1              Poslovni broj:15 Kž-471/2023-8

 

             

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

 

Poslovni broj:15 Kž-471/2023-8

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. K., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-530/2014. od 20. siječnja 2022, u javnoj sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2023, u nazočnosti zz branitelja V. K. D. odvjetnica iz Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba optuženog P. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. temeljem odredbe članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. 80/22 -  dalje u tekstu: ZKP/08.) presuda Općinskog suda u Makarskoj broj: K-131/2013 od 4. prosinca 2013. kojom je prihvaćen kazneni nalog protiv optuženog P. K. stavljena je izvan snage.

 

 

 

 

2. Nadalje, optuženi P. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode-prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano točkom II pobijane presude, te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1., 2 i 6. ZKP/08 optuženi P. K. dužan je platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok će o putnom trošku svjedoka M. K. sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

 

4. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženik putem branitelja V. L., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. U žalbi je zatražio da o sjednici vijeća na kojoj će se raspravljati o žalbi budu izvješteni optuženik i njegov branitelj.

 

5. Na temelju članka 475. ZKP/08 održana je javna sjednica na koju nije pristupio uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik i optuženik, dok je na raspravu pristupila zz branitelja odvjetnica V. K. D., koja je u cijelosti ostala kod navoda žalbe.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

8. Žalba optuženika nije osnovana.

 

9. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku. Žalitelj ističe da važna okolnost na kojoj se zasniva presuda ne može biti rezultat ocjene izvjesnih pretpostavki, već da prvostupanjski sud mora donijeti zaključak koji proizlazi iz nesumnjivo utvrđenih odlučnih činjenica koje u pobijanoj presudi moraju biti jasno obrazloženi.

 

10. Nadalje ističe da je modalitet izvršenja ovog kaznenog djela u biti cilj prijetnje da oštećenog ustraši, dakle da kod istog izazove osjećaj straha, što je trebalo obrazložiti, međutim, da to niti jednom riječju nije obrazloženo, a iz čega proizlazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer se presuda ne može temeljiti na utisku ili dojmu, već na činjenicama, a činjenice se utvrđuju na temelju dokaza.

 

11. Suprotno stavu žalitelja nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice u pogledu obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

 

12. Naime, ne može se prihvatiti tvrdnja da su elementi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 ostvareni samo u slučaju kada je ozbiljnom prijetnjom stvoren kod oštećenika osjećaj straha i osobne nesigurnosti jer je žalitelj izgubio iz vida da su inkriminacije kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 različite od one iz stavka 1. istog članka. Prema odredbi članka 139. stavka 1. KZ/11 o kaznenom djelu radi se kada je počinitelj drugom prijetio kakvim zlom da ga ustraši i uznemiri dok prema stavku 2. istog članka elementi kaznenog djela su ostvareni već samim upućivanjem ozbiljne prijetnje drugoj osobi ako je upućena s ciljem da ju usmrti, teško tjelesno ozlijedi i sl.

 

13. Slijedom iznijetog, pravilno su utvrđene sve odlučne činjenice, a razlozi koje je dao prvostupanjski sud su jasni i valjano obrazloženi.

 

14. U odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika kao istinit i dva puta je ispitao oštećenika te da su njegovi iskazi identični. Smatra da je upravo identično iskazivanje indikator "naučenog dokaza", a ne prepričavanja doživljene situacije. Drži da je životno da se određene okolnosti zbog proteka vremena drugačije prikažu te da je zapravo prvostupanjski sud posve zanemario vrlo objektivnu okolnost koja dovodi u upitnost postojanje cilja okrivljenog, a to je ustrašiti oštećenog, a nadasve iz razloga što je to bio cilj i podobno sredstvo, onda bi zasigurno oštećenik prijavio kazneno djelo u najmanju ruku istog dana kada se i dogodilo. Ne samo da to nije učinio, već je oštećenik optuženika prijavio više od mjesec dana kasnije, što po stavu žalitelja govori o refleksiji kod oštećenog, a zbog navodno izgovorenih riječi od strane optuženika. Stoga žalitelj drži da je činjenično stanje pogrešno, a time i nepotpuno utvrđeno, te da se zaključci prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama zasnivaju na pretpostavkama.

 

15. Međutim, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno i to iz razloga što je prvostupanjski sud pravilno prihvatio iskaz oštećenika vjerodostojnim, budući da je oštećenik iskazivao konzistentno, njegov iskaz je u suglasju sa ispitanim svjedocima Z. P., svjedokinjom V. M. te svjedokom G. L., a nadasve sa iskazom svjedoka G. L. koji je kao neposredni očevidac čuo kako optuženik viče i govori oštećeniku da "….neće uživati u ovom što ima te da će baciti bombu ….".

 

16. Slijedom navedenog, na temelju provedenog cjelokupnog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik kritiče zgode uputio prijetnje oštećeniku da će baciti bombu te ubiti njega i goste, iz čega nedvojbeno proizlazi da se radi o ozbiljnoj prijetnji da će oštećenika usmrtiti, pa su stoga ostvarena sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, a kako je navedena prijetnja upućena službenoj osobi, jer je oštećenik načelnik O. P., a optuženik nezadovoljan prostornim planom O. P., to je ostvareno obilježje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, u cijelosti.

 

17. Za opstojnost kaznenog djela u konkretnom slučaju nije od utjecaja datum podnošenja kaznene prijave, niti upućuje na zaključak da se kritični događaj nije dogodio obzirom da su razlozi koje je oštećenik naveo opravdani i uvjerljivi, budući da je kroz duži vremenski period optuženik izražavao nezadovoljstvo poslovnim planom O. P..

 

18. Stoga, posljedično nije povrijeđen kazneni zakon jer su izrečenom prijetnjom ostvarena sva obilježja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim.

 

19. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da su okolnosti na temelju kojih je odmjerena kazna pravilno utvrđene te je tako olakotnom okolnošću ocijenjena optuženikova kaznena neosuđivanost te sudjelovanje u Domovinskom ratu, dok je otegotnom okolnošću cijenjena zainteresiranost oštećenog za ishod kaznenog postupka.

 

20. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, pa je upravo kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine dostatna da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja predviđene člankom 41. KZ/11, te da utječe kako na optuženika tako i na ostale građane da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

 

21. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede zakona pa je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 7. studenog 2023.

 

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

Lidija Vidjak, v. r.