbi čl. 131. st. 1. ZC ceste koje se na dan stupanja na snagu tog Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona postaju nerazvrstane ceste. Nekretnine koje su prema ovom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., javno su dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze (čl. 131. st. 6. ZC).

13. Imajući u vidu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i citirane odredbe ZC, za zaključiti je da dijelom nekretnina tužitelja prolazi nerazvrstana cesta, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi, jer za pravni status nerazvrstane ceste nije bitno da li su nekretnine upisane kao vlasništvo fizičke osobe ili neke pravne osobe. Nadalje je za zaključiti da nije proveden postupak izvlaštenja toga dijela nekretnina, niti je tužiteljima isplaćena naknada. Prema tome, tužitelji su ovlaštenici prava na naknadu.

14. No, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja za naknadu u iznosu od 37.200,00 kn zbog nastupa zastare kao neosnovan odbio. Naime, u ovoj pravnoj stvari u kojoj vlasnik nekretnine koja mu je oduzeta i ne može zahtijevati njen povrat, zahtijeva naknadu zbog neovlaštenog oduzimanja nekretnine, za ocjenu osnovanosti prigovora zastare tog potraživanja nije odlučno kada je zemljište upisano kao nerazvrstana cesta, već je odlučan trenutak saznanja tužitelja da su te nekretnine prenamijenjene u javnu cestu te pravo vlasnika glede naknade ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat. To znači da je tražbina tužitelja za isplatu naknade za oduzetu nekretninu dospjela u onom trenutku kada oni više nisu mogli zahtijevati njen povrat, jer je na zemljištu bila izgrađena cesta, neovisno o tome kada je cesta upisana u zemljišnim knjigama. Kako je iz provedenih dokaza utvrđeno da je prije asfaltiranja navedena cesta konkludentnim radnjama stekla status javnog dobra u općoj uporabi, jer je za promjenu namjene nekretnine dovoljno da se ista koristila kao put odnosno cesta, da je bila dostupna većem broju osoba i da je vlasnik više nije mogao koristiti na dotadašnji način, a ta činjenica je u ovom postupku utvrđena.

15. Kako je tužba podnesena 28. svibnja 2019., a već 1996. su predmetne nekretnine bile pristupni put za građevinske parcele na kojima su kupci 1997. ili 1998. počeli gradnju kuća, to je tužba podnesena po proteku roka od pet godina od dospjelosti navedene naknade.

16. Navedeno je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj (Rev 673/2022-2 od 14. lipnja 2022., u kojoj je zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:

''Zastara obveznopravnog zahtjeva za isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, ako nije doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju te ako sporni pravni odnos stranaka nije uređen nagodbom, počinje teći od trenutka kada je vlasnik oduzetog zemljišta saznao za promijenjenu namjenu nekretnine ili dijela nekretnine, odnosno kada više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed te nekretnine, a što je u trenutku izgradnje ceste i završetka radova".

17. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je pogrešno tumačenje prvostupanjskog suda glede zastare i da je šteta nastala tek 2018. te da šteta nije postojala prije toga.

18. Prema tome, nije osnovan ni žalben i razlog pogrešne primjene materijalog prava.

19. Svi drugi navodi tužitelja nisu odlučni pa nisu ni posebno cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

20. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je izgubio parnicu pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

21. Zbog svega navedenog je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana, dok je zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban.

U Velikoj Gorici 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor