Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-309/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišper, člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mario Patača, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., zastupane po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šenjug iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-840/2021-42 od 5. lipnja 2023., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 840/2021-41 od 4. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-840/2021-42 od 5. lipnja 2023., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 840/2021-41 od 4. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/[broj depozita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke od 8. studenog 2006. zaključenog između stranaka, u dijelu kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (st. I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.579,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.766,21 euro s pripadajućim zateznim kamatama te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.272,88 eura (st. IV. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer time što je saslušao financijskog vještaka na glavnoj raspravi prvostupanjski je sud omogućio tuženiku da ispita vještaka glede njegovih prigovora na nalaz i mišljenje, tako da tuženik ni na koji način nije bio onemogućen u raspravljanju.

4.1. Tuženik nije onemogućen u raspravljanju niti zbog toga što je prvostupanjski sud odbio provesti po njegovu prijedlogu financijsko vještačenje po promjenjivoj kamatnoj stopi koja je važila za kunske kredite, jer osim što sud uvažavajući prijedloga stranaka sam određuje na koje će se okolnosti provesti vještačenje, takvo bi vještačenje bilo protivno stabilnoj i ustaljenoj sudskoj praksi prema kojoj se preplata tužitelja određuje s obzirom na početnu ugovorenu kamatnu stopi i početni valutni tečaj u CHF, a sve sukladno presudama iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

5. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge o tome zašto nisu prihvaćeni prigovori tuženika na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je vještak u svom usmenom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 16. siječnja 2023. prigovore tuženika otklonio, pa su razlozi zašto nisu prihvaćeni prigovori tuženika sadržani u usmenom očitovanju financijskog vještaka, koje je prvostupanjski sud prihvatio.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj s tuženikom zaključio sporni ugovor, a u kojim je navodima sadržano i pravno stajalište suda prvog stupnja da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d., s kojom je tužitelj zaključio predmetni ugovor o kreditu, pa neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da o tome pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te da se naloži tuženiku da mu isplati s osnove povrata preplaćenih iznosa temeljem te ništetne ugovorne odredbe iznos od 1.579,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Prije svega treba reći da je Slavonska banka d.d. Osijek rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Tt-09/183-2 od 4. veljače 2009. pripojena trgovačkom društvu Hypo Alpe-Adriabank d.d., koje je promijenilo tvrtku u Addiko bank d.d., tako da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosi i na tuženika, jer je Slavonsku banku d.d., s kojom je tužitelj zaključio predmetni ugovor, pripojio prije nego što je pokrenut postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te je kao pravni slijednik te banke sudjelovao u tom postupku.

11. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužitelj u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvao (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

12. Tuženik nije dokazao suprotno tome, jer se svjedokinja KH, koju je predložio radi saslušanja na okolnost da je tužitelj bio upoznat sa svim rizicima sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom u CHF, ne sjeća konkretnog ugovora niti tužitelja, dok je pravilno prvostupanjski sud postupio kada nije proveo dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika Dragice Dumanić, jer nije sudjelovala u pregovorima koji su prethodili sklapanju ugovora.

13. Isto tako, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

14. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 10. veljače 2021., nije protekao zastarni rok od 5 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

15. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kojeg je prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da preplata tužitelja po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznosi 1.579,00 eura.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prilikom obračuna preplate tužitelja trebalo uzeti u obzir i tzv. negativnu tečajnu razliku, budući da tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka podnio prigovor radi prebijanja (čl. 288.a st. 6. ZPP) ili protutužbeni zahtjev s te osnove (čl. 289. st. 1. ZPP), pa stoga nisu ispunjene procesne pretpostavke da bi se o umanjenju tražbine tužitelja za iznos tzv. negativnih tečajnih razlika moglo odlučivati.

17. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka iznos preplate tužitelja po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pravilno je sud prvog stupnja temeljem čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.579,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koje teku od dana isplate svakog pojedinačnoj iznosa sukladno čl. 1115. ZOO, jer je tuženik bio nesavjestan stjecatelj budući da je postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je zaključio predmetni ugovor, a da pritom nije upoznao tužitelja sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je sve tuženiku moralo biti poznato.

18. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u postupku pravilno mu je prvostupanjski sud dosudio troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. i IV. izreke pobijane presude.

20. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković