REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-567/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mikulandra & Malenica u Šibeniku, protiv tužene Republike Hrvatske-MUP, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 661/2023-2 od 16. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2019-20 od 4. travnja 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 661/2023-2 od 16. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-62/2019-20 od 4. travnja 2023. podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385. i čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te postavlja tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi koja glase:
"1. Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11, 130/12,, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika, ("Narodne novine", broj: 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18, 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 104/13 i 150/13), kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena = sati prekovremenog rada, te 24 sata minus osam sati odmora = sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno odrađene sate rada obzirom na radno mjesto, radni nalog i zapovijed za obavljanje odgovarajućih radnih poslova (a za što je tužena ponudila sudu relevantne dokaze: radni nalozi, evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju)?
2. Mogu li se svi preostali sati koje je službenik - tužitelj proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno radio obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu pripada pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu)?
3. Je li za obavljanje policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik odmarao), a za koje policijski službenik – tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (čl.57. Kolektivnog ugovora, naknada po čl.44.st.4.)?"
2. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije time da smatra da je prijedlog valja odbiti kao neosnovan i dodaje da je o istim pravim pitanjima u niz odluka već takav prijedlog tuženice odbijen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad za vrijeme dežurstva kao službenika Pomorske policije za vrijeme koje provodi na brodu u trajanju od po nekoliko dana neprekidno.
5. Pravna pitanja postavljena u prijedlogu su u suprotnosti s utvrđenjem nižestupanjskih sudova jer su isti tužitelju dosudili naknadu na temelju provedenog vještačenja prema utvrđenom broju stvarno odrađenih sati, a što je u skladu s izraženim shvaćanjem ovog revizijskog suda u nizu odluka npr. Revr-1925/18-2 od 21. listopada 2020. i dr. (tako ovaj sud u Revd-5593/21, Revd-3980/20, Revd- 4542/24, Revd-2178/24 i Revd-5186/24). Pritom se napominje da iz odluke na koju se predlagatelj poziva u opravdanju postavljenih pitanja poslovni broj Revr-1127/13 od 11. svibnja 2016. ne proizlazi, da bi bilo zauzeto različito pravno shvaćanje o pravu na uvećanje plaće za prekovremeni rad za stvarno određene sate rada dulje od punog radnog vremena.
6. U odnosu na nezakonitost istaknutu kao razlog važnosti zbog tvrdnje o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka valja navesti da zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja u pravilu nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pravno pitanje zbog koje bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odrede čl. 385.a ZPP ne služi kontroli zakonitosti, kao što je to služila ranija redovna revizija kojoj je to bila primarna svrha.
7. Budući da su postavljena pravna pitanja u suprotnosti sa činjeničnim utvrđenjem nižestupanjskih sudova, ista nisu važna za odluku u sporu pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
