REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1360/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vladimira Hebrang Danko, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 31, protiv tuženice SK iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Mija Milaković, odvjetnica u Koprivnici, Frana Galovića 6, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-848/2023-2 od 9. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-119/20 od 5. listopada 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi „da ne postoji Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između pok. ŠK i tužene SK, rođ. Ž, [adresa] sklopljen dana 12. rujna 2005, ovjeren po javnom bilježniku Igoru Lučev, Šibenik, S. Radića 79a, broj ovjere OV-8834/05“, koji zahtjev je nižestupansjkim presudama pravomoćno odbijen.

5.1. Tužitelj je u reviziji naznačio pitanje: „Je li pravno valjan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u kojem davatelj uzdržavanja nije izvršavao svoju obvezu i nije postojala obostrana volja za uzdržavanjem, ali primatelj uzdržavanja ga nije raskinuo niti na neki drugi način osporio njegovu valjanost što znači da je njegova volja bila sklopiti takav Ugovor?“.

5.2. Citirano pitanje nije važno za odluku u sporu, pa samim tim ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, osim što polazi od činjeničnih utvrđenja kakva u postupku nisu utvrđena, a koja su ugrađena u samo citirano pitanje (da tuženica kao davateljica uzdržavanja nije izvršavala svoju ugovornu obvezu i da nije postojala obostrana volja za uzdržavanjem), valja reći da bi se radilo o činjenicama koje bi u pitanje mogle dovesti valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju odnosno opravdanost njegova raskida, no te činjenice ne mogu biti relevantne pri odlučivanju o zahtjevu da se utvrdi da ugovor uopće ne postoji.

7. Kako naznačeno pitanje zato nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP, odlučeno je na temelju članka 389.b stavka 1. toga Zakona kao u točki I. izreke.

8. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed toga što se nižestupanjski sudovi nisu osvrnuli na njegovu tvrdnju u vezi s pobudama za sklapanje predmetnoga ugovora kao i na tvrdnju da se radi o simuliranome pravnom poslu, valja reći da analiza sadržaja prvostupanjske presude ukazuje na to da su te tvrdnje neosnovane, a tužitelj uz prijedlog nije priložio žalbu kako bi se moglo, u vezi s obrazloženjem drugostupanjske presude, utvrditi je li te tvrdnje iznio kao žalbene tvrdnje. Zato ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, odnosno, tužitelj nije učinio vjerojatnom tvrdnju o povredi temeljnoga ljudskog prava pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek