REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1201/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukadin i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. (OIB:14036333877) Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž – 1523/2024-2 od 4. studenog 2024., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1646/2021-45 od 03. rujna 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž – 1523/2024-2 od 4. studenog 2024., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1646/2021-45 od 03. rujna 2024.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, riječ je o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. U tom smislu kada je riječ o pitanjima koja se odnose na obvezu plaćanja zateznih kamata od pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama ovog revizijskog suda broj Rev - 2245/2017 od 20. ožujka 2018., Revd – 836/2023 od 21. ožujka 2023. i dalje. S druge strane postupovnopravna pitanja u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa