Poslovni broj: Usž-3878/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarka, u upravnom sporu tužitelja Odvjetničkog društva Mihalić & Pikija d.o.o., Zagreb, Ulica Ede Murtića 9, OIB: 96944931963, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, radi potpore za zapošljavanje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1600/2024-6 od 27. kolovoza 2024., na sjednici održanoj 9. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I Žalba se odbija.
II Potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1600/2024-6 od 27. kolovoza 2024.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja podnijeta radi ocjene zakonitosti Obavijesti o negativnoj ocjeni zahtjeva Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područna služba Zagreb, klasa: 103-05/23-01/10803, urbroj: 251- 99/38-23-03 od 8. prosinca 2023., odgovora na prigovor Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područna služba u Zagrebu klasa: 103-05/23-01/10803, urbroj: 251- 99/38-24-05 od 15. siječnja 2024. te odgovora na prigovor Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured od 7. veljače 2024.
2. Prvostupanjsko rješenje tužitelj pobija radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i radi pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega tužitelj ističe da sud ne navodi koji vid pravne zaštite mu ostaje na raspolaganju protiv odluke tuženika koji mu isti uskraćuje potporu za zapošljavanje i obrazovanje u okviru mjera aktivne politike zapošljavanja uslijed čega ostaje zaključiti da sudska odluka nije obrazložena budući da nema dostatne elemente obrazloženosti u smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ujedno sud ne daje obrazloženje iz kojeg razloga se ne primjenjuje odredba članka 3. stavak 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima koji članak proširuje mogućnost vođenja upravnog spora i u situaciji kada odluka zbog koje je pokrenut upravni spor ne predstavlja upravni akt. Smatra da su isključenjem sudske zaštite tužitelju povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode u smislu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda osobito pravo vlasništva, pravo legitimnih očekivanja kao i pravo na pravično suđenje i u okviru tog prava pravo na sud, odnosno pravo za sudsku zaštitu koje pravo je ujedno propisano i člankom 19. Ustava Republike Hrvatske vezano uz članak 29. Ustava Republike Hrvatske. Ukazuje na odluku Ustavnog suda broj: U-III/511/2020 od 29. travnja 2021., a u kojoj odluci Ustavni sud smatra da važeći ZUS za razliku od prethodnog predviđa mogućnost vođenja upravnih sporova ne samo o zakonitosti upravnog akta već i upravnih sporova zbog zakonitosti postupanja javnopravnih tijela uključujući i upravni spor o pitanju svrhe zbog kojeg su određenom javnopravnom tijelu dane određene ovlasti. Moguće je da bi očitovanje sudova o tim pitanjima u konkretnom slučaju otklonilo potrebu za razmatranjem dvojbi oko toga jesu li odluke upravni akti je li postupak u kojem se te odluke donose upravni postupak i radi li se uopće o upravnoj stvari. Poziva se i na odluku Ustavnog suda broj: U-III-2100/2014 od 19. svibnja 2020. kao i na odluku U-III/4183/2019 od 10. prosinca 2020. Naglašava da je tužitelju pobijanim rješenjem uskraćeno pravo na pristup sudu i sudsku kontrolu akata tijela s javnopravnim ovlastima, a pobijano rješenje Upravnog suda nije dostatno obrazloženo i time uslijed elemenata arbitrarnosti uskraćuje se tužitelju pravo na pravično suđenje. Sukladno svemu navedenom, predlaže poništiti rješenje Upravnog suda u Zagrebu usvojiti zahtjev tužitelja i poništiti obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe u Zagrebu od 8. prosinca 2023. poništiti odgovor na prigovor Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područna služba u Zagrebu od 15. siječnja 2024. i poništiti odgovor na prigovor Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured od 7. veljače 2024., uz dosudu troškova ovog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi mjere aktivne politike zapošljavanja iz nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja, a prema propisanim kriterijima i uvjetima koje sukladno Zakonu o tržištu rada donijelo Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje s ciljem uključivanja u obrazovanje i zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih i drugih nezaposlenih osoba kojima je zbog nepovoljnog položaja na tržištu rada potrebna financijska potpora. Dakle, riječ je o mogućnosti, a ne pravu kojom Vlada Republike Hrvatski provodi strateške planove i programe koji obuhvaćaju mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Zavoda. Tvrdnja tužitelja kako mjere aktivne politike zapošljavanja predstavljaju mjere iz područja upravnog prava potpuno je neosnovana budući da Zakon o tržištu rada u članku 36. stavak 3. izričito navodi kako se ne radi o upravnoj stvari. U odnosu na presude Ustavnog suda tuženik ističe kako postupak ocjene zahtjeva ne može biti upravni postupak obzirom da se ne radi o upravnoj stvari. Budući da obavijest o zahtjevu nije upravni akt, ista ne mora sadržavati elemente upravnog akta. Tuženik naglašava da samim time što se radi o javnopravnim tijelima ne znači da je svaki akt koji donose ujedno i upravni akt. Smatra važnim naglasiti kako je Ustavni sud odlučivao o predmetu za koji je bio mjerodavan Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti obzirom da je podnositelj zahtjeva za sufinanciranje zapošljavanja osobe bez staža osiguranja u konkretnom predmetu podnio zahtjev 20. travnja 2017. što je vidljivo i u priloženoj odluci u vrijeme kada je na snazi bio spomenuti zakon. Dakle, navedena presuda Ustavnog suda nije relevantna budući da je zakonom koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja izričito propisano da se ne radi o upravnoj stvari. Sukladno navedenom predlaže žalbu tužitelja odbiti u cijelosti.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporeno rješenje u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se rješenje pobija.
8. Uvidom u dostavljeni spis predmeta proizlazi kako se predmetni upravni spor vodio radi ocjene zakonitosti Obavijesti o negativnoj ocjeni zahtjeva za mjeru potpore za pripravništvo od 29. studenog 2023. Nastavno tužitelj pobija i zakonitost dostavljenog odgovora na prigovor Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe u Zagrebu od 15. siječnja 2024. te odgovor na prigovor Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured od 7. veljače 2024. Prvostupanjski sud odbacio je tužbu pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točka 7. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o provođenju mjera aktivne politike zapošljavanja koju provodi tuženik Hrvatski zavod za zapošljavanje sukladno članku 35. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ 118/18., 32/20., 18/22., 156/23.). Sukladno odredbama Zakona o tržištu rada Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi mjere aktivne politike zapošljavanja iz Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja, a prema propisanim kriterijima i uvjetima koje je donijelo Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
10. Prema ocjeni Suda riječ je dakle o mogućnosti, a ne o pravu kojom Vlada Republike Hrvatske provodi strateške planove i programe koji obuhvaćaju, između ostalog, i mjere aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Zavoda. Sukladno izričitoj odredbi članka 36. Zakona o tržištu rada dodjeljivanje potpora za zapošljavanje i obrazovanje u okviru mjera aktivne politike zapošljavanje nije upravna stvar. Dakle, sam zakonodavac je odredio da se u postupanju po zahtjevu za mjeru potpore za pripravništvo ne vodi upravni postupak i ne donosi upravni akt. Poglavito je potrebno ukazati i na odredbu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) kojom je određeno da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, dok u ovom predmetu tuženik ne rješava u upravnom postupku, niti rješava o pravu tužitelja na temelju zakonom danih javnih ovlasti.
11. Imajući u vidu da je upravo Zakonom o tržištu rada određeno da se predmetno dodjeljivanje potpore ne smatra upravnom stvari nije bilo osnove za vođenje ovog upravnog spora niti razmatranja o zakonitosti dodijeljene Odluke odnosno odgovora na zahtjev za mjeru potpore za pripravništvo.
12. Nadalje, člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. Razmatrajući prigovore tužitelja u smislu naznačenih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, ističe se da je tužitelj imao mogućnosti izjaviti prigovor, o kojem se očitovala Područna služba u Zagrebu kao i Središnji ured Hrvatskog zavoda za zapošljavanje gdje su posebice navedeni svi razlozi zbog čega je negativno ocjenjen zahtjev za mjeru potpore za pripravništvo. U sklopu ocjene postupanja tuženika u smislu odredbe članka 156. Zakona o općem upravnom postupku, razlozi zbog čega je donesena negativna ocjena mjera aktivne politike nisu predmet ocjene, poglavito stoga što sud u okviru spora radi postupanja i pravilnosti postupka provedene ocjene i utvrđivanja kriterija za provođenje mjere aktivne politike nema ovlasti zadirati u donesenu odluku o negativnoj ocjeni zahtjeva, odnosno o uskrati mjere potpore za pripravništvo, već može ocijeniti jedino postupak tijela.
13. Radi svega navedenog žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda.
14. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima u vezi s člankom 128. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima riješiti kao u izreci.
15. Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima budući da tužitelj nije uspio u sporu.
U Zagrebu, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
