Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-190/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnici iz Garešnice, V. Nazora 15a, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, odvjetnici iz Zagreba, Radnička cesta 47, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj: P-782/2024-61 od 23. siječnja 2025., u sjednici održanoj 09. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj: P-782/2024-61 od 23. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj: P-782/2024-61 od 23. siječnja 2025., odlučeno je:

" I Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 2.515,18 EUR / 18.950,66 kuna zajedno sa zateznim kamatama, tekućim i to:

- na iznos od 24,84 kuna/3,30 € počam od 31.12.2008 pa do isplate,

- na iznos od 126,29 kuna/16,76 €počam od 31.1.2009 pa do isplate,

- na iznos od 133,35 kuna/ 17,70 € počam od 28.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 113,88 kuna/ 15,11 € počam od 31.3.2009 pa do isplate,

- na iznos od 118,77 kuna/15,76 € počam od 30.4.2009 pa do isplate,

- na iznos od 88,71 kuna/11,77 € počam od 31.5.2009 pa do isplate,

- na iznos od 66,58 kuna/8,84 € počam od 30.6.2009 pa do isplate,

- na iznos od 72,46 kuna/9,62€ počam od 31.7.2009 pa do isplate,

- na iznos od 84,12 kuna/11,16 € počam od 31.8.2009 pa do isplate,

- na iznos od 83,11 kuna/11,03 € počam od 30.9.2009 pa do isplate,

- na iznos od 71,31 kuna/9,46 € počam od 31.10.2009 pa do isplate,

- na iznos od 93,45 kuna/12,40 € počam od 30.11.2009 pa do isplate,

- na iznos od 111,20 kuna/14,76 € počam od 31.12.2009 pa do isplate,

- na iznos od 136,45 kuna/18,11 € počam od 31.1.2010 pa do isplate,

- na iznos od 130,66 kuna/17,34 € počam od 28.2.2010 pa do isplate,

- na iznos od 164,93 kuna/21,89 € počam od 31.3.2010 pa do isplate,

- na iznos od 158,42 kuna/21,02 € počam od 30.4.2010 pa do isplate,

- na iznos od 171,08 kuna/22,71 € počam od 31.5.2010 pa do isplate,

- na iznos od 280,74 kuna/37,26 € počam od 30.6.2010 pa do isplate,

- na iznos od 258,17 kuna/34,26 € počam od 31.7.2010 pa do isplate,

- na iznos od 327,13 kuna/43,42 € počam od 31.8.2010 pa do isplate,

- na iznos od 303,31 kuna/40,26 € počam od 30.9.2010 pa do isplate,

- na iznos od 264,98 kuna/35,17 € počam od 31.10.2010 pa do isplate,

- na iznos od 345,84 kuna/45,90 € počam od 30.11.2010 pa do isplate,

- na iznos od 448,72 kuna/59,55 € počam od 31.12.2010 pa do isplate,

- na iznos od 375,87 kuna/49,89 € počam od 31.1.2011 pa do isplate,

- na iznos od 403,90 kuna/53,61€ počam od 28.2.2011 pa do isplate,

- na iznos od 371,37 kuna/49,29 € počam od 31.3.2011 pa do isplate,

- na iznos od 377,29 kuna/50,08 € počam od 30.4.2011 pa do isplate,

- na iznos od 514,96 kuna/68,35 € počam od 31.5.2011 pa do isplate,

- na iznos od 528,37 kuna/70,13 € počam od 30.6.2011 pa do isplate,

- na iznos od 643,39 kuna/85,39 € počam od 31.7.2011 pa do isplate,

- na iznos od 648,50 kuna/86,08€ počam od 31.8.2011 pa do isplate,

- na iznos od 519,63 kuna/68,97 € počam od 30.9.2011 pa do isplate,

- na iznos od 512,69 kuna/68,04 € počam od 31.10.2011 pa do isplate,

- na iznos od 507,71 kuna/67,38 € počam od 30.11.2011 pa do isplate,

- na iznos od 538,56 kuna/71,48 € počam od 31.12.2011 pa do isplate,

- na iznos od 565,45 kuna/75,05 € počam od 31.1.2012 pa do isplate,

- na iznos od 569,06 kuna/75,53€ počam od 28.2.2012 pa do isplate,

- na iznos od 550,45 kuna/73,06€ počam od 31.3.2012 pa do isplate,

- na iznos od 563,01 kuna/74,72€ počam od 30.4.2012 pa do isplate,

- na iznos od 571,61 kuna/75,86€ počam od 31.5.2012 pa do isplate,

- na iznos od 557,15 kuna/73,95€ počam od 30.6.2012 pa do isplate,

- na iznos od 560,95 kuna/74,45€ počam od 31.7.2012 pa do isplate,

- na iznos od 550,11 kuna/73,01€ počam od 31.8.2012 pa do isplate,

- na iznos od 527,02 kuna/69,95€ počam od 30.9.2012 pa do isplate,

- na iznos od 551,99 kuna/73,26€ počam od 31.10.2012 pa do isplate,

- na iznos od 563,97 kuna/74,85€ počam od 30.11.2012 pa do isplate,

- na iznos od 555,24 kuna/73,69€ počam od 31.12.2012 pa do isplate,

- na iznos od 508,14 kuna/67,44€ počam od 31.1.2013 pa do isplate,

- na iznos od 548,15 kuna/ 72,75€ počam od 28.2.2013 pa do isplate,

- na iznos od 551,65 kuna/ 73,22€ počam od 31.3.2013 pa do isplate,

- na iznos od 535,97 kuna/ 71,14€ počam od 30.4.2013 pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.476,64€, sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamate stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju plaćenog po osnovi ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak (CHF).

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila, dana 16. travnja 2008., te je utvrđeno da je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 16.601,00 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a utvrđeno je da je bilo ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 60 mjesečna anutiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća.

7. Prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanog za CHF, a odluku temelji na odlukama domaćih sudova u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 – dalje ZPP).

9. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi utemeljio na odredbi članka 502 c ZPP kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

10. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da zastara restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača tj. od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF, a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, jer tražbine zastarijevaju u općem zastarom petogodišnjem roku iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

11. Na temelju financijskog vještačenja utvrđeno je da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu ukupno iznos od 2.539,48 EUR / 19.133,78 kn, a za razdoblje kad je prema izračunu vještaka tečaj bio negativan, tečajna razlika iznosi 24,30 EUR / 183,12 kn. Prvostupanjski je sud uzeo u obzir tečajne razlike u periodima kojima su tečajevi na dan dospijeća anuiteta bili niži od početnog tečaja i iste prebio sa utvrđenim tečajnim razlikama u periodima kojima su tečajevi na dan dospijeća anuiteta bili viši od početnog tečaja), pa ukupno utvrđeni iznos preplaćenih kamata i tečajnih razlika u razdoblju od sklapanja ugovora do otplate kredita je 2.515,18 EUR / 18.950,66 kn, za koji iznos je prihvaćen zahtjev temeljem članka 1111.ZOO.

12. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 354. stavak 2. ZPP.

13. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

13.1. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje činjenično pravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu, ali bez uspjeha jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su te odredbe nepoštene, a time i ništetne, a do tog zaključka je došao na osnovu odluka sudova donesenih u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.

13.2. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima, dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužitelj, usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, međutim tuženik je odustao od saslušanja predloženog svjedoka NB, dok iz pisane izjave svjedokinje JBP proizlazi da je ona samo educirala zaposlenike banke koji su neposredno sudjelovali kod pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti valutne klauzule vezane za CHF koje se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena, pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

14. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (16. prosinca 2021.) nije protekao petogodišnji zastarni rok.

15. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115.ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer njegovo nepoštenje izvire od činjenice da je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnov predmetnog restitucijskog zahtjeva.

16. Nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženika, da se učinci presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 ne mogu odnositi na predmetni ugovor jer je isti u cijelosti izvršen, obzirom da činjenice da je ugovor izvršen nije zapreka da se naknadno utvrdi njegova ništetnost ili ništetnost pojedinih odredbi, a koje pravno shvaćanje je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

17. S obzirom da žalitelj navodi da se ne radi o potrošačkom ugovoru za istaknuti je da se ti navodi ne mogu prihvatiti jer iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen radi kupnje motornog vozila, pa je već tim sasvim razvidno da se radi o potrošačkom ugovoru, a tuženik nije dokazao suprotno, te u tom pravcu nije predlagao dokaze.

18. I odluka o troškovima je pravilno donesena, temeljem članka 154. i 155. ZPP, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), a žalitelj samo paušalno prigovara visini troškova ne navodeći određeno u čemu se sastoji povreda.

19. Kako tuženik u žalbi nije uspio, to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II izreke ove drugostupanjske odluke, na temelju članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

U Dubrovniku 09. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović