Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-197/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PS, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika po branitelju, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-349/2025-9 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika PS, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-349/2025-9 od 17. ožujka 2025. okrivljenik PS oglašen je krivim zbog učina dva kaznena djela protiv osobne slobode – iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, time da mu se od kazne na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci zatvora, a ostatak kazne u trajanju 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti ukoliko okrivljenik PS u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. Temeljem čl. istomu je uračunato u neuvjetovani dio kazne vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 19. prosinca 2024. pa nadalje.
1.1. Temeljem čl. 68. KZ/11 okrivljeniku PS izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati uz navedenu djelomičnu uvjetnu osudu i to na način da će se za vrijeme izvršavanja neuvjetovanog dijela izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja iz uvjetovanog dijela iz djelomične uvjetne osude. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 6. u svezi s čl. 145. st, 2. toč. 1. do 7. ZKP/08 okrivljenik je u cijelosti oslobođen troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Damiru Crniću, odvjetniku iz OD Crnić i Crnić iz Zagreba i to zbog odluke o kazni iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, s prijedlogom da se žalba u cijelosti usvoji, te temeljem čl. 480. st. 1. ZKP/08 preinači pobijana presuda na način da se okrivljeniku umjesto izrečene djelomične uvjetne osude, primjenom procesnih odredaba o ublažavanju kazne, izrekne uvjetna osuda u cijelosti i to u presuđenom vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud nije u dovoljnoj i objektivnoj mjeri ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša po njega (olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti te način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela.
6.1. Suprotno navodima žalitelja ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i visine kaznenopravne sankcije. Opravdano je tako okrivljeniku kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, potom da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv, te da je prilikom iznošenja obrane u bitnome priznao počinjenja istih, ukazao da je svjestan svog protupravnog postupanja, te izrazio žaljenje, dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani sud nije utvrdio.
6.2. S pravom je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tome koju će kaznenopravnu sankciju okrivljeniku izreći i u kojoj visini ocijenio kako će se svrha kaznenopravne sankcije u vidu generalne i specijalne prevencije kod okrivljenika postići i izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom. Nije u pravu stoga okrivljenik kada u žalbi ističe da mu je kazna prestrogo odmjerena obzirom je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za svako počinjeno djelo okrivljeniku utvrdio kazne koje su bliže zakonskom minimumu, a ovo sve s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, te da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i primjenom djelomične uvjetne osude i to na način da će okrivljenik izdržati kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku kušnje od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Pravilno je prvostupanjski sud, i po stavu ovog drugostupanjskog vijeća, odmjerio rok provjeravanja okrivljeniku od 3 (tri) godine, cijeneći da je isti svakako primjeren s obzirom na težinu počinjenih djela i vrijeme koje je potrebno da se okrivljenik suzdrži od činjenja novih kaznenih djela.
6.3. I ovo drugostupanjsko vijeće stava je kako i prvostupanjski sud da je izrečena djelomična uvjetna osuda okrivljeniku PS u svakom smislu primjerena obzirom se radi o osobi koja je počinila dva kaznena djela na štetu bliske osobe, svoje majke, i to u razmaku od svega dva dana, a kojih prigoda je bio bitno smanjeno ubrojiv pa je prvostupanjski sud imao u vidu i činjenicu kako je okrivljeniku bilo potrebno izreći kaznu čiji dio će izvršiti putem nadležne institucije, a dio na slobodi, a sve kako bi se istome pomoglo u pogledu liječenja jer će se takvom vrstom i mjerom kaznenopravne sankcije okrivljeniku omogućiti da svoje liječenje započne u penalnim uvjetima, te će se potom nastaviti liječiti i na slobodi uz podršku nadležnog tijela. Stoga slijedom navedenog i ovaj drugostupanjski sud mišljenja je kako je izrečena kaznenopravna sankcija u vidu djelomične uvjetne osude okrivljeniku PS adekvatno utvrđena u skladu s utvrđenim stupnjem krivnje na njegovoj strani, pogibeljnošću kaznenog djela, te je ista kao takva podobna da se njome ostvari svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.
6.4. Budući da je sud prvog stupnja dao valjane razloge za vrstu i visinu kazne okrivljenom PS, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da mu se od kazne na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci zatvora, a ostatak kazne u trajanju 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti ukoliko isti u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ/11 kako to pravilno ističe sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude.
7. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zadru, 9. travnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Raljević
Sandra Radanović
