Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-322/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Galoši Comisso, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., OIB: 87064273078, Zagreb, Slavonska avenija 6a, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4424/21-40 od 30. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4424/21- 40 od 30. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/1142020-S koji je sklopljen između tužiteljice i pravnog prednika tuženika 6. lipnja 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica, PDV i svi troškovi obrade i naknada za valutu švicarski franak (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici preplaćene anuitete s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu 2.260,32 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu 3.037,70 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno razlozi presude su proturječni ispravama i dokazima u spisu. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 379,75 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o leasingu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF i plaćanje troškova obrade i naknade za valutu te zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužiteljica i prednik tuženika 6. lipnja 2007. sklopili Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/1142020-S kreditu br. 00986 sa svrhom financiranja troškova najma osobnog automobila uz ugovorenu iznos naknade za leasing od 324,86 CHF koji se isplaćuje u kunama prema srednjem tečaju HNB-a, sve na rok od 60 mjesečnih najamnina te da je na ime jednokratne obrade zahtjeva tuženik naplatio iznos od 397,89 CHF.

10. Nadalje je ocjenom iskaza tužiteljice i svjedokinje IO prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica potrošač, da službenica tuženika nije dala tužiteljici nikakve informacije vezane za tečaj CHF u budućnosti, a što znači da tužiteljica nije upozorena na sve rizike ugovaranja valutne klauzule te da je izostalo pregovaranje o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli i obvezi plaćanja troškova obrade.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je obrazloženje prvostupanjske presude kontradiktorno s obzirom da sud zaključuje da je valutna klauzula dopuštena i da je prosječnom potrošaču jasno i razumljivo da iznos glavnice ovisi o tečaju CHF, a da potom zauzima stajalište da se o ugovornim odredbama nije pregovaralo. Na ovakve žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je prvostupanjski sud dao jasne i odlučne razloge u odnosu na svoj zaključak da su sporne ugovorne odredbe ništetne pri čemu je obrazložio da je prosječnom potrošaču pojam valutne klauzule bio poznat i da je valutna klauzula bila dopuštena i često se koristila, ali da u vrijeme sklapanja ugovora prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u CHF vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u EUR, a da je o tome trebao biti obaviješten jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju predmetnog Ugovora i da stoga tužiteljica nije bila svjesna rizika kojeg preuzima.

12. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

13. Člankom 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje: ZZP/07) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na navedeno utvrđenje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) u svezi članka 102. stavak 1. ZZP/07, da su ništetne odredbe Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/1142020- kojima je ugovoreno plaćanje najma osobnog automobila te plaćanje troškova obrade i naknada uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj CHF.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica preplatila najamnine s osnove valutne klauzule u iznosu 2.260,32 eura, te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. i članka 1111. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužiteljici isplati taj iznos.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio izračun vještaka imajući u vidu samo pozitivne razlike, a ne i negativnu razliku vrijednosti valutnog tečaja. U odnosu na ovaj prigovor, kojeg je tuženik isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, valja ukazati na stav sadržan u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da ako u postupku nije istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO-a, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje (uračunavanje) o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužiteljici preplaćene iznose anuiteta bez umanjivanja za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

16. Budući je u postupku utvrđeno da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli osnovom koje je tužiteljica preplatila anuitete kredita, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

17. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare. Neosnovanost prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništavosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora. Imajući u vidu da se u ovom postupku odlučivalo o ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli i plaćanju troškova i naknada, jasno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok.

18. U odnosu na troškove postupka ističe se da prema članku 365. stavak 2. ZPP- a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a budući tuženik određeno ne pobija prvostupanjsku odluku o visini troškova postupka, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

19. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe budući njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak