REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4864/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. KHD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AHD, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćnici Ireni Mesiček, odvjetnici u Zagrebu, Margaretska 3/IV, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 319/2023-2 od 12. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 9111/2019-32 od 13. siječnja 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 319/2023-2 od 12. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 9111/2019-32 od 13. siječnja 2023.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelji osporavaju istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlozi tužitelja i tuženika sadrže i što je uz njih dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbi članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. U odnosu na prijedlog tužitelja treba reći da se pobijana presuda temelji na razlozima da „...tužitelji nisu konkretizirali u čemu bi se to ogledala povreda prava osobnosti...“, pa pitanja kako su ih u prijedlogu naznačili tužitelji ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužitelji temelje pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. U odnosu na prijedlog tuženika treba reći da je pobijana presuda utemeljena na razlozima da „...u konkretnom slučaju tuženica nije predložila provođenje odgovarajućeg vještačenja (financijskog) glede okolnosti koliko bi iznosio porez na dohodak od imovine... “, pa je naznačeno pitanje koje se odnosi na umanjenje po osnovi poreznih davanja ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda, dok ostala naznačena pitanja ne proizlaze iz razloga na kojima se temelji pobijana presuda.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci.
6. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
