REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-644/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kijac nekretnine d.d. Omišalj, Poje 1, OIB: 36063948499, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1120/2024-2 od 18. rujna 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj P-282/2022-31 od 13. studenoga 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1120/2024-2 od 18. rujna 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj P-282/2022-31 od 13. studenoga 2023., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, te zbog povrede temeljnih prava tužitelja zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. U odnosu na prva tri pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, valja istaći da je riječ o pitanjima činjenične prirode, koje se odnose na dokazivanje činjenice bitne radi donošenja odluke u ovom konkretnom postupku, da je nekretnina koja je predmet ovog spora unesena u bilancu INA-Industrije nafte na dan 30. rujna 1990., sukladno odredbama Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA-Industrija nafte ("Narodne novine", broj 142/90). Stoga se ta pitanja, koja se odnose (samo) na okolnosti konkretnog spora i shvaćanje tužitelja o tome kako je sud trebao ocijeniti dokaze u konkretnom slučaju, ne mogu smatrati važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
5. Za preostala pravna pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi važnosti, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga, jer je u odlukama na koje se tužitelj poziva kao razlog zbog kojih bi naznačena pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, riječ o različitim činjeničnim i pravnim utvrđenjima od onih utvrđenih u konkretnom predmetu.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
7. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo čime da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
8. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
9. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
10. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije također navodi da su nižestupanjski sudovi primjenom odredbe čl. 186.a ZPP i donošenjem rješenja kojim se odbacuje tužba u dijelu kojim je tužitelj potraživao isplatu povrijedili njegovo pravo na pristup sudu, zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH. Međutim, ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima niži sudovi primijenili odredbu čl. 186.a ZPP pretjerano formalistički niti da je tužitelju uskraćeno pravo na pristup sudu. To stoga što je upravo tužitelj propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP, odnosno prije podnošenja zahtjeva za isplatu obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu, što je onemogućilo sudove u meritornom odlučivanju o njegovom zahtjevu.
11. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
