REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-361/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužitelja PM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužiteljice EMH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelja Orion d.o.o., OIB: 81681449287 Bakovčica, Koprivnička 48, svi zastupani po punomoćniku Zlatku Šimeku, odvjetniku u Koprivnici protiv tuženika Grada Koprivnice, OIB: 62112914641 Koprivnica, Zrinski trg 1, zastupan po gradonačelniku LM i po punomoćnici AM, mag.iur., radi naknade štete za oduzeto zemljište, odlučujući o reviziji 1. do 4. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1322/2021-4 od 28. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-22/2021-23 od 22. studenog 2021., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija 1. do 4. tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1322/2021-4 od 28. veljače 2022. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti iznos od 10.410,34 EUR-a/78.436,71 kn sa zakonskom zateznom kamatom za oduzetih 99 m2 građevinskog zemljišta na kč. br. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je kao neosnovana žalba 1. do 4. tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn- 22/2021-23 od 22. studenog 2021. U točki II. odbijen je zahtjev 1. do 4. tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 366,23 EUR-a/2.759,37 kn kao neosnovan.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-3327/2022 od 10. svibnja 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Od kada u slučaju faktičnoga izvlaštenja nekretnine zbog izgradnje nerazvrstane ceste vlasnicima počinje teći zastarni rok za tražbinu po osnovi naknade vrijednosti te nekretnine?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a.). Predlaže preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku i prvostupanjsku odluku odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.410,34 EUR-a/78.436,71 kn na ime naknade za oduzetih 99 m2 zemljišta koje je postalo javno dobro u općoj upotrebi.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da su tužitelji suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] [adresa] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki u ¼ dijela, ranije površine 1727 m2, a kupili su je ugovorom o prodaji sklopljenim 27. studenog 2008. s Hrvatskim fondom za privatizaciju
- da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Z-6868/20 od 19. studenog 2020. na temelju Prijavnog lista DGU Područnog ureda za katastar Koprivnica Klasa: 932-06/2020-02/250, Urbroj: 541-15-02/1-20-5 od 31. kolovoza 2020., očitovanja nositelja prava na nerazvrstanoj cesti od 14. siječnja 2020. te Odluke o nerazvrstanim cestama na području Grada Koprivnice od 11. srpnja 2019. ta površina umanjena na površinu od 1628 m2, a površina od 99 m2 je ušla u površinu nove kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nerazvrstana cesta sada oznake NC 111Trg bana Josipa Jelačića kao javno dobro u općoj upotrebi
- u vrijeme kupnje 2008. sporni dio od 99m2 kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već je bio u sastavu izgrađene ceste po kojoj se prometovalo, da je 1998. postojeća cesta dana na upravljanje Županijskoj upravi za ceste, dakle da je bila u funkciji već 1998.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za iznos od 10.410,34 EUR-a /78.436,71 kn zbog nastupa zastare uz obrazloženje da je za računanje zastare odlučan trenutak saznanja tužitelja da su nekretnine prenamijenjene u javnu cestu. Dakle, pravo vlasnika glede naknade ne može zastarjeti sve dok isti može zahtijevati njezin povrat. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da je sporni dio nekretnine već 1998. bio dio ceste, zastarni rok je već tada počeo teći, jer se više nije mogao zahtijevati povrat nekretnine. Obzirom je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 1. ožujka 2021., a cesta je bila već izgrađena u vrijeme kupnje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je sagrađena najkasnije 1998., dakle prije nego što su tužitelji stekli suvlasništvo.
10. Suprotno navedenom tužitelji smatraju da sve do 20. siječnja 2021. tj. do primitka rješenja Z-6868/20 nisu znali da im je na dijelu kč. br. [katastarska čestica] po tuženiku nezakonito sagrađen dio nogostupa, te da je tek po parcelaciji kč. br. [katastarska čestica] u površini od 99m2 a od tuženika izrađenom geodetskom elaboratu od 19. studenog 2020. oduzeta sposobnost da bude objektom prava vlasništva.
11. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
13. Sporno je, je li nastupila zastara odnosno od kada teče zastarni rok zbog izgradnje nerazvrstane ceste vlasnicima po osnovi naknade vrijednosti te nekretnine.
14. Kako iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je predmetni dio nekretnine od 99 m2 predstavljao cestu koja je najkasnije bila izgrađena 1998., dakle postojala je već u vrijeme kupnje iste 2008., te od tada tužitelji više ne mogu potraživati povrat iste, a tužba je podnesena 1. ožujka 2021., pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je osnovan prigovor zastare u smislu odredbe članka 376. stavaka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91). To iz razloga što je tužba u ovom predmetu podnesena nakon proteka općeg zastarnog roka od pet godina od trenutka kada tužitelji više nisu mogli tražiti povrat oduzetog zemljišta.
14.1. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3062/2019 od 3. studenoga 2020., (pozivom na pravno shvaćanje iz presude Europskog suda z ljudska prava u predmetnim Howald Moor i drugi protiv Švicarske, broj 52067/10 i 41072/11 od 11. ožujka 2014. i Esim protiv Turske, broj 59601/09 od 17. rujna 2013.) ne dovodi se u pitanje legitimnost zastare kao mogućeg ograničenja prava na pristup sudu, ali se zahtijeva da se prema specifičnim okolnostima konkretnog slučaja ispita je li navedeno ograničenje u okolnostima konkretnog slučaja razmjerno to je li prema specifičnim okolnostima pojedinog slučaja uspostavljena (pravedna) ravnoteža između nametnutog ograničenja i cilja koji se želi postići. Pri tom se neproporcionalnim ograničenjem smatra uređenje kada je oštećenik bio u nemogućnosti pristupiti sudu jer je njegov zahtjev za naknadu štete zastario istekom objektivnog roka, a on je zbog opravdanih razloga za štetu i njezin opseg saznao naknadno (kada bi trebao početi teći subjektivni rok). ESLJP u predmetu Carbonara i Ventura protiv Italije (zahtjev broj 24638/94) od 30. svibnja 2000. u situaciji u kojem vlasnici zemljišta nisu znali sa sigurnošću da im je po završetku javnih radova oduzeto njihovo zemljišta nalazi povredu čl. 1. Protokola br.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
14.2. U konkretnom slučaju ne postoje takve specifične okolnosti iz kojih bi proizlazilo da tužitelji nisu bili u mogućnosti pristupiti sudu niti su bili objektivno spriječeni saznati za činjenicu da predmetni dio nekretnine predstavlja cestu, imajući na umu utvrđenja nižestupanjskog suda o tome kada je cesta izgrađena.
15. O postavljenom pitanju postoji praksa revizijskog suda izražena u odlukama Rev- 1699/16 od 5. veljače 2020., Revt-298/15 od 8. lipnja 2016. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Zbog izgradnje nerazvrstane ceste vlasnicima počinje teći zastarni rok za tražbinu po osnovi naknade vrijednosti te nekretnine od trenutka kada više nije moguće zahtijevati povrat nekretnine i bez provođenja izvlaštenja.“
15.1. Tim više, u okolnostima kada je nekretnina u vrijeme kupnje već činila dio ceste, a tužitelji su kupoprodajnim ugovorom kupili nekretninu u zatečenom stanju, te su se čl. 4. kupoprodajnog ugovora odrekli bilo kakvih prigovora s osnova materijalnih ili pravnih nedostataka, a prema utvrđenjima suda nekretnina nije predana u posjed zastara je počela teći najkasnije od tada.
16. Dakle, valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci i odbiti reviziju tuženika.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
