REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6739/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Vildane Jarak, u pravnoj stvari tužiteljice GZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 19.veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.985,66 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 5,81 EUR od 10.09.2005.g. do isplate

- na iznos od 2,77 EUR od 10.10.2005.g. do isplate,

- na iznos od 2,93 EUR od 10.11.2005.g. do isplate

- na iznos od 4,18 EUR od 10.12.2005.g. do isplate

- na iznos od 3,91 EUR od 10.01.2006.g. do isplate,

- na iznos od 1,88 EUR od 10.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 10,46 EUR od 10.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 13,16 EUR od 10.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 22,05 EUR od 10.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 9,13 EUR od 10.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 8,90 EUR od 10.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 6,61 EUR od 10.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 7,92 EUR od 10.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 4,60 EUR od 10.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 6,93 EUR od 10.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 3,21 EUR od 10.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,46 EUR od 10.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 5,88 EUR od 10.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 12,81 EUR od 10.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 17,44 EUR od 10.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 15,68 EUR od 10.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 22,59 EUR od 10.04.2010.g . do isplate

- na iznos od 25,93 EUR od 10.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 35,77 EUR od 10.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 42,84 EUR od 10.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 33,68 EUR od 10.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 60,37 EUR od 10.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 48,79 EUR od 10.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 50,66 EUR od 10.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 60,63 EUR od 10.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 77,54 EUR od 10.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 59,19 EUR od 10.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 64,67 EUR od 10.03.2011.g . do isplate

- na iznos od 57,67 EUR od 10.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 72,91 EUR od 10.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 87,09 EUR od 10.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 90,82 EUR od 10.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 151,20 EUR od 10.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 94,09 EUR od 10.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 87,01 EUR od 10.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 87,47 EUR od 10.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 87,50 EUR od 10.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 95,39 EUR od 10.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 100,02 EUR od 10.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 100,60 EUR od 10.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 97,47 EUR od 10.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 99,06 EUR od 10.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 102,48 EUR od 10.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 98,51 EUR od 10.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 98,84 EUR od 10.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 92,02 EUR od 10.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 94,27 EUR od 10.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 99,14 EUR od 10.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 97,64 EUR od 10.12.2012.g. do isplate

- na iznos od 100,07 EUR od 10.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 93,67 EUR od 10.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 91,96 EUR od 10.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 98,47 EUR od 10.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 93,23 EUR od 10.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 90,65 EUR od 10.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 84,13 EUR od 10.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 88,71 EUR od 10.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 91,68 EUR od 10.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 95,52 EUR od 10.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 95,86 EUR od 10.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 95,18 EUR od 10.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 93,77 EUR od 10.01.2014.g. do isplate,

- na iznos od 98,11 EUR od 10.02.2014.g. do isplate,

- na iznos od 99,82 EUR od 10.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 98,53 EUR od 10.04.2014.g. do isplate,

- na iznos od 96,17 EUR od 10.05.2014.g. do isplate

- na iznos od 95,71 EUR od 10.06.2014.g. do isplate,

- na iznos od 97,60 EUR od 10.07.2014.g. do isplate,

- na iznos od 101,10 EUR od 10.08.2014.g. do isplate,

- na iznos od 102,37 EUR od 10.09.2014.g. do isplate,

- na iznos od 101,37 EUR od 10.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 105,23 EUR od 10.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 106,26 EUR od 10.12.2014.g. do isplate

- na iznos od 106,66 EUR od 10.01.2015.g. do isplate,

- na iznos od 169,64 EUR od 10.02.2015.g. do isplate,

- na iznos od 154,22 EUR od 10.03.2015.g. do isplate,

- na iznos od 164,89 EUR od 10.04.2015.g. do isplate,

- na iznos od 166,78 EUR od 10.05.2015.g. do isplate,

- na iznos od 159,66 EUR od 10.06.2015.g. do isplate,

s time da su kamate do 31.prosinca 2007. određene čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.siječnja 2008. 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 561,33 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 1,36 EUR od 10.11.2007.g. do isplate

na iznos od 1,36 EUR od 10.12.2007.g. do isplate,

na iznos od 1,36 EUR od 10.01.2008.g. do isplate

na iznos od 1,36 EUR od 10.02.2008.g. do isplate

na iznos od 8,27 EUR od 10.03.2008.g. do isplate,

na iznos od 8,27 EUR od 10.04.2008.g. do isplate

na iznos od 8,27 EUR od 10.05.2008.g. do isplate

na iznos od 8,27 EUR od 10.06.2008.g. do isplate

na iznos od 8,27 EUR od 10.07.2008.g. do isplate,

na iznos od 8,27 EUR od 10.08.2008.g. do isplate

na iznos od 8,27 EUR od 10.09.2008.g. do isplate

na iznos od 8,27 EUR od 10.10.2008.g. do isplate

na iznos od 8,27 EUR od 10.11.2008.g. do isplate,

na iznos od 7,30 EUR od 10.12.2008.g. do isplate

na iznos od 7,30 EUR od 10.01.2009.g. do isplate

na iznos od 7,30 EUR od 10.02.2009.g. do isplate

na iznos od 7,30 EUR od 10.03.2009.g. do isplate

na iznos od 7,30 EUR od 10.04.2009.g. do isplate

na iznos od 7,30 EUR od 10.05.2009.g. do isplate

na iznos od 7,30 EUR od 10.06.2009.g. do isplate

na iznos od 7,30 EUR od 10.07.2009.g. do isplate

na iznos od 12,60 EUR od 10.08.2009.g. do isplate

na iznos od 12,60 EUR od 10.09.2009.g. do isplate

na iznos od 12,60 EUR od 10.10.2009.g. do isplate

na iznos od 12,60 EUR od 10.11.2009.g. do isplate

na iznos od 12,60 EUR od 10.12.2009.g. do isplate

na iznos od 12,60 EUR od 10.01.2010.g. do isplate

na iznos od 12,60 EUR od 10.02.2010.g. do isplate

na iznos od 12,60 EUR od 10.03.2010.g. do isplate

na iznos od 12,60 EUR od 10.04.2010.g . do isplate

na iznos od 12,60 EUR od 10.05.2010.g. do isplate

na iznos od 10,67 EUR od 10.06.2010.g. do isplate

na iznos od 10,67 EUR od 10.07.2010.g. do isplate

na iznos od 10,67 EUR od 10.08.2010.g. do isplate

na iznos od 10,67 EUR od 10.09.2010.g. do isplate

na iznos od 10,67 EUR od 10.10.2010.g. do isplate

na iznos od 10,67 EUR od 10.11.2010.g. do isplate

na iznos od 6,85 EUR od 10.12.2010.g. do isplate

na iznos od 6,85 EUR od 10.01.2011.g. do isplate,

na iznos od 6,85 EUR od 10.02.2011.g. do isplate

na iznos od 6,85 EUR od 10.03.2011.g . do isplate

na iznos od 6,85 EUR od 10.04.2011.g. do isplate

na iznos od 6,85 EUR od 10.05.2011.g. do isplate

na iznos od 6,85 EUR od 10.06.2011.g. do isplate

na iznos od 6,85 EUR od 10.07.2011.g. do isplate

na iznos od 5,37 EUR od 10.08.2011.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.09.2011.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.10.2011.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.11.2011.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.12.2011.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.01.2012.g. do isplate

na iznos od 5,37 EUR od 10.02.2012.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.03.2012.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.04.2012.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.05.2012.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.06.2012.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.07.2012.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.08.2012.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.09.2012.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.10.2012.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.11.2012.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.12.2012.g. do isplate

na iznos od 5,37 EUR od 10.01.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.02.2013.g. do isplate,

na iznos od 91,96 EUR od 10.03.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.04.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.05.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.06.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.07.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.08.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.09.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.10.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.11.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.12.2013.g. do isplate,

na iznos od 5,37 EUR od 10.01.2014.g. do isplate,

na iznos od 1,00 EUR od 10.02.2014.g. do isplate,

na iznos od 1,00 EUR od 10.03.2014.g. do isplate,

na iznos od 1,00 EUR od 10.04.2014.g. do isplate,

na iznos od 1,00 EUR od 10.05.2014.g. do isplate,

na iznos od 1,00 EUR od 10.06.2014.g. do isplate,

na iznos od 0,99 EUR od 10.07.2014.g. do isplate,

na iznos od 0,99 EUR od 10.08.2014.g. do isplate,

na iznos od 0,99 EUR od 10.09.2014.g. do isplate,

na iznos od 0,99 EUR od 10.10.2014.g. do isplate,

na iznos od 0,99 EUR od 10.11.2014.g. do isplate,

na iznos od 0,99 EUR od 10.12.2014.g. do isplate

na iznos od 0,99 EUR od 10.01.2015.g. do isplate,

na iznos od 0,99 EUR od 10.02.2015.g. do isplate,

na iznos od 0,99 EUR od 10.03.2015.g. do isplate,

na iznos od 0,99 EUR od 10.04.2015.g. do isplate,

na iznos od 0,99 EUR od 10.05.2015.g. do isplate,

na iznos od 1,25 EUR od 10.06.2015.g. do isplate,

s time da su kamate do 31.prosinca 2007. određene čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.siječnja 2008. 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.798,15 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9.travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 6.svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su parnične stranke 19. svibnja 2005. sklopile Ugovor o kreditu za kupnju stana broj: 3204854596 (dalje: Ugovor) u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 46.000,00 CHF uz rok otplate 10 godina te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 4,90 % godišnje, promjenjiva. Mjesečni anuitet je iznosio 483,27 CHF. Navodi da je tuženik tijekom otplatnog razdoblja povisivao kamatnu stopu i mjesečne anuitete. Navodi da je ugovorna odredba prema kojoj je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom tuženika te ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da su ništetne što je i utvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Tužitelj stoga traži isplatu iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Podneskom od 6.svibnja 2024. predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.546,99 eur, uvećanom za pripadajuće zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, te da mu nadoknadi parnične troškove. Ovaj sud je na dopustio preinaku tužbe, jer je zaključio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, budući da nije mogao precizno znati visinu zahtijevane razlike po osnovi promjene kamatne stope i jer je ocijenio da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, budući da je tužitelj svoj zahtjev, ne mijenjajući činjeničnu i stvarnu osnovu tužbe, samo povisio sukladno rezultatima financijskog vještačenja, pa zbog preinake nije bilo potrebno izvoditi nikakve dokaze (čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) te je stoga odlučeno kao u rješenju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, ističe prigovor zastare. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) u presudi br. Rev- 2245/17-2 od 20.3.2018. Navodi da prema čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača te da tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelj usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare, te da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošača onda bi to propisao, ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. Navodi da je vidljivo kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozivati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, odnosno doseg proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti. Navodi da je pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato na razini Europske unije te je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove direktive, dakle, normativnom aktivnošću u skladu s načelom vladavine prava i pravne sigurnosti. Europska komisija uputila je 11. travnja 2018. godine Europskom parlamentu Prijedlog Direktive EUROPSKOG PARLAMENTA i VIJEĆA o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (Procedura 2018/0089/COD) (u nastavku: "Prijedlog Direktive"). Primjena Prijedloga Direktive na sporove poput ovog predviđena je u okviru popisa propisa koji se nalazi u Prilogu 1. Iz navedenog proizlazi kako Europska komisija akceptira potrebu daljnjeg unaprjeđivanja zaštite potrošača na području EU i to putem daljnje obvezujuće harmonizacije nacionalnih prava država članica. Komisija pritom polazi od stajališta da su nacionalna prava u tom pogledu različita te da je u tu svrhu potrebna njihova harmonizacija. Dakle, ako Prijedlog ove Direktive bude prihvaćen tad će na jedinstven način na sveukupnom području EU biti harmonizirano i nacionalno zakonodavstvo u odnosu na zastarne rokove u pogledu zaštite potrošača u naknadnim restitucijskim postupcima, u skladu s osnovnim načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, odnosno donošenjem zakonodavnog akta Hrvatskog Sabora, usklađenog s Direktivom. Tuženik pri tom posebno ističe kako Prijedlog Direktive predviđa rok od 18 mjeseci za donošenje zakona i drugih propisa potrebnih za usklađenje s Direktivom1, pri čemu je primjena tih zakona i propisa predviđena samo na povrede prava započete nakon datuma početka primjene Direktive.2 Dakle, Europska komisija ne predlaže retroaktivnu primjenu pravila o prekidu zastare. Zbog svih navedenih razloga, a posebno zbog dalekosežnih posljedica novoutvrđene prakse VSRH koju tuženik inače pobija ustavnom tužbom, tuženik drži kako je zbog zastare potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. U nedostatku zakonskog propisa, suditi kako radnja treće osobe - tužbe udruge za zaštitu potrošača - predstavlja radnju kojom se prekida zastara tražbina pojedinačnih potrošača, koja po pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora teče ispočetka, u situaciji kada postoje jasni propisi o prekidu zastare, a predmet zahtjeva kolektivne zaštite sasvim je drugačiji od zahtjeva pojedinačnog potrošača, po mišljenju tuženika, predstavlja arbitrarno "stvaranje novih", odnosno "nadomještanje nepostojećih" propisa, drugim riječima, suđenje po principu de lege ferenda. Slijedom svega iznesenog, tuženik smatra, kako u konkretnom slučaju nema mjesta tumačenju propisa o prekidu zastare drugačije od načina na koji je to uređeno u samom zakonu i načinu na koji je do sada uvijek bilo suđeno. Dalje tuženik navodi da je valutna klauzula zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba, koja nakon što je valjano ugovorena ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Također napominje da se kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može smatrati protivnim Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom, a kako je i suđeno u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata, a ugovorom je ugovorena početna kamata od 8,90%. Osnovna je obveza korisnika kredita prema čl. 1021. ZOO-a platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Nadalje ističe da je tečaj CHF prema EUR/DEM i prema hrvatskoj kuni dugi niz godina bio stabilan banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF, a nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Posebno ističe da je tuženik prilikom sklapanja ugovora pružio sve potrebne informacije, da na strani tuženoga nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem tečaju te da je tuženik imao razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorila na sve poznate specifičnosti kredita s valutnom klauzulom u ponudi, da se od banke ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno o budućem kretanju tečaja i da tužitelj nije ničim dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF, pa da je jasno kako banka nije propustila tužitelju pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13. Kasnije tijekom postupka osporava svojstvo potrošačkog ugovora koji je predmetom ovog postupka. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjeve u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze i to uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, saslušao je tužiteljicu te je izvedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

4. Sud ostale dokaze nije provodio s obzirom da je mišljenja da je izvedenim dokazima utvrđeno relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari te da bi daljnje izvođenje dokaza doprinijelo jedino odugovlačenju, a ne potpunijem utvrđenju spornih okolnosti među parničnim strankama.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, na osnovi čl. 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit za kupnju stana kojim ugovorom je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 46.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika uz redovnu kamatnu stopu u visini od 4,90% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika i s rokom otplate od 10 godina (u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 483,27 CHF po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća).

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu zahtijevanih novčanih iznosa na ime razlika koje proizlaze iz promjene kamatne stope i razlika koje proizlaze iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan sklapanja ugovora.

8. U vezi s tim je sporno i je li ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, sporna je osnova i visina zahtjeva, te je li potraživanje u zastari.

9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao tamo 1. tuženik) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

12. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev--2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž--6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

13. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima, te u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja ) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

14. Sukladno članku 502.c ZPP i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. U tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi kolektivnih interesa i prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i nesvrsishodno i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (tako Vrhovni sud Republike a i Zakona o zaštiti potrošača (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019).

15. Kao što je već gore napomenuto učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP.

16. Istaknuti prigovor zastare ocijenjen je kao neosnovan primjenom odredbe čl. 241. ZOO. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Dakle, rokovi zastare počeli su ponovno teći od navedenih datuma. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Budući da za isplatu nije propisan posebni rok zastare, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći petogodišnji rok iz članka 225. ZOO. Slijedom iznesenog prigovor zastare nije osnovan, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 5. lipnja 2019.Ovdje je i za istaknuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva (što je ovdje slučaj)počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) što nastavno ukazuje da zastara utuženog potraživanja prije pokretanja ovog postupka faktično nije niti počela teći (pa tako svakako nije nastupila zastara i za preinačeni dio).

17. Iz iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao logičnog i uvjerljivog,proizlazi da mu je djelatnik u banci savjetovao da je kredit u švicarcima najpovoljniji te da je kamata najpovoljnija, međutim nisu mu ništa objasnili o promjeni kamatne stope. Valja navesti da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem osobnog bankara.

18. Na okolnost visine potraživanja, odnosno izračuna razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, provedeno je financijsko vještačenje.

19. Stalni sudski vještak Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. u svom je nalazu izračunao iznose anuiteta koje je tužitelj preplatio zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope od 4,90% te iznose anuiteta koje je tužitelj preplatio zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK, a imajući u vidu tečaj važeći na dan isplate kredita. Tako je sudski vještak utvrdio da razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i osnove valutne klauzule iznosi ukupno 6.546,99 eur.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao stručan i objektivan budući da izneseni zaključak proizlazi iz izračuna koji su jasni, pregledni i utemeljeni na dostavljenoj dokumentaciji te su izrađeni sukladno nalogu suda. S obzirom da tuženik nije podnio protutužbu niti je istakao prigovor prijeboja sud nije uzeo prigovor tuženika da sud treba uzeti u obzir razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od ugovorene.

21. Tuženik prigovara tužitelju i svojstvo potrošača i navodi da se ovdje ne radi o potrošačkom ugovoru. Iz iskaza tužitelja, te Ugovora o kreditu za kupnju stana ne proizlazi da je tužitelj isti sklopio i da djeluje unutar svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, već naprotiv proizlazi da je isti tužitelj sklopio kao fizička osoba, dakle za vlastite potrebe, tj. za kupnju stana za vlastite potrebe. Stoga je tužitelj sklopio predmetni kredit kao fizička osoba za svoje osobne potrebe, a ukoliko tuženik ima nekih drugih saznanja, onda je isto dužan i dokazati.

22. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju vrati iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od isplate svakog pojedinog anuiteta. Naime, sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten jer je već u trenutku sklapanja ugovora, a budući da se radi o ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. i 155. ZPP. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 132/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr 7.1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 27.1.2020., 24.9.2020., 28.4.2020., 6.5.2024 . svaki u iznosu od po 200,00 eur sukladno Tbr 8.1. Tarife, trošak sudjelovanja na ročištima od 1.10.2021. , 24.5.2023., 16.10.2023., 19.2.2025. u iznosu svako od po 200,00 eur sukladno Tbr. 9.1. Tarife uvećano za PDV, trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,81 eur, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 108,17 eur i na presudu u iznosu od 108,17 eur sukladno Zakonu o sudskim pristojbama što ukupno iznosi 2.798,15 eur. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151.st.3. ZPP tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu, 9. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun tužitelja

2. pun. tuženika