+-
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Ilica - Selska, Ilica 207
Poslovni broj K-319/2020-93
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu Sandi Bramberger Ostoić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anamarije Pinter kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene UAŠ zbog kaznenih djela iz članka 236. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/23 - u daljnjem tekstu KZ/11) u povodu optužnice OKDO Zagreb K-DO-567/18 od 3. prosinca 2019., nakon održane javne rasprave dana 9. travnja 2025., u prisutnosti zastupnice optužbe UA, optužene osobno uz branitelja Marina Ivanovića, odvjetnika u Zagrebu, dana 9. travnja 2025. izrekao je, a dana 15. travnja 2025. objavio slijedeću
p r e s u d u
I/
Optužena UAŠ, kćer U i D rođene Č, rođena **.**.1980. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, profesorica kineziologije, pismena, sa završenom višom stručnom spremom, zaposlena u Agenciji Negotium usluge Zadar, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.000,00 eura, udana, bez djeca, neosuđivana
k r i v a j e
što je:
1. u vremenskom razdoblju od lipnja 2017. do siječnja 2018. u Zagrebu, u cilju stjecanja znatne nepripadne materijalne dobiti, DA, znajući da isti gaji osjećaje prema njoj i da s njom želi sklopiti brak, neistinito predočavala da gaji osjećaje prema njemu, da nema nikoga, da je sama, da želi provesti život s njim i da želi s njim sklopiti brak, iako stvarne nakane da započne zajednički život sa njim i da se uda za njega nije imala, jer se dana 22. travnja 2017. udala za ČA, pa kada joj je TA povjerovao od istoga je kao uvjet za sklapanje braka zatražila da sa njom sklopi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim joj je u vlasništvo predao stan broj 9, površine 51,00 čm, a koji se nalazi na drugom katu zgrade na adresi u [adresa], vrijedan 400.000,00 kn, a što je isti i učinio sklopivši sa njom 13. rujna 2017. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren kod javnog bilježnika Željke Pernar iz Zagreba pod brojem Ov-5479/17 i na temelju kojeg ugovora se imenovana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisala kao vlasnik predmetnog stana, nakon čega je od TA tražila da joj preda novac za uređenje stana u kojem će zajedno živjeti, te joj je isti do prosinca 2017. predao ukupan iznos od 30.000,00 eura za uređenje stana, kao i da joj za bračni poklon kupi vozilo, te joj je TA u rujnu 2017. za iznos od 9.000,00 eura u autokući Integra automobili j.d.o.o. kupio vozilo marke „Subaru Imprezza“ registarskih oznaka [registarska oznaka], a na koji način je oštetila DA za iznos od 39.000,00 eura, u protuvrijednosti od oko 289.770,00 kuna i 400.000,00 kuna, odnosno ukupno 689.770,00 kuna, a u istom iznosu sebi pribavila znatnu protupravnu imovinsku korist,
- dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavala ga u zabludi i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim je djelom pribavljena znatna imovinska korist,
2. točno neutvrđenog dana u veljači 2018. u Zagrebu sastavila dopis u ime TA u kojem je neistinito navela da TA povlači tužbu koju je protiv nje podnio Općinskom građanskom u Zagrebu, radi poništenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te je navedeni dopis, iako svjesna da isti nije sastavio TA, poslala na Općinski građanski sud u Zagrebu, a koji dopis je i dana 26. veljače 2018. zaprimljen u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu,
- dakle, izradila lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i uporabila je kao pravu,
- pa je time, djelom pod točkom 1. počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11, a djelom pod točkom 2. kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. KZ/11, uz primjenu čl. 51. KZ/11.
II/ Te joj se za kazneno djelo iz točke 1. na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4 KZ/11
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (deset) MJESECI
Te joj se za kazneno djelo iz točke 2. na temelju čl. 278. st. 1. KZ/11
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI
A na temelju čl. 51. KZ/11 optužena UAŠ se
o s u đ u j e
JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE
Te joj se temeljem čl. 56 KZ/11
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
pa izrečena jedinstvena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u roku od jedne (jedne) godine dana od pravomoćnosti ove presude oštećenom isplati imovinskopravni zahtjev u iznosu od 15.928,35 eura.
III/ Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može optuženici opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko bez opravdanog razloga u roku koji joj je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu naknade imovinskopravnog zahtjeva.
IV/ Na temelju čl. 158. ZKP/08 oštećenom ZA iz [adresa] dosuđuje se imovinskopravni u iznosu od 15.928,35 eura koji mu je dužna isplatiti optužena UAŠ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u roku od jedne godine od pravomoćnosti ove presude.
Nasuprot tome,
IV/ Na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP/08
protiv optužene UAŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], kćeri U i D rođene Č, rođene **.**.1980. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanke Republike Hrvatske, profesorice kineziologije, pismene, sa završenom višom stručnom spremom, zaposlene u Agenciji Negotium usluge Zadar, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.000,00 eura, udana, bez djece,
neosuđivana
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi :
3. u razdoblju od svibnja 2018. godine do travnja 2019. godine, s ciljem da sa TA uspostavi neželjeni kontakt, a kako bi isti povukao tužbu koju je protiv nje podnio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, dolazila na njegovo radno mjesto na Općinski građanski sud u Zagrebu i tražila da povuče tužbu koju je podnio protiv nje, te imenovanog učestalo nazivala putem svog mobilnog telefona broja [broj telefona] i slala mu SMS poruke na njegov mobilni telefon broja [broj telefona], a na koje pozive joj se TA nije javljao, dok je u SMS porukama navodila „neka ti se T smiluje“, „ GA što siješ to ćeš i znjeti“, „ja se čvrsto držim Z, a koga se ti držiš GA“, „Razmišljaj. Tvoj otac je bolji od tebe i sramio bi se da zna što mi činiš“, „ako se ne pokaješ umrijeti ćeš u svojoj zloći sa svojim podmuklim zlotvorima“, „odvrati se od zlog puta i prekini taj sud“, „nisam potpisala da ću se udati za tebe jer to nije božja volja“, a koje cjelokupno ponašanje je kod TA izazvalo tjeskobu, strah i zabrinutost za njegovu sigurnost,
- dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme nastojala uspostaviti neželjeni kontakt s drugom osobom i time kod nje izazvala strah za njezinu sigurnost,
- čime bi počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. KZ/11.
V/ Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/11 optuženoj UAŠ se nalaže snašanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 eura kao i troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 koji se odnose na nagradu i nužne izdatke oštećenog TA i njegovog opunomoćenika, a o čemu će naknadno biti doneseno posebno rješenje.
Obrazloženje
1.ODO Zagreb podnio je dana 3. prosinca 2019. optužnicu broj K-DO-567/18 protiv optužene UAŠ zbog kaznenih djela iz članka 236. st. 1. i 2. i dr. KZ/11.
2.Upitana da se očituje na osnovanost optužnice optuženica se očitovala kako se ne smatra krivom niti zbog jednog kaznenog djela koje joj je stavljeno na teret.
2.1. U svojoj obrani je navela kako je oštećenika upoznala tijekom 2012. godine preko jedne zajedničke prijateljice koja je znala da oštećenik ima cijeli niz zdravstvenih problema. Kako se ona u to vrijeme dugi niz godina bavila promicanjem prirodne medicine, završila je Kineziološki fakultet, radila je u nekoliko domova za starije osobe, oduvijek je imala empatiju prema starijim osobama i djeci te je nakon upoznavanja sa oštećenikom njihovo druženje krenulo u smjeru da mu ona stručno pomogne u njegovim zdravstvenim tegobama. Ona je oštećenika vozila kod liječnika, njegovom ocu u Dom u Klinča Selu pa joj je oštećenik ispričao da je sam, nema djecu te su tijekom tog druženja razvili prijateljstvo no nisu imali muško ženski odnos niti su jedno prema drugome imali seksualne ekspresije jer je ona njega gledala kao oca, a on nju kao kćer. Tijekom 2015. godine oštećenik je u dva navrata bio hospitaliziran i tada joj je rekao da ga je jedino ona posjećivala, a nekako u to vrijeme počele su se tu miješati i neke treće osobe koje su njemu počele ulijevati u glavu ideju braka. Rekao joj je da se on boji za svoje zdravstveno stanje i za svoju budućnost te ju on upoznaje sa odvjetnikom Draganom Milačićem koji njoj govori da bi se trebala udati za oštećenika pa da bi i on (odvjetnik) od toga mogao imati koristi odnosno da bi mogao dobiti 30 posto od imovine koju oštećenik ima, a radi se o nekretninama u [adresa] i [adresa]. Ona i oštećeni su počeli razgovarati o mogućnosti ženidbe pa su u listopadu 2015. otišli u Matični ured Susedgrad kako bi prijavili namjeru zaključenja braka 15. studenog 2015. no tada nisu naveli niti kumove niti su platili pristojbe pa je odmah bilo jasno da nemaju ozbiljnu namjeru zaključiti brak. 15. studenog 2015., na dan određen za sklapanje braka u Matičnom uredu se nitko od njih dvoje nije pojavio. I nakon toga nastavili su se družiti, on ju naziva, ona mu pomaže kad god treba, vozi ga na grob majke, sa njim odlazi i do njegovog oca u Dom u Klinča Selu. 2016. godine optuženica je upoznala svoga supruga ČA, a za njega je rekla i oštećeniku koji je čak sa njezinim tada zaručnikom više puta razgovarao. 22. travnja 2017. udala se za ČA te je čak i oštećenog zvala na svadbu no on nije došao. Poznato joj je kako je nekoliko dana nakon svadbe oštećenik izvadio njezin vjenčani list, ne zna točno zašto, možda da dozna što joj suprug radi. Nedugo nakon njezinog vjenčanja oštećeni ju je odveo u stan koji se nalazi u Zagrebu, u Szabovoj ulici u kojem je već ranije bila kako bi joj pokazao u kojem stanju su stan ostavili njegovi nećaci. Stan je bio u lošem stanju, ruševan, a oštećeni je rekao da bi on želio živjeti u tom stanu no da se boji da će ga bratić strpati u dom i uzeti mu stan. Nju stan nije zanimao no oštećeni je predložio da zaključe ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojim bi ona stekla vlasništvo, ali bi mu zauzvrat, kao što to i piše u Ugovoru, trebala pružati pomoć, brinuti se o njemu, a što je ona i do tada radila. Ugovor je sastavio oštećenikov kolega odvjetnik Sušilović te su ona i oštećeni zajedno otišli kod javne bilježnice u Savsku gdje je ugovor pročitan, pojašnjeni su uvjeti tog ugovora te su taj ugovor 13. rujna 2017. potpisali i ovjerili. Za takvu vrstu ugovora je tada prvi put čula kada joj je oštećeni za to rekao s time da joj je rekao da se može odmah upisati kao vlasnica pa je predala zahtjev za upis prava vlasništva nad tim stanom. Ona je odmah krenula u renovaciju jer je stan bio u ruševnom stanju te je ona kupila sve - materijal, opremu, organizirala majstore (svog brata) dok je TA kupio samo pločice i lavabo. Tijekom radova i TA je dolazio u stan, a pošto joj je predočeno da je oštećenik rekao da je on davao novac za uređenje stana, da je dignuo i kredit, odgovorila je kako to nije istina jer je za uređenje stana ona platila sama obzirom da je imala dobre prihode od čak 3.000,00 do 4.000,00 eura mjesečno. Ukoliko je oštećeni i dizao kredit, njoj novac nije davao, možda ga je predavao bratiću ili nekim drugim osobama koje su od njega tražile posudbe. Tada su se počele pojavljivati i neke treće osobe između ostalog i KA (o kojem nije željela detaljnije iskazivati) koji su došli sa idejama nakon što su se upoznali sa oštećenikom da bi se ona mogla od svog supruga rastati, udati se za oštećenoga, a sve kako bi te treće osobe ostvarile neku imovinsku dobit na oštećenikovu štetu na što ona nije htjela pristati jer bi se tada radilo o prevari što joj nikad nije bilo na pameti. Što se tiče automobila koji se spominje, navela je kako oštećenik sa tom Subaru Imprezzom nema nikakve veze već ga je ona kupila za 8.300,00 eura. Pošto joj je predočeno da je svjedok ŽA naveo kako je oštećenik u salonu svojim novcem, ali na njezino ime kupio auto, odgovorila je kako to nije istina. Jedini novac kojeg je oštećeni njoj dao je bilo 6.000,00 eura kao naknadu za upotrebu automobila i goriva za sve te godine koliko je ona njega vozila. Zna da je oštećeni pred OGS Zagreb protiv nje podnio tužbu radi raskida Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a i nakon podnošenja tužbe oštećeni je nju i dalje zvao, ispričavao se što je uopće tužba podnesena, da ju on u biti ne želi tužiti ali da na njega vrše pritisak. U više ju je navrata zvao da se nađu pa su se tako našli 23. veljače 2018. u Kavani „Lisinski“ gdje joj je rekao da uzme list papira i da će joj on izdiktirati sadržaj koji ona na taj papir treba napisati. Ona nije niti znala da se tužbe mogu povući te je napisala na papir ono što joj je on diktirao, a to je da on povlači tužbu protiv nje, na taj se papir potpisao i rekao da taj papir poštom pošalje na sud. Ona je tako i učinila. On se njoj nikada nije potpisivao na prazne papire, a da mu je htjela učiniti nešto nažao mogla je sadržaj isprintati na papir, a ne ovako pisati svojim rukopisom. Poznato joj je da su HA zvali na sud nakon što je došao taj podnesak i pitali su ga da li je tamo njegov potpis, što je on najprije negirao da bi potom potvrdio da je to njegov potpis, ali da je ona pisala tekst. Nakon svega je ipak ostao kod svoje tužbe. Tada kada su se našli ona je HA predala ključeve od stana, međutim kasnije je on te ključeve vratio. I nakon što je on podnio tužbu bila je s njim u kontaktu, pomagala mu, vozila ga i na sahranu njegovog oca, a što se tiče građanskog postupka pred sudom ona u biti stan nije niti željela iako nije priznala tužbeni zahtjev, na sudu su se odvijale rasprave, a presuda je postala pravomoćna 2023. nakon čega je ona izašla iz stana. Činjenica je da je ona u međuvremenu promijenila bravu na stanu i TA svojim ključevima u stan nije mogao ući, no vrata na stanu izmijenila je tek negdje pred kraj obnove. Na uređenje je potrošila oko 35.000,00 eura. Pošto joj je predočeno da je oštećenik u iskazu naveo da je on plaćao račune za režije, kupovao odjeću i obuću, hranu odgovorila je kako to nije istina, nikad ju nije uzdržavao nego je upravo on od nje tražio pomoć, a ne obratno. Što se tiče događaja iz 2015. godine navela je kako su oni tada oboje znali da neće zaključiti brak, otišli su prijaviti namjeru zaključenja braka jer je on želio vidjeti kako to izgleda prijava sklapanja braka. Pošto joj je predočeno da je oštećeni u svom iskazu naveo kako je upravo ona od njega tražila da se zaključi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju navela je kako to nije istina jer je upravo on inicirao zaključenje toga Ugovora rekavši kako će uskoro ići u mirovinu. U tom ugovoru je navedeno kao njezino prezime AA, a oštećenik je znao da je ČA prezime njezinog supruga te ne stoji navod oštećenika da bi mu ona rekla da je AA prezime njezinog oca. Oštećenik nikada radi nje nije dizao kredit, možda je pomagao svoju rodbinu, a iako je oštećeni predočio ispis troškova vezano uz kupovinu stvari za stan i ona može predočiti troškove koje je imala. Nikada se nije kod oštećenikovog oca G predstavljala kao buduća snaha odnosno osoba s kojom će TA imati djecu, pa ono što je svjedokinja NA iskazivala pred sudom sigurno nije istina. Jednako tako nije istina niti da bi ona HA rekla da će podnijeti zahtjev za sporazumni razvod braka od svoga supruga ako on povuče tužbu protiv nje. Navela je kako ona nikada ne bi oštećenika prevarila, imala je dobra primanja i prihode već i prije no što je upoznala HA i zarađivala je tako da je mogla kupiti i auto i platiti uređenje stana kroz pet godina.
3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitani su Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između TA kao primatelja uzdržavanja i UAŠ kao davatelja uzdržavanja od 13. rujna 2017., prijedlog za upis prava vlasništva na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu, obavijest o učinjenim troškovima po individualnoj Mastercard kartici, preslik vjenčanog lista, preslik tužbe radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tužitelja TA protiv tužene UAŠ, izvadak iz zemljišne knjige z. k. uložak [broj ZK uloška], podnesak povlačenja tužbe, preslike računa, službena bilješka Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. ožujka 2018., kupoprodajni ugovor za prodaju motornog vozila broj 24/2017, obavijest o učinjenim troškovima po VisaClasic kreditnoj kartici, potvrda Gradskog ureda za opću upravu od 21. lipnja 2018., vlasnički list, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z- 47285/17, presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu posl. bojem P-490/2018 od 9. siječnja 2020., presuda Županijskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Gž-303/2020., račune. Kao svjedoci saslušani su oštećeni TA, svjedoci DAŠ, JA, ŽA, NA i ČA. Izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za optuženu.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka analizirajući i ocjenjujući provedene dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optužene u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka sud je na nedvojbeni način utvrdio da je optužena počinila kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 kao i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11, pa ju je zbog navedenih kaznenih djela oglasio krivom, a imajući u vidu da je u odnosu na kazneno djelo iz članka 140. stavak 1. KZ/11 (opisano pod točkom 3. izreke presude) nastupila zastara kaznenog progona to je za to kazneno djelo na temelju članka 452. točka 6. ZKP/08 optužba odbijena.
5. U svom iskazu oštećeni TA naveo je kako je optuženicu upoznao 2013. godine preko zajedničkih prijatelja kada je i krenulo njihovo druženje najprije na kavama, a poslije su uslijedili koncerti, kazališta i drugo. Žalila mu se, a u to se i sam uvjerio, da živi u skromnim uvjetima pa joj je on plaćao račune za režije, kupovao odjeću i obuću kao i hranu. U to vrijeme se prezivala K. Dana 2. listopada 2015. pristupili su zajedno u Matični ured Susedgrad radi namjere sklapanja braka te su dobili termin za dan 20. studenog 2015. no UAŠ se nije pojavila, nakon čega su prestali kontaktirati. Početkom lipnja 2017. ona ga je nazvala pa su se počeli ponovno češće i intenzivnije družiti te joj je i tada na njezinu molbu plaćao režijske račune, tankao joj gorivo, kupovao odjeću, obuću i hranu. U ljeto 2017. bio je na godišnjem odmoru te ga je po povratku u Zagreb optuženica dočekala na Autobusnom kolodvoru te su oni zajedno otišli u stan u [adresa] kako bi iz stana pokupio poštu. Stan je bio u njegovom vlasništvu, a ranije su u tom stanu živjela djeca njegovog bratića, no kada su tada došli u stan on je bio prazan pa je UAŠ počela inzistirati da se taj stan uredi kako bi zajedno u njemu živjeli. Njemu je to odgovaralo jer se polako spremao za mirovinu pa je mislio da bi bilo zgodno da budu zajedno, da mu ona pomogne, ona je stalno ponavljala kako mu nikad neće zaboraviti što je sve dobro napravio za nju. Tražila je da sklope Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju govoreći da je ona sama, da teško živi pa bi u neku ruku željela na taj način biti osigurana. Ugovor su zaključili 13. rujna 2017. te je isti ovjeren u javnobilježničkom uredu Željke Pernar u Savskoj cesti u Zagrebu. U Ugovoru su navedena njezina prezimena AA, a kada ju je pitao za prezime ČA rekla je da je uzela prezime svog pokojnog oca koji je, tvrdila je, počinio suicid prije nekog vremena. Nakon sklapanja Ugovora optužena je odmah otišla u Zemljišno-knjižni odjel gdje je izvršila uknjižbu vlasništva u zemljišne knjige. Pristao je i na njezino inzistiranje da plati za uređenje stana, a ona je rekla da će samo uređenje riješiti ona sa svojim bratom i njegovim ljudima tako da je podigao ušteđevinu od 20.000,00 eura koju joj je dao za uređenje. U stanu je bio dva ili tri puta i vidio je da su ondje radnici, kupovao je stvari za obnovu jer je ona od njega to stalno tražila. U studenom 2017. u Zagrebačkoj banci je podigao kredit u iznosu od 10.000,00 eura koje je dao za uređenje stana, a u rujnu 2017. je na njezin zahtjev kao bračni poklon odlučio joj kupiti u auto salonu "Integra" automobil koji je ona izabrala - "Subaru imprezza" koju je platio u dva navrata, ukupno 9.300,00 eura u salonu kod ŽA. Kroz to vrijeme su se viđali svakodnevno pa čak i po dva, tri puta dnevno da bi mu ona krajem prosinca 2017. godine rekla da su radovi u stanu pri završetku te da će ona stvari koje je kupio preseliti u stan. Kako bi ju iznenadio otišao je u Matični ured Medvešćak kako bi podigao dokumentaciju radi sklapanja braka sa njom, međutim tamo je saznao da je ona 22. travnja 2017. u Lipiku vjenčana za ČA, dakle da se udala par mjeseci prije nego što je on sa njom sklopio Ugovor, kupio joj auto, pristao na adaptaciju stana te podigao kredit. Osjećao se grozno, nazvao ju je i predočio joj da zna da je ona udata te je shvatio da je prevaren i angažirao je odvjetnika radi pokretanja postupka radi poništenja Ugovora i podnošenje kaznene prijave. Početkom veljače 2018. UAŠ ga je sačekala ispred suda kada je išao s posla, pretpostavlja da je tada i dobila njegovu tužbu govoreći da će ona podnijeti prijedlog za sporazumni razvod braka od svoga muža ako on povuče tužbu što je on odbio. 26. veljače 2018. punomoćnica u postupku pred sudom rekla mu je da je u spis pristigao podnesak i odgovor na tužbu, u ožujku je dobio poziv za sud, a u spisu je vidio podnesak u kojem piše da on povlači tužbu protiv UAŠ koja je u tom postupku nedužna te odricanje od tužbenog zahtjeva. Vidjevši taj papir pretpostavio je da je potpis na njemu upravo njegov, a to iz razloga što je on UAŠ prilikom kupnje materijala, namještaja i drugo za stan potpisivao puno računa i drugih papira pa je moguće da je potpisao i jedan prazni papir. On međutim nikada nije želio povući tužbu protiv UAŠ. Kada je 26. veljače 2018. otišao na adresu stana u [adresa] vidio je kako se na vratima stana i poštanskom sandučiću nalazi ime AA, na stan su stavljena nova protuprovalna vrata i protupravna brava, dakle onemogućen mu je ulazak u stan u kojem su namjeravali skupa živjeti. Uslijedio je niz SMS poruka, poziva, dolazaka na posao na što nije odgovarao, a ona je odlazila i kod njegovog oca koji se nalazio u Domu umirovljenika u Klinča Selu. U svibnju 2018. dobio je poziv na službeni fiksni telefon na sudu gdje mu je jedan muški glas rekao: " TA ako ne ostaviš moju suprugu na miru gotov si". Istaknuo je kako je prema UAŠ gajio osjećaje i vjerovao joj, vjerovao je da i ona prema njemu gaji iste osjećaje, ona je predlagala brak na što je pristao misleći kako je ona poštena i kako skromno živi.
6. Kao svjedok saslušan je ŽA koji je naveo kako je njegova majka vlasnica TD Integra automobili koje se bavilo kupnjom i prodajom rabljenih automobila, a i on sam je otvorio izložbeni salon rabljenih osobnih automobila namijenih za prodaju. Sjeća se kako je u izložbeni prostor došao jedan stariji muškarac i mlađa ženska soba koji su se predstavila kao ĐA i GA, a za koje osobe je najprije pomislio da se radi o ocu i kćeri i to zbog razlike u godinama, no prilikom kasnijih susreta zamijetio je da se ipak radi o nekom drugom odnosu no nije zapitkivao jer to nije njegova stvar. ĐA i TA su rekli da žele kupiti osobno vozilo, koliko je shvatio automobil je bio za ĐA te je ona odabrala Subaru Imprezza starog otprilike 9 godina. U nekoliko navrata TA je ĐA pitao da li joj se sviđa baš taj auto ili želi pogledati neki drugi na što je ona rekla da želi baš taj. Sve oko kupnje dogovarala je ĐA dok je TA većinom šutio i nije se protivio njezinim odlukama. Zatražio je osobnu iskaznicu radi računa na iznos od oko 8.500,00 eura na što je ĐA rekla da će automobil ionako glasiti na nju te je dala svoju osobnu iskaznicu. Tada su platili kaparu u iznosu od 500,00 eura, novac je dao TA, a izdao je potvrdu o avansu koja je glasila na Gordanino ime. Nakon par dana, prema dogovoru, njih dvoje su ponovno došli u salon i tada je HA rekla "ajde plati čovjeku auto" nakon čega je TA iz sakoa izvadio kovertu sa novcem te je iz koverte izvadio novac, sjeća se da su novčanice bile u apoenima od 500,00 eura, a radilo se o iznosu od 8.500,00 eura. Nakon plaćanja predao im je račun, a obzirom da se sa ĐA dogovorio da će on izvršiti prijenos vlasništva i registraciju i platiti porez što će mu kasnije nadoknaditi riješio je to prema Gordaninoj punomoći, a nakon što je registrirao automobil odvezao je auto ondje gdje mu je ĐA rekla, u Špansko u blizini Kauflanda. Tamo se našao sa ĐA koja mu je dala novce za registraciju i porez nakon čega joj je predao dva ključa automobila. Nakon što je preuzela auto ĐA ga je u više navrata kontaktirala jer da bi se radilo o neispravnom radiju, da postoji kvar na servo pumpi, a dolazila je prigovarajući na vozilo i kada je sa automobilom bilo sve uredu. Onda kada je rekla da je problem sa radijom u salon je došla sa muškarcem kojeg je predstavila kao svog supruga, ali to nije bio TA nego neki drugi muškarac. Pred tim muškarcem HA nije spominjala ali mu je u jednom telefonskom razgovoru u međuvremenu spomenula da joj je TA prijatelj i da joj je dužan od prije novac i da joj je zato kupio auto.
7. Sud je izvršio uvid u kupoprodajni ugovor za prodaju motornog vozila broj 24/2017 zaključenog 4.09.2017. iz koje proizlazi da bi UAŠ kupila osobno vozilo tipa i modela Imprezza.
7.1.Prema izlistu prometa po računu oštećenika dana 1.09.2017. oštećenik je tražio isplatu iznosa od 6.000,00 eura, a dana 4.09.2017. zatražio je isplatu iznosa od 3.350,00 eura, a koji iznosi su mu i isplaćeni.
8.Kao svjedok ispitana DAŠ, prijateljica oštećenog, liječnica koju je ponekad znao tražiti neku pomoć ili uslugu oko brige za roditelje dok su još bili živi. Zna da on nema ni braće ni sestara, a obzirom da je ona zaposlena kao liječnik u Domu zdravlja Kruge što je iza suda gdje oštećeni radi znala se s njim nalaziti na kavi u obližnjim kafićima. Prezime AA joj nije poznato, te se isprva nije mogla uopće sjetiti zašto bi ju se zvalo kao svjedoka u predmetu protiv osobe toga imena međutim kasnije je shvatila da se radi o Ž koja se u vrijeme kada su se upoznale prezivala K. Sa njom ju je upoznao upravo TA koji je rekao da mu je ona prijateljica, da je jako dobra i da je s njom potpisao neki ugovor. Kasnije joj je rekao da ga je ta H prevarila, a kad ga je ispitivala od kud je on poznaje rekao joj je da je ona iz Zagreba, ali nije htio puno pričati o svemu. Zna da je oštećeni imao stan u [adresa], ostao mu je nakon smrti roditelja no ona u tom stanu nikada nije bila. TA joj je rekao da ga je UAŠ prevarila odnosno da je izgubio stan. Na upit da li je TA spominjao kakvu namjeru sklapanja braka sa tom UAŠ naveo je kako nikada nije izričito rekao da će se oženiti već je u šali rekao "ja ću se oženiti", a kako on i inače osoba vesele naravi i voli pričati viceve nije ga shvatila ozbiljno.
9. Za potrebe postupka saslušan je bratić oštećenika JA koji je naveo kako je živio sa oštećenikom nekoliko godina prije događaja koji su predmet postupka te su primijetili kako se s njim nešto događa, da im nešto taji, a prijatelji su pričali kako ga viđaju u shopping centrima sa jednom ženskom osobom na koju troši velike novce. Kada je oštećenikov otac završio u domu umirovljenika vlasnica doma je govorila da u posjet ocu, nekad sa oštećenim, a nekad i sama dolazi jedna ženska osoba koja ocu oštećenika govori da nosi njegovo unuče. Ta ženska osoba je prema navodima vlasnice Doma nagovorila pokojnoga oca da još za života sve prepiše na oštećenika kako bi joj ovaj mogao što prije prepisati stan u [adresa]. Oštećeni je nakon nekog vremena shvatio da se radi o prevari, da je ova ženska osoba udata i tada im je oštećeni rekao da je na nju potrošio oko 50.000,00 eura, da joj je dao novac za uređenje stana, kupio joj auto u nekom salonu u [adresa]. Da je prevarantica odnosno da je udata saznao je kada je želio prijaviti njihovo vjenčanje. Kad su on, njegovi prijatelji i kolege saznali da je oštećeni prevaren nagovarali su ga da to tuži odnosno prijavi, a oštećeni se od srama nije niti mogao svima povjeriti. Kada je istina izašla na vidjelo krenulo je nazivanje oštećenika (koji je s njim živio) od strane okrivljeničinog "klana" – nje, majke i muža, a jedno jutro ispred vrata je vidio jednu vrećicu sa čudnim sadržajem gdje je bio kao ključ od oštećenikovog stana no kasnije su utvrdili da je brava promijenjena, a u toj vrećici je bilo papira sa nekakvim zastrašujućim vjerskim sadržajem i molitvama.
10.Kao svjedok saslušana je NA, djelatnica Doma za starije osobe u koji je bio smješten otac oštećenika. Optuženu je počela viđati u Domu polovicom 2017. kada je krenula dolaziti sa HA u posjet njegovom ocu, a TA ju je predstavio kao svoju prijateljicu dok je Antunov otac govorio da je to Antunova djevojka, njegova buduća žena s kojom će on imati djecu i tome slično. Optužena je Antunovom ocu dolazila u posjete i sama, nikad se nije željela upisivati u knjigu evidencija, uvijek je bila neugodna, prijetila je da će prijaviti i da će se Dom zatvoriti i da ne smiju nikome pa ni HA reći da je ona dolazila u Dom. Međutim, obzirom da je ona bila tako neugodna rekli su HA da ona dolazi, a on se u njezino ime ispričavao i rekao kako će joj poručiti da ne dolazi pa jedno vrijeme i nije dolazila. Nakon nekog vremena je sama ponovno došla i tada je čula kako je Antunovom ocu u blagovaoni rekla da su oni jako povezani, da će biti povezani još i više, a kada je pitala Antunovog oca zašto je optužena došla on joj je rekao da joj se TA ne javlja na telefon pa je ona došla kako bi utjecala na oca da on kaže HA da joj se javlja, da se normalno ponaša jer da je ona njegova cura. To je moglo biti u travnju 2018. godine. Sjeća se još jedne situacije kada je optužena sama došla u Dom te sa pulta uzela slušalicu prijenosnog telefona. Medicinska sestra joj je rekla kako je u sobi Antunovog oca galama te kada je došla do sobe optužena je već bila otišla ali je telefon zazvonio i tada se gospođa sa druge strane linije predstavila da je sa Općinskog suda u Vukovarskoj i da je netko zvao sa ovog domskog broja, rekla da je zvala osoba koja se predstavila kao UAŠ, a tek tada je svjedokinja prvi put čula da joj je to ime, ne zna kako se preziva. Tog istog dana ih je naknadno zvala ista gospođa sa suda koja je rekla da je pričala sa oštećenim koji joj je javio da ga optužena progoni oko suda. Pričala je sa Antunovim ocem tko je ta UAŠ, a on joj je rekao da je to Antunova buduća žena, da mu je ona govorila da će ona voditi brigu o njemu, da postoji jedan stan u kojeg će dedu smjestiti, a da je znala i plakati jer joj se TA ne javlja. Nakon što je Antunov otac umro u studenom 2018. znala se sa oštećenikom povremeno čuti kad bi si čestitali Božić ili slično, on joj je znao govoriti da se spori sa optuženicom oko nekog stana u koji se ona uselila.
11.Kao svjedok saslušan je suprug optužene ČA koji je naveo kako je optuženu upoznao u studenome 2016., a oženili su se 22. travnja 2017. U vrijeme kada su se upoznali UAŠ se još prezivala K, to je bilo prezime njezinog bivšeg supruga, a zna da se ranije prezivala Č. Nakon što su počeli biti zajedno Gordanin otac je umro te je on inzistirao da UAŠ uzme prezime svog pokojnog oca AA, a nakon vjenčanja tom prezimenu je dodala i njegovo. Oštećenog je upoznao 2017. nakon njihovog vjenčanja i tada je optužena njega predstavila kao svoga supruga. On je za oštećenog znao od ranije jer je optužena njega vozila na preglede kod liječnika, kod oca u Dom, pomagala mu. Pošto je upitan za osobno vozilo Subaru Imprezza naveo je kako je to automobil kojeg je oštećeni njoj kupio da bi joj se odužio, sam je izrazio želju da joj kupi auto kojeg je ona koristila, između ostalog i tada kada je njega vozila i pomagala mu. Poznato mu je i da je optužena sa oštećenim nakon njihovog vjenčanja zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a vezano uz to mu je rekla kako je TA tako htio izraziti svoju zahvalnost te da ima određenu sigurnost jer nitko od njegove obitelji njemu ne pomaže nego se može osloniti samo na UAŠ. UAŠ mu je rekla za taj pokušaj zaključenja braka 2015., reklamu je i da su se tada dešavale neke stvari sve kako bi se nju prevarilo. Da li su oni nakon tog neuspjelog pokušaja zaključenja braka bili u kontaktu ne zna, ali zna sigurno da su bili u kontaktu i da je ona brinula o oštećenom u vrijeme kada su se UAŠ i on upoznali. Čak je jedne prilike njemu optužena pokazala oštećenikovu kuću u [adresa] i tada mu je i rekla da su oni u kontaktu, da ona brine o njemu, da ga zna odvesti na groblje, crkvu, u Dom kod oca, donosila mu je lijekove i slično. Zna da je oštećeni protiv njegove supruge podnio tužbu radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. I sam je nakon podnošenja tužbe vidio HA no nikad nije utjecao na njega i govorio mu da mora povući tužbu protiv nje. I nakon podnošenja tužbe optužena je bila spremna i željela skrbiti o HA međutim on je to odbijao. Kada su ušli u stan u [adresa] isti je bio u katastrofalnom stanju, trebalo ga je temeljito urediti, uložiti sigurno 30.000,00 do 40.000,00 eura pa kada je upitan tko je platio za uređenje stana rekao je da je to platila njegova supruga koja tada nije morala dizati kredit jer je jako dobro zarađivala kao prodajni predstavnik. Ne zna da bi se uređenje stana plaćalo novcem oštećenika, a i tijekom braka je čuo razgovore koje je oštećeni imao sa UAŠ te je tada govorio kako je prevaren, kako ima problema sa obitelji, da ga je JA napao, a iako je slušao njihove razgovore oštećeni nikada u tim razgovorima nije spominjao niti ljubav niti brak. Upitan da li se optuženičin brat bavi uređenjem stanova i građevinskim radovima odgovorio je da ne, on se bavi hortikulturom.
12. Sud je izvršio uvid u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog dana 13. rujna 2017. između TA kao primatelja uzdržavanja i UAŠ kao davatelja uzdržavanja, a osim uobičajenog sadržaja ovakve vrste ugovora od značaja je da primatelj uzdržavanja ugovorom daje u vlasnštvo davatelju uzdržavanja stan koji se nalazi u [adresa].
12.1. Iz prijedloga za upis prava vlasništva od 13. rujna 2017. OGS u Zagrebu, Zemljišno-knjižnom odjelu razvidno je kako je optuženica podnijela prijedlog radi upisa vlasništva na stanu koji se spominje u Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju.
12.2. Iz ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu razvidno je kako je oštećeniku 7. studenog 2017. odobren kredit u iznosu od 86.206,90 kuna.
13. Iz preslike vjenčanog lista izdatog po Matičnom uredu Medvešćak razvidno je kako su ženik ČA i nevjesta RA dana 22. travnja 2017. zaključili u Lipiku brak.
14. Iz tužbe radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju podnesene Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 25. siječnja 2018. razvidno je kako je tužitelj, ovdje oštećeni TA tu tužbu podnio protiv tužene, ovdje optužene UAŠ. U tužbi se navodi tužbeni zahtjev za povratom u vlasništvo nakon poništenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stana koji se nalazi u [adresa].
14.1. Iz preslike predmeta broj P-443/2018 razvidno je da je optužena tužbu ovdje oštećenika primila dana 22. veljače 2018., a da je dana 26. veljače 2018. na predmet zaprimljen rukom pisani podnesak iz čijeg zaglavlja proizlazi da bi ga sastavio TA, a kojim bi isti povukao tužbu koju je podnio prema "nedužno tuženoj ČAŠ". Istoga dana, 26. veljače 2018. na sudski spis zaprimljen je i, očito, odgovor na tužbu kojeg je pisala optužena u prilogu kojeg se nalazi i niz članaka, fotografija, a podnesak je naslovljen sa "draga i poštovana TAŠ" očito sutkinji koja vodi predmet TAŠ.
14.2. U istom spisu nalazi se i službena bilješka od 8. ožujka 2018. kojom se utvrđuje da su pristupili tužitelj (ovdje oštećenik) sa punomoćnicom radi očitovanja na podnesak koji je zaprimljen vezano uz povlačenje tužbe gdje je tužitelju predočen podnesak gdje tužitelj navodi da sadržaj nije pisan njegovim rukopisom no da bi potpis mogao biti njegov jer je on u rujnu 2017. potpisao prazan list papira koji je predao optuženoj. Izjavio je i kako niti on niti druga osoba u njegovo ime nije povukla tužbu odnosno odrekao se tužbenog zahtjeva.
14.3. Iz presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu (kojem sudu je ustupljeno postupanje po tužbi ovdje oštećenika) pod posl. bojem P- 490/2018 od 9. siječnja 2020. je razvidno kako se predmetnom presudom poništava Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen dana 13. rujna 2017. te se ondje tuženoj, ovdje optuženoj UAŠ nalaže predati u posjed tužitelju stan u roku od 15 dana. Kako je tužena podnijela vezano uz meritum žalbu to je dana 4. listopada 2022. Županijski sud u Vukovaru pod poslovnim brojem Gž-303/2020 odbio njezinu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Prema dopisu punomoćnika oštećnika optužena je iz stana izašla 25. rujna 2023. i to temeljem ovrhe deložacijom.
15. Sud je razmotrio sve materijalne dokaze koje je u cijelosti prihvatio jer ih nitko nije dovodio u pitanje, a kojima se i fiksiraju stvarni događaji o kojima su iskazivali i saslušani svjedoci.
16.Analizirajući personalne dokaze sud je mišljenja kako se iskazima svjedoka JA, ŽA, DAŠ i NA u cijelosti može pokloniti vjera. Naime, oni djelom iskazuju o onome čemu su i sami osobno svjedočili, a to je kupovina automobila za optuženu, ali novcem oštećenika kao i dolasci optužene u dom kod oštećenikovoga oca kada se ona, očito, oštećenikovom ocu se predstavljala kao oštećenikova djevojka, buduća žena, netko s kim će oštećeni imati djecu. Svi ti događaji odvijali su se upravo u inkriminiranom razdoblju, svakako nakon što je već ona stupila u brak sa ČA. Što se tiče JA i DAŠ oni saznanja o odnosima oštećenika sa optuženom imaju iz oštećenikove priče kako prije no što je on doznao da je optužena u biti udata tako i nakon što je oštećenik doznao za njezin bračni status.
16.1. Ocjenjujući iskaz optuženičinog supruga ČA sud je mišljenja kako on svojim iskazom djelomično pokušava ekskulpirati optuženicu navodeći kako se on već i prije no što je zaključen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju upoznao sa oštećenikom kada je predstavljen kao optuženičin suprug. Takav iskaz nema uporišta u ostalim dokazima, pa i da su se on i oštećenik upoznali ranije sigurno nije rečeno da je on optuženičin suprug jer da je tome tako oštećeni bi to znao i prije siječnja 2018. kada je u matičnom uredu doznao da je optuženica već udata. U dijelu njegovog iskaza sud utvrđuje da je isti suglasan iskazu oštećenika kada iskazuje o kupnji automobila navodeći da je automobil doista kupio oštećeni na ime optuženice ali kako bi joj se zahvalio za sve ono što ona za njega radi.
16.2. Analizirajući, pak, iskaz oštećenika sud je stava kako se njegovom iskazu u cijelosti može pokloniti vjera. Naime, očito je da je optuženica što svojim postupcima, a što i verbalno kroz izjave da će zajedno živjeti i da se stan treba urediti radi zajedničkoga života njega dovela i održavala u zabludi da s njim doista želi zaključiti brak. Oštećenik je i pred sudom iskazivao o svojim osjećajima prema optuženoj držeći kako je njihov odnos takve prirode da će rezultirati brakom te je upravo pod utjecajem njezinog uvjeravanja i vlastitih osjećaja nakon njezinog traženja sa njom zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, plaćao njezine troškove, plaćao za uređenje stana, kupio joj automobil, a sve te okolnosti ne proizlaze samo iz njegovoga iskaza već i iz materijalne dokumentacije koja u cijelosti koincidira sa događajima o kojima on iskazuje jer je razvidno da je Ugovor doista zaključen, da je automobil doista i kupljen, a prema izvacima o isplatama sa deviznog računa oštećenika je razvidno da je podigao iznos od 9.350,00 eura kojim je platio automobil, a za potrebe uređenja stana oštećeniku je 7. studenog 2017. odobren kredit u iznosu od 86.206,90 kuna koji iznos je, prema vlastitom iskazu, dijelom predao optuženoj, a dijelom je plaćao stvari i opremu potrebnu za uređenje stana o čemu je i sam priložio račune. Također, a u odnosu na točku 2. izreke ove presude nedvojbeno je da je oštećenik protiv optužene, a nakon što je doznao da je ona već udata, podnio tužbu radi poništenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te da je u tome predmetu na sudski spis dostavljen jedan dopis kao da ga je pisao oštećenik, a kojim se povlači tužba, iako oštećenik niti je to želio niti je takav dopis dostavio na sud. Da je stvarna volja oštećenika bila za vođenjem postupka protiv optužene proizlazi kako iz njegovog iskaza pred sudom tako i očitovanjem u civilnom postupku koji je rezultirao presudom gdje se prihvaća njegov tužbeni zahtjev, kakva presuda je i potvrđena, a potom je optužena u ovršnom postupku i deložirana iz stana. Iako optužena tijekom cijelog postupka afirmira stav da je odnos nje i oštećenika više odnos oca i kćeri, kako nije bilo nikakve naznake ljubavne povezanosti niti mogućnosti zaključenja braka sud drži kako je oštećenik osoba zdrave pameti, životnog iskustva koji je stav o izglednom braku izgradio na temelju odnosa, a i uvjeravanja koje mu je predočavala optuženica tim više što su i dvije godine ranije oboje pristupili u matični ured kako bi zakazali zaključenje braka na kojem se on pojavio, a ona nije, pa se može zaključiti da je njegovo vjerovanje o novom zaključenju braka bilo potpuno opravdano jer ga je tako uvjeravala optužena. Optužena ga je uvjeravala i kako je novo prezime AA prezime njezinog nedavno preminulog oca, čime mu je ponovno dala do znanja da je ona slobodna za udaju.
17. Ocjenjujući obranu optužene u svjetlu svih izvedenih dokaza posebno u odnosu na one dokaze koje je sud prihvatio te u odnosu na materijalnu dokumentaciju sud je mišljenja kako ona svojom obranom od sebe želi otkloniti kaznenu odgovornost. Optužena, naime, cijelo vrijeme tvrdi kako bi odnos između nje i oštećenika bio odnos koji bi odgovarao odnosima oca i kćeri, kako je i onda kada je intenzivirala svoje kontakte sa oštećenikom nakon ljeta 2017. njemu rekla da se udala. Ona navodi i kako mu je rekla i zbog čega se preziva različito od onda kada su se 2015. družili, a to je da je jedno prezime njezinog pokojnog oca, a drugo njezinoga supruga. Međutim, a što proizlazi iz iskaza oštećenika, njihovo druženje koje je obnovljeno nakon što su 2015. namjeravali zaključiti brak, proizlazi da je druženje bilo istovrsno onome ranijem, optužena ga je uvjeravala da će živjeti zajedno te da zato treba urediti stan na adresi u [adresa], a kako bi ona imala određenu sigurnost predložila je zaključenje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je oštećenik, pod uvjerenjem da će se vjenčati i zajedno u stanu živjeti, pristao zaključiti. Nakon toga optužena je od oštećenoga primila i novac kojeg je on dobio od kredita, pri čemu ona sama nije sud mogla uvjeriti da je imala takve prihode da je mogla platiti kompletno uređenje bez učešća oštećenika. Također, iako optuženica navodi da su radove u stanu vršili njezin brat i kolege koji se bave građevinom čak iz iskaza njezinog supruga ČA proizlazi da se njezin brat ne bavi građevinskim radovima. Iako optuženica u svome iskazu navodi kako je automobil Subaro Imprezza kupila sama pa da bi tome dokaz bio u vidu Ugovora o kupoprodaji koji je na njezino ime proizlazi da tome nije tako jer je automobil svojim novcem na njezino ime kupio upravo oštećeni. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza oštećenika, svjedoka ŽA ali i ČA potvrđuje da je oštećeni optuženoj kupio auto kako bi joj se "zahvalio". Što se tiče kaznenog djela krivotvorenja koje se stavlja na teret točkom 2. optužnice optuženica ne spori da je ona pisala tekst te da je ona osobno i poslala pismeno na Općinski građanski sud, a u kojem pismenu se navodi da oštećenik povlači tužbu protiv nje. Sud nije prihvatio obranu optuženice da bi joj oštećeni diktirao sadržaj jer je nedvojbeno utvrđeno da je prava volja oštećenika bila da se vodi postupak protiv optužene nakon što je on utvrdio da ga je ona prevarila time što ga je uvjeravala da će s njim stupiti u brak, a nakon što se on uvjerio posve slučajno da je ona već u braku. Analizirajući optuženičinu obranu sud može zamijetiti kako ona u više navrata tijekom svoga iskazivanja spominje treće osobe kao prenositelje ideje da bi ona mogla "prevariti" oštećenika koji ima određenu imovinu na način da mu kaže da će se za njega udati odnosno da mu kaže da će se razvesti od svoga muža ako on povuče tužbu. Ona, međutim, decidirano tvrdi da na takve ideje nije pristajala, no očito je da je ipak sama, a moguće i pod utjecajem nekih trećih osoba ipak provela ono što joj je predloženo. Osim navedenoga optuženičina namjera da si pribavi protupravnu imovinsku korist na štetu oštećenika ogleda se u činjenici da ona, iako cijelo vrijeme tvrdi da joj stan ne treba i da bi ga ona oštećeniku vratila, oštećeniku predaje ključ od stana iako je brava na stanu promijenjena, a iz stana izlazi pet godina nakon što je oštećenik protiv nje podnio tužbu radi razvrgnuća Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i to deložacijom. Slijedom svega iznesenoga sud ocjenjuje kako je obrana optužene u cijelosti neprihvatljiva, nelogična pa u nekim dijelovima čak i bizarna kada tvrdi da su ona i oštećenik 2015. zajedno otišli u Matični ured prijaviti namjeru zaključenja braka ali samo radi toga što je oštećeni želio vidjeti kako to izgleda kad se namjerava zaključiti brak koji, prema njezinom iskazu, ali suprotno iskazu oštećenika, niti jedno nije željelo zaključiti iako se oštećenik na dan zakazanog vjenčanja pojavio u Matičnom uredu ali ona nije.
18. Imajući u vidu sve izneseno sud je na nedvojbeni način utvrdio da su se u radnjama optužene ispunila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela za koja se tereti pod točkama 1. i 2. Nedvojbeno je da je ona oštećenika u naznačenom vremenskom razdoblju znajući da on prema njoj gaji osjećaje zbog kojih želi sa njom zaključiti brak njega uvjeravala da su njeni osjećaji istovjetni, da je slobodna za brak iako je u tom trenutku već bila udata za drugog čovjek te je oštećenik pod utjecajem njezinih uvjeravanja s njom zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju temeljem kojeg joj je odmah preneseno vlasništvo nad stanom, predao joj novac za uređenje stana, kupio joj automobil, a sve je to činila kako bi si pribavila protupravnu imovinsku korist koju je doista i stekla i to u znatnom iznosu. Na opisani način ispunila su se objektivna obilježja kaznenog djela prevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11, a u pogledu subjektivnih obilježja optužena je bila svjesna svoga postupanja te željela cilj koji je i postigla. U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja iz čl. 278. st. 1. KZ/11 nedvojbeno je da je optuženica sastavila dopis u ime oštećenoga kojom je navela kao da oštećeni povlači tužbu koju je podnio protiv nje, takav dopis dostavila Općinskom građanskom sudu u Zagrebu želeći da dođe do obustave postupka protiv nje, odnosno da takva krivotvorina proizvede za nju povoljne pravne učinke. I ovo kazneno djelo je počinila svjesna kako svoga postupanja ako i cilja kojeg je željela postići pa je nedvojbeno da je oba kaznena djela počinila sa onim oblikom krivnje koji se naziva izravnom namjerom. Ubrojivost optužene nije dovedena u pitanje.
19. Stoga je sud oglasio krivom zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom
– opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, te kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 1. KZ/11.
20. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije koja će se primijeniti prema optuženoj sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje su od utjecaja da bi kazna za nju bila blaža ili teža. Tako je olakotnim cijenjeno što je do sada neosuđivana osoba, urednog života, uspješna sportašica, a i činjenica da je u konačnici oštećenik vratio posjed stana. Otegotnim joj je cijenjena bešćutnost prema oštećeniku koji je očito gajio emotivne osjećaje prema njoj, a i činjenica da se dugotrajnost ovog kaznenog postupka može pripisati krivnji optužene koja je na razne načine pokušala opstruirati vođenje postupka. Imajući u vidu sve izloženo sud je optuženoj uz primjenu odredbi o sudskom ublažavanju kazne za kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci (smatrajući neosuđivanost i uredan život u njezinom slučaju posebno olakotnim okolnostima), dok joj je za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Primjenom odredaba o stjecaju sud je optuženu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine pri čemu je uzeta u obzir kako njezina osobnost tako i kaznena djela koja je počinila, a i šteta koja je oštećenom nastala. Sud je optuženoj izrekao uvjetnu osudu držeći da će se i kroz nju ispuniti sve svrhe kažnjavanja predviđene čl. 41. KZ/11, njom će se povoljno utjecati na optuženicu da više ne čini nova kaznena djela, a kroz trajanje uvjetne osude dat će se mogućnost optuženoj da ispuni imovinskopravni zahtjev oštećeniku kao uvjet da joj se ne opozove uvjetna osuda.
21. Oštećeni je u ovom postupku postavio svoj imovinskopravni zahtjev u iznosu od 15.928,35 eura koji je u cijelosti opravdan, a koji se sastoji od troškova za stan u iznosu od 6.928,35 eura te daljnjih 9.000,00 eura za troškove kupnje auta.
22. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ/11 sud je donio presudu kojom se za to kazneno djelo optužba odbija. Naime, za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ/11 predviđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa primjenom čl. 81. st. 1. alineja 6. KZ/11 za takva kaznena djela zastara kaznenog progona nastupa po isteku 6 godina od počinjenog kaznenog djela. Iako je čl. 81. st. 3. KZ/11 predviđeno da ukoliko se prije proteka roka zastare donese prvostupanjska presuda zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine, u konkretnom slučaju nije moglo doći do primjene ovakvog produljenja zastranih rokova obzirom na to da je optuženici stavljeno na teret da bi kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ/11 počinila do travnja 2019., a kako je ova prvostupanjska presuda donesena 9. travnja 2025. to se članak 81. st. 3. KZ/11 na konkretan slučaj nije mogao primijeniti.
23. Optuženoj je naloženo snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura što odgovara složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka ali i imovinskim prilikama optuženice, a naloženo joj je i snašanje onih troškova koje je imao oštećenik i njegov punomoćnik u povodu kaznenog postupka protiv nje.
23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. travnja 2025.
Sudac:
Sanda Bramberger Ostoić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud II stupnja.
DNA:
1. OKDO Zagreb K-DO-567/18 - web. ser.
2. Punomoćnik oštećenog Marko Sinovčić, odvj. – e. kom.
3. Optužena UAŠ – e HP
4. Branitelj Marin Ivanović, odvj. - e kom.
