Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-133/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Ivice Veselića kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - predlagateljice osiguranja maloljetne AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i zakonskoj zastupnici TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Ivan Ćavar, odvjetnik iz Vrbovca, protiv tuženika - protivnika osiguranja DČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Andreji Kušec Kovačević, odvjetnici iz Vrbovca, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika - protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1289/2024-5 od 17. veljače 2025., dana 9. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - protivnika osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1289/2024-5 od 17. veljače 2025. u dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja određena je sljedeća privremena mjera:

"I. Nalaže se tuženiku DČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] doprinositi na ime uzdržavanja mlt. AČ OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečni iznos od 195,16 eura počevši od 17. veljače 2025. pa nadalje s dospijećem do svakog 10. dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka uzdržavanja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to na tekući račun majke i zakonske zastupnice TČ OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Erste bank Zagreb d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

II. Odbija se zahtjev tužiteljice preko određenog iznosa od 195,16 eura do zatraženog iznosa od 300 eura (za iznos od 104,84 eur).

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovoga postupka ili do drugačije odluke suda.

IV. Ova privremena mjera ovršna je sa danom donošenja 17. veljače 2025. jer žalba protiv iste na zadržava ovrhu."

2. Tuženik - protivnik osiguranja je izjavio žalbu protiv rješenja zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovan postupak, podredno preinačiti i odbiti prijedlog za privremenu mjeru.

3. Tužiteljica - podnositeljica zahtjeva u odgovoru na žalbu protivi se žalbenim navodima i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, pobijano rješenje sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijanog rješenja nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Pri donošenju pobijanog rješenja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19 i 156/23, dalje: ObZ).

7. Predmetni prijedlog za određivanjem privremene mjere tužiteljica- podnositeljica zahtjeva maloljetna AČ podnijela je u tužbi protiv tuženika - ovdje protivnika osiguranja DČ radi uzdržavanja.

8. Prema odredbi čl. 5. st. 1. ObZ sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.

8.1. U smislu odredbe čl. 531. st. 1. OZ sud može o privremenoj mjeri radi uzdržavanja djeteta odlučiti i bez rasprave, prema odredbi čl. 539. st. 1. toga Zakona u postupcima u kojima odlučuje o uzdržavanju djeteta sud je dužan žurno postupati, ako okolnosti zahtijevaju i neovisno o tome da li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.

9. Dakle, suprotno stavu žalitelja, u ovom slučaju sud nije bio dužan, za razliku od parničnog postupka, detaljno utvrđivati sve činjenice o potrebama djeteta za uzdržavanje kao i njegovim mogućnostima plaćanja uzdržavanja. Pored toga, visina uzdržavanja određena ovom privremenom mjerom u skladu je sa Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 49/2024.).

10. Slijedom navedenog, odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene.

11. Nije prijeporno da DČ ne skrbi za maloljetnu JČ od njenog rođenja **.**.2024. Također je neprijeporno da je DČ priznao očinstvo ali da je potom podnio tužbu radi osporavanja očinstva djeteta, koje živi s majkom TČ.

12. Odredbom čl. 538. OZ propisano je da se privremena mjera radi uzdržavanja može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja.

13. Odredbom čl. 539. st. 1. OZ je propisano da u postupcima u kojima odlučuje o uzdržavanju djeteta sud je dužan već na pripremnom ročištu ili prvom ročištu za glavnu raspravu,nakon što omogući strankama da se o tome izjasne odnosno ako utvrdi da okolnosti to zahtijevaju, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti, rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.

14. Prvostupanjski je sud omogućio strankama da se izjasne pa je tuženik dao i odgovor na tužbu u kojoj je između ostalog naveo kolika mu je plaća, da je podnio tužbu radi osporavanja očinstva djeteta AČ te da uzdržava još jedno maloljetno dijete.

15. Valja naglasiti da je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti, što znači i ulagati i pojačani napor, pa makar i na štetu svog vlastitog uzdržavanja, upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti (čl. 288. ObZ).

16. Iz izloženog proizlazi da se privremena mjera određena radi uzdržavanja maloljetne AČ, suprotno žalbenim navodima, temelji na pravilnoj primjeni materijalnoga prava.

17. Na žalbene navode tuženika valja istaknuti kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97 - dalje: Konvencija) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Konvencija o pravima djeteta u čl. 9. st. 3. Konvencija jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit.

18. Nadalje, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02 - dalje: EKLJP), s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, br. 108/14) broj: U-III- 4784/2013 od 6. ožujka 2014., (Narodne novine, br. 34/14.), zauzeo shvaćanje: "... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...)."

19. Osim toga, žalitelju je potrebno skrenuti pozornost i na činjenicu da je privremena mjera određena u okviru spora o uzdržavanju te da kao mjera osiguranja predstavlja pravno sredstvo kojim se privremeno uređuju odnosi i u kojem se pravno odlučne činjenice utvrđuju u stupnju vjerojatnosti, a koja će mjera prestati važiti pravomoćnim okončanjem kontradiktornog postupka unutar kojeg je donesena i u kojem se pravno odlučne činjenice utvrđuju u stupnju izvjesnosti, a u kojem je žalitelj stranka te još uvijek ima priliku štititi svoja stranačka prava.

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Sudac:

Ivica Veselić