REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2733/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KBB KARDUM d.o.o. Zagreb, II. Maksimirsko naselje br. 4, OIB 47777903776, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Zagrebu, Hebrangova 9, protiv tuženika Javna ustanova Nacionalni park Plitvička jezera, Plitvička jezera, Josipa Jovića 19, OIB 91109303119, kojeg zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik u Zagrebu, Karasova 4/II, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3010/2023-4 od 5. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-149/2021-71 od 26. srpnja 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu i zbog toga što smatra da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10. i 13/17, dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav RH).
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog predložio prijedlog odbaciti te je zatražio da mu se naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Tužitelj je u prijedlogu naznačio sljedeća pitanja:
"1. Je li ostvarena pretpostavka za primjenu stavka 3. članka 261. Zakona o parničnom postupku ukoliko u svojem nalazu i mišljenju, te nakon usmenog izlaganju na raspravi, vještak nije odgovorio na postavljena pitanja, niti u cijelosti postupio po zadatku koji mu je sud naložio?
2. Je li za izmjenu ugovora propisanu odredbama Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine br. 90/2011, 83/2013, 143/2013, 13/2014, 120/2016), konkretno stavkom 6. člankom 105., neophodan pisani oblik aneksa osnovnog ugovora ukoliko je sadržaj izmjene potvrđen potpisivanjem građevinskog dnevnika po ovlaštenoj osobi i usmenim dogovorom ugovornih stranaka?
3. Predstavlja li okončana situacija koja je ovjerena i potpisana od strane ugovornih strana i nadzornog inženjera valjanu osnovu za potraživanje isplate?
4. Je li u situaciji kada se produljuje rok izvođenja radova, koji dovodi do povećanja troškova za jednu ugovornu stranu, potrebno utvrditi postoji li odgovornost druge ugovorne strane za potrebu za produljenjem roka?"
5. Prvo pitanje iz prijedloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom na to da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova ne proizlazi da „vještak nije odgovorio na postavljena pitanja, niti u cijelosti postupio po zadatku koji mu je sud naložio“, a tužitelj uz prijedlog nije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP dostavio dijelove spisa koji se odnose na nalaz i mišljenje vještaka. Tužitelj u odnosu na drugo i treće pitanje nije naveo odgovarajuće razloge važnosti zbog kojih bi naznačena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi obzirom na to da su odluke Vrhovnog suda RH posl. br. Revt 38/03-2 od 18. ožujka 2003. i Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-2843/04 od 13. veljače 2007. donesene u drugoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, tj. u tim predmetima nije se radilo o postupcima javne nabave te je bila ugovorena predaja nekretnine po sistemu „ključ u ruke“, a što nije bio slučaj u ovome predmetu. Također, valja reći i to da tužitelj kroz drugo pitanje prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog utvrđenog pred nižestupanjskim sudovima s obzirom na utvrđenje iz pobijane odluke „da tuženik nije pristao na povećanje ukupne cijene za one troškove i radove za koje nije bila ugovorena jedinična cijena.“ Niti u odnosu na četvrto pitanje tužitelj nije naveo odgovarajuće razloge važnosti zbog čega bi se naznačeno pitanje smatralo važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi s obzirom na to da se takvim razlogom ne može smatrati navod tužitelja da „odgovor na to pitanje određuje smjer postupaka koji materijom odgovaraju predmetnom postupku te usmjerava sud da prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja i donošenja odluke o istom u potpunosti i pravično utvrdi tko je i u kojoj mjeri odgovoran za produljenje roka“.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke rješenja.
7. Tužitelj je u prijedlogu naveo i to da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH. Obrazlažući navedenu povredu tužitelj je osporavao nalaz i mišljenje vještaka u ovome predmetu te je naveo da su mu neosnovano odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanje svjedoka, a da pri tome nije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP dostavio dijelove spisa iz kojih bi to proizlazilo. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva, pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Slijedom navedenog tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP riješio kao u toč. II. izreke rješenja.
8. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije prihvaćen jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP te je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
