Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-27/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Zorana Čengije kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika PŠ, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece- povredom djetetovih prava, opisanog i kažnjivog po članku 177.stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine " broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,-dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika PŠ podnesenoj putem braniteljice po službenoj dužnosti odvjetnice ABC protiv presude ... poslovni broj Kzd-51/2021-26 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća za mladež održanoj 9. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženika PŠ, ukida se pobijana presuda i predmet se upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženik PŠ proglašen je krivim za kazneno djelo iz članka 177.stavka 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 3 (tri) godine.

1.1. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019-dalje ZKP/08) u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1.-8. ZKP/08 optuženik PŠ je obvezan platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 811,73 EUR i paušal u iznosu od 50,00 EUR.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik PŠ, putem braniteljice po službenoj dužnosti odvjetnice ABC zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, budući da to nisu zahtijevale u žalbi.

3. Žalba je osnovana.

3.1. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi pobijanom presudom bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11.ZKP/08, odnosno da navodi suda o sadržajima dokaza –zapisnika sa iskazima svjedoka i stvarnog sadržaja tih iskaza uopće nisu podudarni, već se radi o žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3.2. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi iskaz oštećenog mlt. AŠ predstavljao nezakoniti dokaz i nije točno da bi mlt. AŠ prigodom njegovog davanja iskaza bila postavljana nedopuštena i sugestivna pitanja. Ovaj svjedok je ispitan u skladu s odredbom članka 292. ZKP/08 na način koji je primjeren njegovoj dobi i uz pomoć stručne osobe, a činjenica da je svjedok govorio tiho takav dokaz ne čini nezakonitim, te odbijanjem okrivljenikovih prigovora na ovakav način ispitivanja svjedoka nije povrijeđeno okrivljenikovo pravo na pravično suđenje.

3.3. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi se u odnosu na presudu u prekršajnom postupku broj PpJ-1222/2019 radilo o povredi pravila ne bis in idem, odnosno da bi se radilo o presuđenoj stvari, budući da se navedena presuda odnosi na nasilničko ponašanje u obitelji između optuženika i bivše supruge na dan 19. kolovoza 2019. počinjeno putem SMS poruka, a nije povezana s djetetom AŠ, te time nije došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika. Međutim, presuda PpJ- 7/118-13 od 15. siječnja 2018. odnosi se na događaj od 3. siječnja 2018. gdje je okrivljeni PŠ proglašen krivim što je suprugu maltretirao i verbalno napadao prisiljavajući je da mora reći s kim je u tajnoj vezi, pri čemu je nasrtao na suprugu, te lupao balkonskim vratima stana, sve u prisutnosti zajedničkog maloljetnog djeteta AŠ, a AŠ u svom iskazu u ovom kaznenom postupku spominje kako je mama došla kod njega u sobu, da se bojala jer joj je otac prijetio i da je kada je otišao jako zalupio vratima. Prekršajna presuda PpJ- 118/20149 od 21. listopada 2019. se odnosi na događaj od 20.listopada 2019. kada se optuženik nasilnički ponašao u obitelji na način da je u ranim jutarnjim satima u više navrata lupao i zvonio na vrata stana PŠĆ u kojem se u tom trenutku nalazio i njihov maloljetni sin AŠ i da je tom prigodom supruzi uputio pogrdne riječi, kurvo jedna, zapamtit ćeš ti mene, pokazat ću ti ja kako se treba ponašati. Iz iskaza svjedokinje PŠĆ u ovom kaznenom postupku proizlazi da je od početka kada su se ona i suprug počeli razilaziti sin AŠ u više navrata čuo i bio nazočan kada je nju optuženik nazvao kurvom, droljom i sponzorušom. U odnosu na dvije potonje prekršajne presude potrebno je ispitivanjem svjedokinje PŠĆ, utvrditi odnose li se ovi navodi iz njezinog iskaza na dva događaja za koja je optuženik prekršajno osuđen za prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i prekršaj iz članka 22. stavak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ili se odnose na neke druge događaje, a o čemu ovisi i odluka o tome radi li se u ovom dijelu o presuđenoj stvari ili ne.

3.4.Osnovani su žalbeni navodi da je činjenično stanje za sada nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Naime, iz sadržaja iskaza oštećenog djeteta AŠ proizlazi da bi se on nalazio u sobi dok su se optuženik i njegova supruga, oštećenikova majka, svađali i da bi oni kad bi on došao iz sobe prestali, svjedok AŠ iznosi da nije nekad razumio što govore, ali da je čuo, zna da se otac derao, ali da ne bi baš razumio riječi i kad bi došao tamo otac bi mu rekao da ode natrag u sobu, a tada mu još nije govorio neke druge riječi, a druge riječi mu je govorio kasnije kad više nije živio s njima. Također, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad [adresa] psihologinja ŠŠ u svom iskazu iznosi kako nije došla do saznanja da se optuženik obraćao djetetu i bivšoj supruzi pred djetetom govoreći ružne riječi, tako da je u ovom dijelu gdje se navodi da se optuženik nasilnički ponašao prema bivšoj supruzi u prisutnosti maloljetnog sina AŠ, na način da ju je vrijeđao govoreći joj da je kurva drolja i sponzoruša, a sina AŠ omalovažavao govoreći mu da je glup, činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno, budući da o tome govori samo svjedokinja AŠĆ, dok oštećeni AŠ to ne spominje, a isto tako o tome ne govori ni svjedokinja ŠŠ.

3.5.Nisu osnovani žalbeni navodi da kod okrivljenika nije postojala namjera u odnosu na događaj kada je okrivljenik pokušao počiniti suicid, o čemu je obavijestio sina nakon pijenja tableta i da je on u stanju "burn outa" poslao sinu poruku čega se ni sam ne sjeća, već saznaje to naknadno, budući da iz nalaza i mišljenja vještakinje ABC proizlazi da pisanje SMS poruka spada u skupinu visoko kompleksnih kognitivnih radnji i neupitno je da je svjesnost potpuno očuvana dok sama kontrola ponašanja može biti blaže narušena prvenstveno zbog posttraumatskih oštećenja ličnosti zbog kojih se optuženik inače u visok konfliktnim situacijama teže kontrolira. Pored toga iz nalaza i mišljenja vještaka ABC i ABC proizlazi da je optuženiku inkriminiranom razdoblju bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Također nije osnovana tvrdnja da se ne može smatrati dokazanim da bi optuženik sinu nabijao osjećaj krivnje kada isto proizlazi iz samog sadržaja SMS poruke u kojoj piše :"znadeš da sam se pokušao ubiti, ali ovaj put me ne budete spasili, odgovarat ćeš za moju smrt, zapamti, zbogom".

3.6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kako nema dokaza da je dijete emocionalno zlostavljano kada samo dijete AŠ iznosi kako se osjećao ljuto, tužno i teško mu to pada, a isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje ŠŠ koja je kao psihologinja povodom prijave nasilja u obitelji razgovarala i s AŠ i s roditeljima i koja iznosi kako je optuženik stajanje AŠ između roditelja kako bi majci osigurao odstupnicu protumačio na način da se dijete svrstava na majčinu stranu i to je djetetu zamjerio te je 2019. godine djetetu je poslao poruku da će se ubiti i da će dijete biti krivo za to, što je dijete pogodilo. Svjedokinja ŠŠ je također iznijela da kada su roditelji faktično prestali zajedno živjeti oštećenik je stalno bio u kontaktu s ocem, odlazio k ocu, gotovo svakodnevno se čuo s njim, a sve je to prekinuto jer se otac naljutio na njega. Upravo prebacivanje krivnje na dijete je vrsta emocionalnog zlostavljanja što je pogađalo oštećenika AŠ, a to je i rezultiralo otuđivanjem oca i prekidom kontakata,a prije prekida kontakata otac je AŠ konstantno pitao o mami, što radi, što se s njom zbiva, iz čega je dijete steklo dojam da oca više zanima mama nego on.

4. Slijedom svega navedenog, prihvaćanjem žalbe optuženika PŠ, temeljem odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08 pobijana presuda je ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

5.U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, ispitati svjedokinju AŠĆ, provesti sve do sada provedene dokaze, i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje sam odluči da ih je potrebno provesti, potom će sve izvedene dokaze prvostupanjski sud detaljno i sveobuhvatno analizirati, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano i obrazložiti u smislu odredbe članka 459. ZKP/08.

Dubrovnik, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež:

Nikša Lučić