REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj P-1080/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Budislavu Anđelinoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Duplančiću, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno te u odsutnosti tuženika, objavljeno istog dana

p r e s u d i o  j e

1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 860,00 EUR-a uvečan za zakonske zatezne kamate koje za navedeni iznos teku od 01.10.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunano za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu parnični trošak."

2.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR-a uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 09.04.2025. do konačne isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od dana donošenja rješenja do isplate.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tužitelj tijekom lipnja do rujna 2022. radio kao vozač za tuženika, te da mu je ovaj ostao dužan iznos od 860,00 EUR-a. Iako ga je tužitelj pozivao više puta, tuženik da se oglušio na njegove pozive, radi čega je predloženo da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika na isplatu navedenog iznosa s kamatom koja teče od 01.10.2023.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije te navodeći kako nikada nije bio u bilo kakvom obveznom odnosu iz kojeg bi proizlazila tražbina tužitelja, niti tužitelj bilo čime dokazuje postojanje te tražbine. Pri tom se tuženik poziva na odredbu čl. 221. ZPP-a.

3.U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Iz činjeničnih navoda tužbe i podneska tužitelja od 26.03.2024. proizlazi da se tužitelj poziva na postojanje ugovornog odnosa, koji bi se mogao svrstati u ugovor o djelu, s obzirom da navodi kako se ne radi o radno pravnom sporu.

6.Dakle, tužitelj tvrdi kako je u razdoblju od lipnja do rujna 2022. radio kod tuženika kao vozač, te da mu je ovaj dužan iznos od 860,00 EUR-a za obavljene ugovorene usluge.

7.Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine, br: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. , 114/22., 156/22., i 155/23.) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje

8.Prema odredbi čl. 65. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je (st. 1.). Za ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom (st. 2.)

9.Prema odredbi čl. 336. ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

10.Prema odredbi čl. 286. ZOO-a ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.

11.Tužitelj u svom iskazu navodi kako je s tuženikom, kao vlasnikom agencije koja se bavi turističkim uslugama, ugovorio poslove vozača kombija za izlete na slapove Krke s vodičem. Tvrdi kako je ugovorio dnevnicu u iznosu od 80,00 EUR-a, te u slučaju nedovoljnog broja gostiju, da je pristao na dnevnicu od 40,00 EUR-a. Navodi kako mu je tuženik davao karticu INE za benzin, koju nije koristio, no radnici na benzinskim postajama da su mu svejedno davali benzin, koji bi tuženik naknadno plaćao. Jednom prilikom da je platio za tuženika benzin u iznosu od 600,00 KN, koji mu nije vraćen. Na taj način da je radio 4 do 5 mjeseci, te da su njegov rad evidentirali zaposlenici agencije tuženika u vidu kartica koje su bilježile svaku sekundu rada, a koje izdaje HAK, te su konkretne kartice izdane na njegov zahtjev, kao ovlaštenog profesionalnog vozača. Dnevnice da su mu isplaćivane u agenciji tuženika od strane njegovih djelatnika i to nakon obavljenih poslova, ili par dana kasnije. Pisanih dokaza o tome nema. Navodi kako je tuženiku plaćao i popravke kombija kod svojih poznanika koji mu taj posao nisu naplaćivali, već je to trebao obaviti tuženik. Nadalje, navodi kako je vodio vlastitu evidenciju temeljem koje je došao do utuženog iznosa, da je zapisivao dane i trošak popravka kombija. Na upit suda gdje se nalazi ta dokumentacija, tužitelj navodi da je kod njega doma, potom da je kod tuženika kojemu ju je uredno predao, ali je sebi zadržao kopije, za koje 90% misli da se nalaze kod njega. Navodi potom da je tuženik u to vrijeme poslovao kao društvo, čijeg se imena ne može sjetiti, te da evidenciju njegovog rada nije vodio u poslovnim knjigama. Utuženi iznos za obuhvaća dnevnice, 600 KN troška goriva, troškova centriranja trapa na vozilu u iznosu od 350,00 KN, troškove plaćanja ostalih mehaničara, 300 KN čašćenja čuvara u nacionalnome parku. Ističe također kako nitko treći nije prisustvovao dogovoru između njega i tuženika, osim možda tuženikove djevojke, dok za dnevnice znaju djelatnici njegove agencije. Prilikom isplata nije dobivao nikakav dokaz o tome, jer mu je novac ostavljan u kovertama. Tvrdi kako je nakon zadnje vožnje zadržao ključeve kombija te da ih je predao majci tuženika na njenu zamolbu, a ista da mu je obećala nakon prodaje tog kombija isplatiti dugovanje, no ne zna je li kombi prodan, niti ju je naknadno kontaktirao.

12.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22. i 155/23.) ovaj sud smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13.Dokazivanje u smislu odredbe čl. 220. ZPP-a obuhvaća sve činjenice važne za donošenje odluke, pri čemu sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Predmet dokazivanja tijekom postupka su određene tvrdnje stranaka o postojanju ili nepostojanju određenih činjenica od čijeg postojanja neposredno ili posredno zavisi primjena materijalnog prava u konkretnom sporu, a dokazna sredstva prema odredbama ZPP-a su svjedoci, vještaci, isprave, uviđaj te stranke u slučaju provođenja dokaza njihovim saslušanjem u svrhu dokazivanja.

14.Dokazna sredstva, dakle, predstavlja sve ono na temelju čega je sud u mogućnosti zaključivati o postojanju činjenica koje su odlučne za određenu parnicu, bilo da su neposredno ili posredno relevantne. Radi utvrđivanja istinitosti tvrdnji stranaka o činjenicama koje su bitne za primjenu prava, sud provodi dokazivanje da bi se na osnovi provedenih dokaza mogao na nesumnjiv način uvjeriti o postojanju činjenica od kojih zavisi primjena prava u konkretnoj parnici, pa je zadatak suda da na osnovi ocjene provedenih dokaza stvori svoj sud o postojanju ili nepostojanju činjenica od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu.

15.Odredba čl. 8. ZPP sadrži jedno od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza, koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice, od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu, uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene provedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje, odnosno nepostojanje određene bitne činjenice, pri čemu je sud dužan stečeno uvjerenje o postojanju određenih relevantnih činjenica opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti je li takvo uvjerenje suda ima pravnu i činjeničnu osnovu u dokaznom postupku provedenom po sudu prvog stupnja.

16.Novelirani ZPP napušta inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju dokaza te ih zamjenjuje pravilom da se dokazi izvode isključivo inicijativom stranaka. Ne postoji niti obveza suda na upozorenje stranaka na dužnost iznošenja činjenica i dokaza na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika (Rev-x-148/10-02), a nepredlaganje dokaza za utvrđivanje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev razlog je za odbijanje istog (VSRH Gž-2035/78).

17.Prema odredbi čl. 221. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18.Prednje se navodi iz razloga što tužitelj osim prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka, nije predložio niti dostavio bilo kakav relevantni dokaz u prilog činjeničnim navodima tužbe i tužbenog zahtjeva, dok tuženik spori kako pasivnu legitimaciju tako i postojanje ugovornog odnosa među strankama iz kojeg bi proizlazila obveza isplate utuženog iznosa.

19.Sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja, dok se tuženik nije odazvao pozivu suda. Izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka predviđeno je kao supsidijarno dokazno sredstvo, koji dokaz sud izvodi u nedostatku drugih relevantnih dokaza. Tužitelj u svom iskazu navodi:

- kako je tijekom lipnja do rujna 2022. radio kao vozač tuženika, za što nije dostavio niti jedan relevantni dokaz

- kako je s tuženikom imao zaključen usmeni ugovor prema kojemu je ugovorena dnevnica od 80,00 EUR-a, odnosno 40,00 EUR-a za slučaj smanjenog broja turista, za što također nije dostavljen niti jedan relevantan dokaz

- kako je pozivao tuženika u više navrata i opomenom od 23.11.2022. da mu plati utuženo potraživanje, za što nije dostavio niti jedan relevantan dokaz

- kako mu je tuženik dao karticu INE radi plaćanja goriva, koju nije koristio, ali su mu djelatnici INE svejedno davali gorivo, koje j e tuženik naknadno plaćao, što sud drži neuvjerljivim, nelogičnim i iskonstruiranim, jer su djelatnici INE dužni kupcu ispostaviti valjani račun

- -kako je jednom prilikom sam platio tuženiku račun za gorivo u iznosu od 600,00 KN koji nije nadoknađen, što je neuvjerljivo, nelogično i po mišljenju suda iskonstruirano, budući tužitelj nije dostavio račun za taj iznos

- kako je njegov rad evidentiran putem listića od strane tuženika, a riječ je o kartici koju izdaje HAK, da bi potom naveo kako je riječ o kartici koja je izdana na njegov zahtjev kao profesionalnog vozača, iz čega proizlazi da tuženik nema podataka o navodnom evidentiranju njegovog rada

- kako mu je tuženik isplaćivao dnevnice putem svojih djelatnika, za što nije dostavio niti predložio bilo kakav relevantni dokaz

- kako je umjesto tuženika plaćao popravke vozila kod svojih poznanika, koji računi nisu plaćeni, za što nije priložio niti dostavio bilo kakav relevantni dokaz

- kako je do iznosa navedenog u tužbi došao putem svoje evidencije, koju moguće ima, za što nije dostavio niti predložio bilo kakav relevantni dokaz

- kako je tuženik u razdoblju dok je navodno radio za njega poslovao kao društvo, za što također nije dostavio niti predložio bilo kakav relevantni dokaz

20.Kako iz prednjega proizlazi da tužitelj za svoje tvrdnje o postojanju obvezno pravnog odnosa stranaka te visinu potraživanja nije dostavio niti jedan relevantni dokaz, a njegov iskaz sud drži neuvjerljivim, nelogičnim i iskonstruiranim za potrebe postupka, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neutemeljen.

21.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a a tuženiku je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu, za zastupanja na ročištima od 26.03.2024., 03.10.2024. i 27.01.2025. po 75 bodova, što ukupno iznosi 750,00 EUR-a.

U Splitu, 09. travnja 2025.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženiku

- u spis