REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4851/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kraris d.o.o., Zagreb, Savica, Šanci, Centar male privrede, Paviljon 141, OIB 46345633052, kojeg zastupa punomoćnik Viktor Pisanski, odvjetnik u Zagrebu, III. Vrbik 9, protiv tuženika Storm computers d.o.o., Zagreb, Savica I. 127, OIB 20142998436, kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Radić, Ivan Gjurgjan, Irena Šribar Radić i Roberta Hajdarović Stanić, odvjetnici iz odvjetničkog društva Gjurgjan & Šribar Radić, Zagreb, Dalmatinska 10, radi predaje nekretnine u neposredan posjed, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 1802/2023-6 od 23. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 2149/21-10 od 20. siječnja 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 1802/2023-6 od 23. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 2149/21-10 od 20. siječnja 2023.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, pobijana presuda temelji se na razlozima: - da „...tuženik, iako mu je tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 45 dana, uz upozorenje na posljedice propuštanja, dostavljena 20. siječnja 2022., nije podnio odgovor na tužbu...“,

- „...da se tuženiku, pravnoj osobi dostava poziva vrši elektroničkom obliku putem informacijskog sustava...“, te – da je „...tuženik (...) pravna osoba i kao takav je bio dužan, u skladu s odredbom čl. 118. st. 3. ZID ZPP/19, zatražiti pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima najkasnije do 1. rujna 2020., s tim da je Ministar pravosuđa Republike Hrvatske odluku iz st. 1. i 2. citirane odredbe čl. 118. ZID ZPP/19 donio 20. travnja 2020., a ista je objavljena i stupila na snagu 22. travnja 2020. Dakle, počevši od navedenog datuma (22. travnja 2020.) svi općinski sudovi, a time i trgovački, bili su u obvezi dostavu svojih pismena strankama – pravnim osobama vršiti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava sukladno odredbama Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“ broj 5/20)...“. U navedenim razlozima, kako je tužba tuženiku dostavljena 20. siječnja 2022. (dakle, prija stupanja na snagu izmjena i dopuna prema čl. 20. ZIDZPP/22 u primjeni čl. 133. ZPP-a /„Narodne novine“; broj 80/22/ - 19. srpnja 2022.), to pitanja kako ih je tuženik naznačio u prijedlogu, kao i razlozi važnosti na kojima tuženik temelji navedena pitanja ne proizlaze iz razloga na kojima se temelji pobijana odluka.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, u svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, pa i prigovore tuženika koji se odnose na dostavu pismena. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa