REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-922/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenice TU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zlatku Tomažiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-479/2022-2 od 26. travnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-514/2022-14 od 30. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž Ovr-479/2022- 2 od 26. travnja 2023. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-514/2022-14 od 30. lipnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-479/2022-2 od 26. travnja 2023. potvrđeno je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-514/2022-14 od 30. lipnja 2022., kojim je odlučeno:

„I. Odbacuje se prijedlog za ovrhu podnesen 12. veljače 2022., kao nedopušten.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu na nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. uložak br. [broj ZK uloška], kat. čestica br. [katastarska čestica]. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), izvršiti upis zabilježbe odbačenog prijedloga za ovrhu.

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu zabilježbu odbačenog prijedloga za ovrhu iz točke II. izreke upisati na mjesto u prvenstvenom redu osigurano zabilježbom pokrenutog postupka čiji je upis naložen zaključkom naslovnog suda od 16. ožujka 2022, posl. broj Ovr-514/2022, zaprimljenim pod brojem Z-15197/2022. “,

te je ujedno odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova sastava žalbe.

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3282/2023-2 od 30. listopada 2023. dopustio ovrhovoditelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja:

„Je li ovjereni preslik bjanko zadužnice sačinjen od strane Financijske agencije ovršna isprava na temelju koje je ovršni sud ovlašten donijeti rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave“?.

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjskog rješenje ovrhovoditelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP, koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), zbog pravnog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, predlažući preinačavanje pobijanog rješenja i prihvaćanje prijedloga za ovrhu. Traži naknadu troškova postupka, uključujući i troškove sastava prijedloga za dopuštenje revizije, sastava revizije te sudske pristojbe.

4. U odgovoru na reviziju ovršenica predlaže odbiti reviziju ovrhovoditelja budući da isprava na temelju kojeg ovrhovoditelj predlaže ovrhu nije valjana ovršna isprava u smislu čl. 36. st. 1. OZ.

5. Revizija je osnovana.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP, revizijski je sud ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. U ovom predmetu prvostupanjski sud je odbacio prijedlog za ovrhu na nekretnini temeljem zadužnice od 7. prosinca 2012. koju je ovjerio javni bilježnik pod brojem OV-14015/12 koju je ovrhovoditelj dostavio (nakon što je pozvan od suda) u preslici na kojoj je otisnut štambilj Financijske agencije sa sadržajem „PRESLIKA ISTOVJETNA S IZVORNIKOM“ te službeni pečat te agencije. Navedeno rješenje je potvrdio i drugostupanjski sud. Sudovi nižeg stupnja zauzeli su stav da ovrhovoditelj nije dostavio zadužnicu u izvorniku niti u ovjerovljenom prijepisu u smislu čl. 36. st. 1. OZ zbog toga što Financijska agencija nije ovlaštena izdavati ovjerovljene prijepise takvih isprava.

8. Takvo pravno shvaćanje ne može se prihvatiti jer je u čl. 16. st. 1. Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa („Narodne novine“, broj 6/94, 47/90, 72/94 i 80/22) propisano da će tijela državne vlasti, jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravne osobe koje imaju javne ovlasti izdati stranci ovjereni prijepis pismena odnosno isprave koja se kod njih nalaze, kad je to određeno zakonom ili drugim propisom.

9. Financijska agencija jest pravna osoba s javnim ovlastima. Upravo ovrhu na tražbini temeljem zadužnice i bjanko zadužnice provodi Financijska agencija (čl. 214. i čl. 215. OZ) pa se ne može dovoditi u pitanje da pravna osoba koja je nadležna provoditi ovrhu ima javne ovlasti. Zadužnicu i bjanko zadužnicu Financijskoj agenciji dostavlja vjerovnik s učincima dostave pravomoćnoga sudskog rješenja o ovrsi (čl. 214. st. 3. i čl. 15. st. 2. OZ). U konkretnom slučaju nije sporno da se zadužnica temeljem koje je zatražena ovrha u ovom predmetu (na nekretnini) nalazi kod Financijske agencije (koja nije ovlaštena za ovrhu na drugim predmetima, osim na novčanoj tražbini), koja je ovrhovoditelju izdala ovjerovljeni prijepis zadužnice. Ovlaštenja Financijske agencije da izdaje ovjerovljene prijepise isprava proizlaze iz Pravilnika o obliku i sadržaju upisnika te unutarnjem ustrojstvu i radu Službe upisa („Narodne novine“, broj 77/06 – dalje: Pravilnik), a na koji su se pozvali i sudovi nižeg stupnja, ali su pogrešno zaključili da se na temelju odredbi tog Pravilnika ne može zaključiti da je Financijska agencija ovlaštena izdavati ovjerovljene prijepise zadužnica, čini se zbog toga što njena Služba upisa vodi Upisnik u koji se upisuju prava i mjere utvrđeni sudskim i javnobilježničkim osiguranjima u smislu čl. 6.

Pravilnika, a ne i upisnik zadužnica.

10. Međutim, prema čl. 28. st. 5. Pravilnika, prijepis (preslika) isprave ovjerava se riječima „preslika je identična izvorniku“ uz potpis službene osobe i pečat Službe upisa. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je Financijska agencija postupila na taj način. Ovu odredbu Pravilnika treba dovesti u vezu s odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa prema kojoj će pravne osobe koje imaju javne ovlasti izdati stranci ovjereni prijepis pismena odnosno isprave koja se kod njih nalaze i zaključiti da nije bitno je li isprava upisana u Upisnik ili nije, već je dovoljno da se ona nalazi kod pravne osobe koja ima javne ovlasti.

11. Uz navedeno, o postavljenom revizijskom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio se u nizu svojih odluka. Tako je u odluci Rev-380/14-2 od 2. svibnja 2018. navedeno:

„…U odlukama ovog suda, broj Rev-2466/12 od 19. prosinca 2012. i Rev- 1877/14 od 24. veljače 2015., rečeno je:

"Odredbom čl. 183. st. 7. OZ zadužnica definirana stavkom 1. i stavkom 2. tog članka pored učinka koje ima kao rješenje o ovrsi ima i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca (ovdje tužiteljice) na drugim predmetima ovrhe.

Prema odredbi čl. 21. st. 6. Ovršnog zakona (čl. 23. st. 6. OZ) pod ovršnom ispravom smatra se i svaka druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava, pa se tako i zadužnica ima smatrati ovršnom ispravom, jer je to tako određeno čl. 183. st. 7. Ovršnog zakona.

Prema ocjeni ovog suda dvostruki karakter zadužnice koja može imati svojstvo rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 181. st. 1. Ovršnog zakona, ali i svojstvo ovršne isprave kada se ovrha provodi na drugim sredstvima ovrhe, a ne na sredstvima na računu ovršenika, kako je to propisano odredbom čl. 183. st. 7. Ovršnog zakona, znači da su ova dva svojstva zadužnice posve ravnopravna pa se stoga sve odredbe, koje se odnose na ovršnu ispravu odnose i na zadužnicu kada se u postupku koristi u tom svojstvu.

Naime, niti jedno ograničenje glede primjene zadužnice kao ovršne isprave nije propisano odredbom čl. 183. Ovršnog zakona koje bi pred ovrhovoditelja stavljalo veća ograničenja nego što bi to bilo kada bi se ovrha predlagala na temelju neke druge ovršne isprave, pa stoga ne može sud postavljati veće prepreke nego one koje su određene zakonom."

Sadržaj i svojstva zadužnice, odnosno bjanko zadužnice istovjetno su propisana i odredbama čl. 214. st. 1. i st. 7. te čl. 215. st. 1. i st. 3. OZ, koje se primjenjuju u ovom predmetu.

U konkretnom slučaju ovrha nije predložena na sredstvima na računu ovršenika, već je predložena na motornom vozilu ovršenika, zbog čega bjanko zadužnica na temelju koje je ovrhovoditelj predložio odrediti ovrhu ima svojstvo ovršne isprave (čl. 214. st. 1. i 215. st. 1. OZ).

Stoga, bez obzira o kojoj se ovršnoj ispravi radi, ona se može uz prijedlog za ovrhu podnijeti u izvorniku ili ovjerenoj preslici pa i kada je riječ o zadužnici kao ovršnoj ispravi u smislu odredbe čl. 214. st. 7. OZ.

Prema tome, kada ovrhovoditelj podnosi prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave

- zadužnice, on je dužan postupiti u skladu s odredbama čl. 36. i 39. OZ.

Zato u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj mora, između ostalog, priložiti i ovršnu ispravu u izvorniku ili ovjerenom prijepisu ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, što se mora primijeniti i u ovom slučaju, jer je zadužnica ovršna isprava koja nije nastala kod suda pred kojim se traži ovrha.

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova da prijedlog za ovrhu na motornom vozilu ovršenika na temelju bjanko zadužnice nije dopušten, jer je uz prijedlog priložen ovjereni prijepis te bjanko zadužnice, a ne njen izvornik, pogrešno su primijenjene odredbe čl. 214. st. 1. i st. 7. te čl. 215. st. 1. i st. 3. OZ. “.

12. Nadalje, ovaj sud je i u odluci Rev-2193/2015-2 od 19. prosinca 2018. (na koju se ovrhovoditelj poziva) prihvatio reviziju kao osnovanu te potvrdno odgovorio na pravno pitanje je li u ovom slučaju ovjereni preslik zadužnice od strane FINE ovršna isprava na temelju koje sud može donijeti rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave. Razlika citiranih odluka, u odnosu na stanje u ovom predmetu, je u tome što se nije dovodila u pitanje ovjera zadužnice od strane FINE, već je također bilo sporno može li se ovrha odrediti na drugoj imovini (osim na tražbini) na temelju ovjerovljenog prijepisa zadužnice od strane FINE ili je to moguće samo na temelju izvorne zadužnice. Neovisno o toj razlici, ovaj sud je i u toj odluci izrazio pravno shvaćanje da je za određivanje ovrhe na pokretninama bilo dovoljno da ovrhovoditelj u smislu čl. 36. st. 1. OZ priloži ovjerovljeni prijepis zadužnice kojeg je izdala Financijska agencija.

13. Imajući na umu sve izneseno, kao i ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda, odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

Ovjerena preslika bjanko zadužnice sačinjena od strane Financijske agencije ovršna je isprava na temelju koje je ovršni sud ovlašten donijeti rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave.

14. Kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa odbacili prijedlog za ovrhu, revizija ovrhovoditelja je osnovana, te je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

15. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić