REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1067/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, Garešnica, protiv tuženika EKO MOSLAVINA d.o.o., OIB: 94887300369 iz Kutine, Zagrebačka 1, kojeg zastupa odvjetnik Ivan Ester iz Zagreba, radi zaštite prijavitelja nepravilnosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-802/2024-2 od 22. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-3/2024-115 od 12. srpnja 2024., na sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-802/2024-2 od 22. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-3/2024-115 od 12. srpnja 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Je li motiv prijavitelja nepravilnosti relevantan za ostvarivanje sudske zaštite prema Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i u slučaju kada prijavitelj nepravilnosti prijavljuje nepravilnosti za koje ima opravdan razlog vjerovati da su prijava ili javno razotkrivanje nužni radi razotkrivanja nepravilnosti?

2. Da li je sud bio dužan utvrđivati kakvi su bili motivi tuženika kod donošenja Odluke o izmjeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 5. siječnja 2022. godine u dijelu u kojem je ukinuto radno mjesto 'voditelj razvoja i zaštite okoliša', kod ukidanja radnog mjesta 'voditelj razvoja i zaštite okoliša', odnosno da li su ti postupci tuženika zapravo rezultat osvete prema tužiteljici zbog podnošenja prijave nepravilnosti Pučkom pravobranitelju.“ pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda. Također navodi da su joj postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 14. i 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) te se poziva na povredu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija)

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbaci, podredno odbije.

3. Polazeći od odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužiteljica zanemaruje činjenična utvrđenja na kojima se temelji pobijana presuda.

3.2. Suprotno navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljice prema čl. 7. i 8. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ br. 17/2019; dalje: ZZPN), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, proizlazi obveza prijavitelja nepravilnosti da postupa u dobroj vjeri (čl. 7. i 8. ZZPN).

3.3. U konkretnom slučaju, pobijanom odlukom je ocijenjeno da tužiteljica nije postupala u dobroj vjeri jer je nepravilnosti prijavila nakon više od godine dana od kada su navodno počinjene i tek kada je bilo izvjesno da će biti smijenjena sa mjesta direktorice tuženika i nakon što na sjednici Gradskog vijeća Grada O nije prihvaćeno njeno godišnje izvješće o poslovanju tuženika.

3.4. Stoga niti odluke na koje se tužiteljica kao razloge važnosti poziva (čl. 387. st. 3. ZPP) poziva ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljana pravna pitanja je odbijen te je odlučeno je kao pod I. izreke.

5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tužiteljice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

5.3 Tužiteljica nije učinila vjerojatnom niti povredu prava iz čl. 14. Konvencije (opća zabrana diskriminacije) jer suprotno navodima tužiteljice iz prijedloga za dopuštenje revizije, nižestupanjski sudovi su utvrdili da tužiteljica prijavu nepravilnosti nije izvršila u dobroj vjeri, već tek nakon što je bilo izvjesno da će biti opozvana sa mjesta direktorice tuženika.

5.4. Pritom suprotno navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije iz priloženog zapisnika o održanoj Skupštini društva tuženika proizlazi da je odluka o opozivu tužiteljice sa mjesta direktorice tuženika donijeta jednoglasno i da su za nju glasali svi članovi društva.

6. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbačen te je odlučeno kao pod II. izreke.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek