Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: P-347/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sucu Siniši Rajnoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zorica Franković, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Đurđevcu, Đure Basaričeka 5a, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Državni inspektorat, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, Koprivnica, Hrvatske državnosti 5a/III, radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe, nakon glavne javne rasprave zaključene na ročištu od 25. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljeve punomoćnice i zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha koju je tuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Državni inspektorat, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, podnijela protiv tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu od 11. srpnja 2024., na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-989/14-26 od 11. siječnja 2016. koji Zahtjev je dostavljen Financijskoj agenciji Koprivnica 11. srpnja 2024. kao ponovna aktivacija sa zahtjevom da se provede ovrha na novčanim sredstvima tužitelja (ovršenika)."

II Nalaže se tužitelju NP, [adresa], u roku od 15 dana tuženici Republici Hrvatskoj, Državni inspektorat, Zagreb, Šubićeva 29, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 450,00 EUR-a (četiristo pedeseteura).

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koju je tuženica Republika Hrvatska, Državni inspektorat, Zagreb, Šubićeva 29, podnijela protiv tužitelja NP, [adresa], na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu od 11. srpnja 2024., na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-989/14-26 od 11. siječnja 2016. koji Zahtjev je dostavljen Financijskoj agenciji (dalje: Agencija) Koprivnica 11. srpnja 2024. kao ponovna aktivacija sa zahtjevom da se provede ovrha na novčanim sredstvima tužitelja (ovršenika).

1.1. Tužitelj je u tužbi naveo da je zaključkom Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj Ovr-607/2024 od 3. listopada 2024., tužitelj upućen da pokrene parnicu u roku od 15 dana od dana dostave navedenog zaključka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, koji je određen na temelju Zahtjev za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/14 od 11. siječnja 2016. Tuženica je 11. srpnja 2024. protiv tužitelja kao ovršenika podnijela Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu, o čemu je tužitelja Financijska agencija obavijestila 26. srpnja 2024. Protiv navedenog Zahtjeva za izravnu naplatu tužitelj je 9. kolovoza 2024. podnio žalbu i predložio odgodu ovrhe. Naime, tuženica je još 14. listopada 2020. podnijela Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/14 od 11. siječnja 2016. godine radi istog duga, koja ovrha je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižena radi nemogućnosti provedbe izvršavanja. Prema sentencama sa sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019. je zaključeno da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja (ovdje tuženika) da Financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istom. Stoga tuženica više nema pravne osnove pokretati Zahtjev za izravnu naplatu na temelju navedene presude za istu tražbinu.

1.2. Radi dokazivanja iznesenih tvrdnji tužitelj je priložio zaključak Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Ovr-607/2024-5 od 3. listopada 2024., Zahtjev za izravnu naplatu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/2014 od 11. siječnja 2016., tuženičin dopis od 11. srpnja 2024., obavijest Financijske agencije, RC Split, Podružnica Dubrovnik, Očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate zajedno s potvrdom Financijske agencije od 25. srpnja 2024., žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe iz predmeta Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Ovr-607/2024 i predložio je izvesti dokaz tužiteljevim saslušanjem u svojstvu stranke, od kojeg je dokaznog prijedloga odustao na ročištu od 25. veljače 2025.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporila tužbeni zahtjev. Ne osporava da je 11. srpnja 2024. tuženica Financijskoj agenciji podnijela Zahtjev za ponovnu aktivaciju izravne naplate novčane tražbine u iznosu od 5.819,50 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama, na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/2014 od 11. siječnja 2016. Nije sporno da je Financijska agencija isknjižila osnovu za plaćanje broj P-989/14-26 zbog razloga iz čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Navedena osnova dostavljena je Agenciji na naplatu uz Zahtjev za izravnu naplatu od 13. listopada 2020. te je u Agenciji zaprimljena 14. listopada 2024. Također nije sporno da je tuženica kao ovrhovoditeljica 11. srpnja 2024. sukladno odredbi čl. 209. Ovršnog zakona Agenciji podnijela zahtjev za ponovnu aktivaciju izravne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 5.819,50 EUR-a (4.887,92 EUR-a glavnica, 931,59 EUR-a trošak postupka) sa zakonskim zateznim kamatama, sve na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-989/14-26 od 11. siječnja 2016. Isto tako nije sporno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 27. studenog 2019., zauzeo stav da 'nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Agencija nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati po istom. Međutim, netočni su navodi iz tužbe da tuženica više nema pravnu osnovu podnijeti Zahtjev za izravnu naplatu na temelju navedene presude, za istu tražbinu. Naime, iz shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se tužitelj poziva, proizlazi da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Agencija nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati po istom. Dakle, shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosi se na ponovnu aktivaciju rješenja o ovrsi koje je izdao sud i koje se doista ne može upisati u Očevidnik u istom prvenstvenom redu kao ranije rješenje. U toj situaciji je, i prema shvaćanju tuženice, potrebno zatražiti obustavu ovrhe, nakon čega se podnosi novi prijedlog za ovrhu i sud donosi novo rješenje o ovrsi koje tada postaje nova osnova, tj. ovršna isprava, koja se dostavlja Agenciji na provedbu. U tom slučaju se niti ne radi o izravnoj naplati, budući da je rješenje o ovrsi osnova, ovršna isprava, na temelju koje se kasnije provodi ovrha i nema zahtjeva ovrhovoditelja za izravnom naplatom. U ovom slučaju, tuženica je kao ovrhovoditeljica podnijela Zahtjev za ponovnu aktivaciju izravne naplate po osnovi koja je već bila evidentirana u Očevidniku kod Agencije te nema govora o rješenju o ovrsi koje bi bilo brisano iz Očevidnika te da se po tom Zahtjevu ne bi moglo postupati. Pojam izravne naplate potrebno je razlikovati od ovršnog postupka, tj. ovrhe na novčanim sredstvima na koji se odnosi citirano shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Osim toga, tuženica se pozvala na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-274/2023-2 od 10. siječnja 2024. Iz navedenog razloga, tuženica je predložila odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Radi utvrđivanja spornih pravno odlučnih činjenica pročitan je sadržaj sadržaj Potvrda Financijske agencije ( stranica 5-6), specifikacija o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje (7), Očevidnika svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (8-12), Zahtjeva za izravnu naplatu (13-14), dopisa tuženice (15), obavijesti FINE (16) i žalbe iz predmeta ovog suda poslovni broj Ovr-607/2024.

4. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

4.1. Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora tužiteljev je zahtjev za proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe koju je tuženica Republika Hrvatska, Državni inspektorat, Zagreb, Šubićeva 29, podnijela protiv tužitelja NP, [adresa], na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu od 11. srpnja 2024., na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-989/14-26 od 11. siječnja 2016. koji Zahtjev je dostavljen Financijskoj agenciji (dalje: Agencija) Koprivnica 11. srpnja 2024. kao ponovna aktivacija sa zahtjevom da se provede ovrha na novčanim sredstvima tužitelja (ovršenika), radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 5.819,50 EUR-a (glavnica u iznosu od 4.887,92 EUR-a i troškova postupka u iznosu od 931,59 EUR-a).

5.1. Tužitelj je u parnicu upućen zaključkom Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, poslovni broj Ovr-607/2024-5 od 3. listopada 2024., zbog razloga kojega je tužitelj naveo u pravnim sredstvima ovršenika – da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

5.2. U pravnim sredstvima ovršenika, tužitelj kao ovršenik u bitnom je naveo da tuženica kao ovrhovoditeljica nije bila ovlaštena 11. srpnja 2024. pokrenuti izvansudsku ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/2014 od 11. siječnja 2016., jer je već 14. listopada 2020. na temelju iste ovršne isprave protiv tužitelja kao ovršenika pokrenula izvansudsku ovrhu koja je na temelju odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižena radi nemogućnosti provedbe izvršavanja.

6. Nije sporno da je tuženica kao ovrhovoditeljica 11. srpnja 2024. pokrenula izvansudsku ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/2014 od 11. siječnja 2016. Prije toga, tuženica kao ovrhovoditeljica je već 14. listopada 2020. na temelju iste ovršne isprave protiv tužitelja kao ovršenika pokrenula izvansudsku ovrhu koja je na temelju odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižena radi nemogućnosti provedbe izvršavanja.

7. Sporno je, je li tuženica bila ovlaštena ponovno pokrenuti izvansudsku ovrhu Zahtjevom za izravnu naplatu od 11. srpnja 2024. radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine prema tužitelju kao ovršeniku.

8. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u rješenju poslovni broj Rev-274/2023-2 od 10. siječnja 2024., koje zbog iznesenih razloga prihvaća i ovaj sud, dopušten je prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je, na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

9. Među strankama nije sporno da je tuženica kao ovrhovoditeljica 14. listopada 2020. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/2014 od 11. siječnja 2016. protiv tužitelja kao ovršenika pokrenula izvansudsku ovrhu, odnosno pokrenula je postupak izravne naplate radi prisilnog ostvarivanja novčane tražbine iz ovršne isprave, koja je izravna naplata na temelju odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20 – dalje: ZOPNS), isknjižena radi nemogućnosti provedbe izvršavanja. Navedenom je odredbom propisano da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciji, nakon što to toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Cilj navedene odredbe bio je smanjenje ukupnog broja i duga blokiranih građana propisivanjem krajnjeg roka do kojega je Agencija dužna neizvršenu osnovu za plaćanje držati u redoslijedu radi provedbe ovrhe i očuvati donju granicu minimuma efikasnosti pravnog sustava, kako to proizlazi iz obrazloženja Konačnog prijedloga ZOPNS-a iz ožujka 2018. i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1686/2019 od 23. ožujka 2021.

10. Neosnovano je tužiteljevo pozivanje na zaključak prihvaćen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. koji glasi da "nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome". Naime, navedeni zaključak nije u protimbi s ovrhovoditeljevim ovlaštenjem da ovrhovoditelj naknadno, novim zahtjevom za izravnu naplatu, na temelju osnove koja nije prestala i koja je dalje na snazi, podnese novi prijedlog za izravnu naplatu te da Financijska agencija na temelju novog zahtjeva za izravnu naplatu evidentira osnovu za plaćanje u Očevidnik i da se novčana tražbina prisilno naplati u postupku izravne naplate na temelju novog zahtjeva, ako izravna naplata naknadno postane moguća i provediva.

11. Iz sadržaja priloženih isprava proizlazi da je tuženica 11. srpnja 2024. podnijela novi Zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja kao ovršenika na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-989/2014-26 od 11. siječnja 2016. Zahtjev za izravnu naplatu od 11. srpnja 2024. predstavlja novi Zahtjev u odnosu na Zahtjev za izravnu naplatu kojega je tuženica protiv tužitelja podnijela 14. listopada 2020., jer je u vrijeme podnošenja novog Zahtjeva za izravnu naplatu i dalje raspolagala s valjanom osnovom za izravnu naplatu novčane tražbine.

12. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka sud je nedvojbeno utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih bi se izvansudska ovrha koja je predmet postupka proglasila nedopuštenom iz razloga koji je tužitelj kao ovršenik iznio u pravnim sredstvima ovršenika iz odredbe čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ). Iz navedenih je razloga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I izreke presude.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu i dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

14. Visina tuženičinih parničnih troškova odmjerena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: OT), vrijednosti predmeta spora u iznosu od 700,00 EUR-a i tuženičinom troškovniku.

14.1. Tuženičini parnični troškovi sastoje se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT), sastava obrazloženog podneska od 17. veljače 2025. u iznosu od 150,00 EUR-a (Tbr. 8.1. OT) i zastupanja na ročištu od 25. veljače 2025. u iznosu od 150,00 EUR-a (Tbr. 9.1. OT), što ukupno iznosi 450,00 EUR-a te je odlučeno kao u točki II izreke presude.

Đurđevac, 9. travnja 2025.

Sudac

Siniša Rajnović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Zorica Franković, Đurđevac, Đure Basaričeka 5a

2. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, Koprivnica, Hrvatske državnosti 5a/III, na broj: P-DO-12/2024