REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1267/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, Ivana Vučemila i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Franjo Ribić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Marinković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barać Marinković d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine na poslovnom udjelu, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4175/2024-2 od 19. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1546/2022-34 od 3. rujna 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4175/2024-2 od 19. studenoga 2024., kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1546/2022-34 od 3. rujna 2024. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1.) Je li stranka koja tvrdi da imovina stečena za vrijeme braka predstavlja bračnu stečevinu dužna sukladno pravilima o teretu dokazivanja sadržanim u Zakonu o parničnom postupku podastrijeti dokaze da je protivna strana imala prihode od rada, a kako bi se smatralo da je imovina stečena radom?
2.) Da li je sud ovlašten zaključak o postojanju određene činjenice (činjenice trajanja bračne zajednice) donijeti primjenom slobodne ocjene, a da vezano za tu činjenicu nije izveo dokaze, a sve s obzirom na pravila o teretu dokazivanja činjenica?
3. Da li je ista sukladno pravilima o teretu dokaza bila dužna nedvojbeno dokazati da se radi o imovini koja proizlazi iz rada (npr. dostavom dokaza o prihodima iz rada) i da je ista stečena za trajanja zajednice (a ne braka)?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja navodi da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda suprotno praksi revizijskog suda, odnosno da praksa viših sudova nije jedinstvena u pogledu postavljenih pravnih pitanja, pozivajući se na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1064/07-2 od 13. veljače 2008.
2.2. Tuženik je prijedlog podnio i zbog povrede temeljnih ljudskih prava - prava na zabranu arbitrarnosti i pravo na pravičan postupak zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika predlaže da se prijedlog tuženika odbije.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Navedeno stoga, što se pitanja koja postavlja tuženik glede pravila o teretu dokazivanja svode u biti na osporavanje po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.2. Osim toga, ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što tuženik u odnosu na ta pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odluci koju tuženik navodi kao razlog važnosti tih postavljenih pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenih pitanja kako ih je tuženik koncipirao u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti je ta odluka donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega tuženik nije dokazao ni razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom navedenog, a s obzirom da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da su mu nižestupanjski sudovi zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijedili temeljno ljudsko pravo na zabranu arbitrarnosti i pravo na pravičan postupak.
7. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
7.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
8. Slijedom navedenog prijedlog tuženika za dopuštenje revizije je valjalo u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
