Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-162/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CI, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2.i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) i čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-115/2025-11 od 22. siječnja 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 9. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Temeljem odredbe članka 482. ZKP/08 odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-115/2025-11 od 22. siječnja 2025. godine, okrivljenik CI oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine.
1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku CI se u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 05. prosinca 2024. do 22. siječnja 2025.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. i 7. ZKP/08 određeno je da je okrivljenik CI dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura (slovima: stopedeset eura) te nužne izdatke i nagradu postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, a koji će biti određeni posebnim rješenjem po dostavljanju troškovnika branitelja.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud okrivljeniku izrekne kaznu zatvora bez primjene čl. 56. KZ/11.
3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, branitelj okrivljenika je naveo da je u konkretnom predmetu svrha kažnjavanja zasigurno ostvarena izrečenom kaznom od strane Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, te da je izjavljena žalba neosnovana zbog čega predlaže da županijski sud kao stvarno nadležan odbije izjavljenu žalbu OKDO Zagreb i potvrdi prvostupanjsku presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu.
4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, odnosno njegovo potpuno jasno priznanje učina kaznenog djela, izraženo kajanje i žaljenje, te činjenicu da se radi o ocu jednog punoljetnog djeteta koji je zaposlen, a da je podcijenio otegotne okolnosti i dosadašnju prekršajnu i kaznenu osuđivanost zbog kaznenog djela pronevjere.
6.1. Upravo suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud cijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti i to one koje se tiču same osobe okrivljenika, pa tako i one koje se tiču počinjenih dijela i okolnosti pod kojima su djela ostvarena, a ujedno i činjenicu da je vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru zasigurno utjecalo na okrivljenog na način da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost svog postupanja.
6.2. I prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je vrednovao olakotne okolnosti na strani okrivljenika kada ga je zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 zbog kojih ga je proglasio krivim i osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te primjenom čl. 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeniku roku kušnje od 4 (četiri) godine, a koji rok teče od dana pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo. Olakotne okolnosti na koje se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju svoje presude, posebice činjenicu potpunog i jasnog priznanja učina oba kaznena djela, manifestiranja svijesti da se radi o pogrešci, kao i svjesnosti štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela na koji način je doprinio ekonomičnosti kaznenog postupka, odnosno bržem i jasnijem utvrđenju činjenica u postupku, kao i izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenog, te činjenicu da je otac jednog punoljetnog djeteta o kojem skrbi, njegovo korektno držanje pred sudom, te činjenicu njegove zaposlenosti, kao i otegotne okolnosti njegove dosadašnje prekršajne i kaznene osuđivanosti koje je pritom prvostupanjski sud uzeo u obzir, ukazuju da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju propisana u čl. 41. KZ/11 zasigurno može postići i samo izrečenom uvjetnom osudom čiji rok kušnje je na gornjoj granici koji propisuje odredba čl. 56. KZ/11.
6.3. Otegotna okolnost okrivljenikove+ dosadašnje prekršajne i kaznene osuđivanosti, osuđivanosti zbog kaznenog djela pronevjere, koje okolnosti je prvostupanjski sud zasigurno imao u vidu, nije odlučna za ocjenu prvostupanjskog suda da se svrha kažnjavanja može postići upravo izrečenom uvjetnom osudom.
7. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zadru, 9. travnja 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Raljević
Sandra Radanović