REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-220/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, Ivana Vučemila i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (kao zakonska nasljednica iza pokojnog tužitelja DE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnik Čedo Prodanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž R-3/2022-2 od 18. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-151/2020-3 od 30. lipnja 2020., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž R-3/2022-2 od 18. veljače 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Poništava se Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-65-18251/1-92 od 10. 8. 1992.g. o prestanku radnog odnosa tužitelja.

II. Utvrđuje se da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao po sili Zakona 1. travnja 2015. godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.620,00 kuna, u roku od 8 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14. i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju tužitelja te preinači pobijane odluke na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno da rješenjem ukine nižestupanjske presude te predmet uputi na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu pred drugim sucem pojedincem.

4. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj u reviziji između ostalog ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, počinjenu u postupku pred drugostupanjskim sudom, ističući da su razlozi drugostupanjske presude proturječni.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se poništi rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-65-18251/1-92 od 10. kolovoza 1992. o prestanku radnog odnosa tužitelju.

9. U postupku je u bitnom utvrđeno:

- da je tužitelj u spornom vremenu radio na radnom mjestu operativno-tehničkog djelatnika u Službi za zaštitu ustavnog poretka i to u vrijeme trajanja Domovinskog rata, kada ta služba dobiva još veće značenje u osiguranju ustavnog poretka, sigurnosti države i njene cjelovitosti,

- da je Služba za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) došla do podataka da je tužitelj kao djelatnik SZUP-a u sporno vrijeme (vrijeme Domovinskog rata) kontaktirao s bratom EE koji je bio pripadnik paravojnih postrojbi na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske (RH), ali da o toj činjenici, dakle kontaktima s pripadnikom neprijateljskih paravojnih postrojbi koje su vodile ratne operacije protiv cjelovite Republike Hrvatske i okupirale dio državnog teritorija RH nije obavijestio svoje nadređene,

- da je na temelju takvih okolnosti rukovoditelj SZUP-a dao negativno mišljenje o radu tužitelja na temelju kojeg je ministar unutarnjih poslova 10. kolovoza 1992. donio rješenje broj 511-01-65-18251/1-92 o prestanku radnog odnosa podnositelja (temeljem odredbe čl. 75.a Zakona o unutarnjim poslovima - „Narodne novine“ 29/91., 73/91., 19/91. i 33/92.).

9.1. Na temelju navedenih utvrđenja, a polazeći od toga da se pojam „savjesnog“ obavlja službe treba promatrati u širem kontekstu posebno uzimajući u obzir specifičnost Službe za zaštitu ustavnog poretka koje je tužitelj bio djelatnik, kao i propisa koji uređuju rad te službe, između ostalih i Pravilnika o načinu rada Službe za zaštitu ustavnog poretka koji je bio na snazi 1992., kao i da savjesno postupanje državnog službenika podrazumijeva i obavljanje službeničkih dužnosti sukladno zakonu i drugim propisima ili pravilima struke te postupanje s dužnom pažnjom, prvostupanjski sud je utvrdio da se, u situaciji kad tužitelj svojim nadređenima prešućuje kontakte s bratom EE, koji se u spornom vremenu nalazio u paravojnim postrojbama na okupiranom teritoriju RH, takvo postupanje može okarakterizirati „nesavjesnim“, a u krajnjem slučaju da bi se radilo o povredi propisa kojima se uređuje rad službe, konkretno Pravilnika o načinu rada Služe za zaštitu ustavnog poretka koji je bio na snazi 1992.

9.2. Stoga, s obzirom da su okolnosti i vrijeme u kojima su se dogodile radnje odnosno propusti zbog kojih je podnositelju izrečen prestanak radnog odnosa bile takve da su nalagale povećan oprez i odgovornost kako SZUP-a u cjelini, tako i svakog službenika u obavljanju poslova njegovog radnog mjesta, da se radi o vremenu kada je Republika Hrvatska raskinula sve državnotvorne sveze s ostalim republikama s kojima je tvorila dotadašnju SFRJ, i kada je njezina suverenost i opstojnost bila ugrožena, prvostupanjski sud je zaključio da su razlozi otkaza tužitelju bili opravdani i zakoniti, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Drugostupanjski sud je prihvaćajući činjenična utvrđenja, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda potvrdio prvostupanjsku presudu, zaključujući da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio tužiteljevo nesavjesno obavljanje službe, odnosno povredu propisa iz djelokruga Ministarstva unutarnjih poslova, posebno imajući u vidu okolnosti i vrijeme u kojima su se dogodile radnje, odnosno propusti zbog kojih je tužitelju izrečen prestanak radnog odnosa, a iste su takve za su nalagale povećan oprez i odgovornost kako SUZUP-a u cjelini, tako i svakog službenika u obavljanju poslova radnog mjesta.

11. Tužitelj u reviziji navodi da su razlozi izneseni u pobijanoj presudi glede odlučne činjenice je li tužitelj u sporno vrijeme kontaktirao s bratom EE proturječni, pa da se pobijana presuda ne može ispitati čime da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Osnovano tužitelj u reviziji ukazuje na to da su razlozi obrazloženja pobijane presude u pogledu utvrđivanja postojanja okolnosti u svezi nesavjesnog obavljanja službe na strani tužitelja ili njegove povrede propisa kojima se uređuje rad SZUP-a od strane ministarstva, kao opravdanog razloga za prestanak radnog odnosa tužitelja zbog povrede njegovih radnih obveza, proturječni u dijelu obrazlaganja odlučne činjenice je li tužitelj u sporno vrijeme kontaktirao s bratom EE koji se u sporno vrijeme nalazio u paravojnim postrojbama na okupiranom teritoriju RH, odnosno je li tužitelj svojim nadređenima prešutio da je kontaktirao s bratom EE koji se u spornom vremenu nalazio u paravojnim postrojbama na okupiranom teritoriju RH.

13. Naime, sud u pobijanoj presudi s jedne strane u točki 9. al. 3. obrazloženja navodi „da se iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne može sa sigurnošću zaključiti da je tužitelj u sporno vrijeme kontaktirao sa bratom EE koji se tada nalazio u paravojnim postrojbama na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske“, a s druge strane u točki 11. pobijane odluke utvrđuje „da je tužitelj prešutio da je kontaktirao s bratom EE koji se u spornom vremenu nalazio u paravojnim postrojbama na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske“… te u točki 18. pobijane odluke ocjenjuje „… u konkretnoj situaciji kada tužitelj prešućuje kontakte sa bratom EE, koji se u spornom vremenu nalazio u paravojnim postrojbama na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske, ovakvo postupanje može se okarakterizirati nesavjesnim…“.

14. Slijedom navedenog, u obrazloženju pobijane presude izostali su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, te je sud drugog stupnja time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.

14.1. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tužitelja (točka I. izreke).

15. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem i donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku. Pri tom će imati u vidu pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj Rev 862/2021-2 od 8. prosinca 2021., glede postupanja službenika zaposlenih na operativno tehničkim poslovima u SZUP-u, s obzirom na specifičnosti i osjetljivosti poslova koji su u djelokrugu rada osoba zaposlenih u SZUP-a, a kojim je reafirmirano pravno shvaćanje iz odluke ovog suda broj Revr-1314/09 od 10. siječnja 2012.

16. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

17. Zbog svega navedenog je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević