REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1325/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o. iz Zagreba, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, naknade štete i dr. odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1030/2020-3 od 7. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4011/2014-70 od 22. srpnja 2020., na sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1030/2020-3 od 7. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4011/2014-70 od 22. srpnja 2020. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Može li Sud može ignorirati utvrđenje vještaka da je osoba pretrpjela strah i duševne boli i psihički stres zbog događaja na poslu i pored takvog utvrđenja vještaka i dokazanog postojanja uzročno-posljedične veze zaključiti o nepostojanju odgovornosti poslodavca za štetu?

2. Da li je kod utvrđenja postojanja mobbinga nužno sagledati ne samo pojedinačne postupke, nego upravo i ukupnost objektivnih okolnosti slučaja i cjelokupnog okruženja kojemu je osoba (tužitelj) bila izložena, trajanje (učestalost) i kontinuitet takvog postupanja?

3. Predstavlja li izoliranje radnika koji radi kao tajnik Uprave / preseljenje u (prema propisima o zaštiti na radu) neodgovarajuć prostor rada dislociran od Uprave o instrument isključenja odnosno eliminacije radnika iz radnih procesa, te time protupravnu radnju poslodavca?

4. Predstavlja li lišavanje radnika potrebnih informacija za obavljanje rada, te isključivanje radnika sa sjednica, sastanaka i projekata protupravnu radnju poslodavca?

5. Predstavlja li povjeravanje radniku neodgovarajućih radnih zadataka, koji nisu u opisu radnog mjesta, protupravnu radnju poslodavca?

6. Da li otkazivanje radniku ugovora o radu, a nakon što je već prethodno radnik izoliran / premješten na drugo neodgovarajuće mjesto rada, onemogućen u pristupu informacijama i isključen iz radnih procesa, potvrđuje da se poslodavac ponaša uporno u pravcu kršenja prava radnika iz radnog odnosa odnosno postupa protupravno?“ pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Također navodi da su joj postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav)

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se tužiteljici ne dopusti podnošenje revizije.

3.Polazeći od odredbe članka 385.a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Pobijana odluka temelji se na pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova prema kojem poslodavac ima pravo vršiti reorganizaciju poslovanja i raspored poslova što podrazumijeva i ukidanje radnih mjesta, koja poslovna odluka nije usmjerena na uznemiravanje tužiteljice u smislu mobinga.

3.2. Također sud je u pobijanoj odluci ocijenio da je tužiteljici i nakon reorganizacije poslovanja i ukidanja njenog radnog mjesta, iako je ostala neraspoređena i obavljala je zadatke po nalogu poslodavca, bila isplaćivana plaća prema ugovoru o radu za radno mjesto koje je ukinuto, a ponuđeno joj je i sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto u skladu sa njenom stručnom spremom što je odbila, pa da sve te okolnost, unatoč subjektivnom doživljaju tužiteljice, ne znači da je poslodavac prema tužiteljici postupao šikanozno i vršio mobing.

3.3. Stoga i odluke na koje se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (čl. 387. st. 3. ZPP) ne koincidiraju u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljana pravna pitanja je odbijen te je odlučeno je kao pod I. izreke.

5. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tužiteljice da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.

6. Stoga je u odnosu na povredu temeljnih prava temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbačen te je odlučeno kao pod II. izreke.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek