Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž R-131/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužiteljice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, Počiteljska 5, protiv tuženika AS iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR- 5615/2021-18 od 18. listopada 2024. dopunjene rješenjem istog suda poslovni broj PR-5615/2021-23 od 5. veljače 2025. i dopunskog rješenja istog suda poslovni broj PR-5615/2021-23 od 5. veljače 2025., dana 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Uvažava se žalba tužiteljice JĆ te se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj PR-5615/2021-18 od 18. listopada 2024. dopunjena rješenjem istog suda poslovni broj PR-5615/2021-23 od 5. veljače 2025. i dopunsko rješenje istog suda poslovni broj PR-5615/2021-23 od 5. veljače 2025. i rješava tako da se nalaže tuženiku AS naknaditi tužiteljici daljnji trošak u iznosu od 62,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9. travnja 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku AS naknaditi tužiteljici JĆ trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,22 eura u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
Nalaže se tuženiku AS iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 598,48 eura bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:
- na iznos od 45,48 EUR od 16.02.2016.,
- na iznos od 46,00 EUR od 16.03.2016.,
- na iznos od 45,84 EUR od 16.04.2016.,
- na iznos od 47,22 EUR od 16.05.2016.,
- na iznos od 46,62 EUR od 16.06.2016.,
- na iznos od 46,53 EUR od 16.07.2016.,
- na iznos od 46,48 EUR od 16.08.2016.,
- na iznos od 45,67 EUR od 16.09.2016.,
- na iznos od 45,64 EUR od 16.10.2016.,
- na iznos od 45,53 EUR od 16.11.2016.,
- na iznos od 45,50 EUR od 16.12.2016.,
- na iznos od 45,50 EUR od 16.01.2017.,
- na iznos od 46,47 EUR od 16.02.2017.,
do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 281,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. listopada 2024. do isplate, sve po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do i 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“
1.1. Uvodno označenim dopunskim rješenjem odlučeno je:
"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 62,50 eura, kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude i dopunskog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako je trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku te je taj trošak tuženik dužan naknaditi tužiteljici. Pri tome se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 580/2005-2 od 14. prosinca 2007. Činjenica je da je na zakazano ročište za objavu presude pristupila punomoćnica tužiteljice te da joj je sud predao zapisnik kao i presudu. Slijedom navedenog predlaže uvažiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu uz naknadu prouzročenog troška sastava žalbe s PDV-om u iznosu od 156,00 eura.
2.1. Protiv uvodno označenog dopunskog rješenja tužiteljica je također izjavila žalbu čiji je sadržaj istovjetan sadržaju žalbe protiv presude.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. O zahtjevu za naknadu troška odlučeno je presudom s time da se prema čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22, dalje ZID ZPP) odluka o troškovima postupka u presudi smatra rješenjem.
6. Ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijano rješenje nije našao da bi pri donošenju pobijanog rješenja sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi čl. 381. istog Zakona.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica ustala tužbom protiv tuženika 11. veljače 2021. radi isplate razlike plaće, zatim da je tužiteljica podneskom od 17. ožujka 2023. precizirala tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci prvostupanjske presude te da je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i ujedno naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 281,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke tj. od 18. listopada 2004.
7.1. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude slijedi da tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude iz razloga što isti da nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne.
7.2. Ovaj drugostupanjski sud dopisom je vratio spis predmeta radi donošenja dopunske odluke sukladno odredbi čl. 339. ZPP budući da iz žalbe protiv presude slijedi da tužiteljica istu pobija samo u dijelu izreke kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadom daljnjeg iznosa parničnog troška odnosno u pogledu istog nije odlučeno.
7.3. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je 5. veljače 2025. donio pobijano dopunsko rješenje kojim je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 62,50 eura, s obrazloženjem navedenim pod toč. 7. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.
8. Sporno je, dakle, u ovoj fazi postupka da li tužiteljici pripada pravo na trošak pristupa na ročište povodom objave presude održano 18. listopada 2024.
9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužiteljici nije priznao prijeporni trošak.
10. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; dalje Tarifa) valjalo je pravilnim obračunom troška obistiniti tužiteljici trošak za pristup na ročište održano 18. listopada 2024. na koje je punomoćnica tužiteljice pristupila upravo po pozivu prvostupanjskog suda te je istoj uručena u ovjerenom prijepisu presuda (čl. 335. st. 8. ZPP), a po Tbr. 9. toč. 3. Tarife odnosno 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife tj. 25 bodova što iznosi 50,00 eura odnosno 62,50 eura s pridodanim PDV (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci na koju se i poziva žaliteljica).
11. Slijedom navedenog valjalo je tužiteljici pored već dosuđenog parničnog troška u iznosu od 281,25 eura priznati i daljnji trošak u iznosu od 62,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s odredbom čl. 27. ZID ZPP koja odredba se primjenjuje na postupke pokrenute prije stupanja na snagu tog Zakona.
12. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tužiteljice i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod toč. I.
13. Tužiteljici je priznat trošak žalbenog postupka prema vrijednosti pobijanog dijela odluke o troškovima koji iznosi 62,50 eura, za sastav žalbe sukladno Tbr. 10. toč 4. Tarife odnosno 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3. i 6. Tarife, tj. 12,50 bodova odnosno 25,00 eura kojem iznosu je pridodan PDV od 25% odnosno 6,25 eur što ukupno iznosi 31,25 eur, dok je za više zatražen iznos zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbijen kao neosnovan budući nije zatražen u skladu o odredbama Tarife, a sve kako je to odlučeno pod toč. II. izreke ove drugostupanjske odluke po čl. 154. st. 1. ZPP.
U Zadru, 9. travnja 2025.
Sutkinja
Sanja Dujmović
