REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-429/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić & Vrdoljak, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., OIB: 85584865987, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-74/2024-3 od 18. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1665/2022-30 od 20. svibnja 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-74/2024-3 od 18. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1665/2022-30 od 20. svibnja 2024.
2. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"1. Može li poslodavac radniku opravdano otkazati ugovor o radu ukoliko prije otkazivanja nije prestala potreba za radom koji je radnik obavljao, a sve u svezi s odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o Radu?
2. Je li opravdana odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu ukoliko je ukinuto radno mjesto radnika, ali nije prestala potreba za poslom koji je radnik obavljao, a sve u svezi s odredbom čl.115.st.1. Zakona o radu?
3. Predstavlja li formalna podjela, pa čak i ukidanje radnog mjesta samo po sebi opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu, a sve u svezi s odredbom čl.115.st.1. Zakona o Radu?
4. Je li zakonit poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u slučaju kada poslodavac nije konkretno naveo koje je radnike uzeo u obzir i kojim se kriterijima rukovodio kada je donosio odluku o otkazu?
5. Je li poslodavac dužan u odluci u poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu navesti koje je radnike uzeo u obzir i kojim se kriterijima rukovodio kada je donosio odluku o otkazu?
6. Smatra li se obrazloženom odluka o poslovno uvjetovanom otkazu u radu koje je radnike uzeo u obzir i kojim se kriterijima rukovodio kada je donosio odluku o otkazu?".
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije te je predložio isti odbaciti.
4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljeva ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. siječnja 2018. te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika. Tužitelj ujedno zahtijeva da se utvrdi sudski raskid njegova ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. siječnja 2018. kao i da mu se na ime naknade štete zbog sudskog raskida isplati iznos od 7.338,78 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
5. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz tužiteljeva ugovora o radu, da je postupak utvrđivanja viška radnika, postupak donošenja internih akata vezanih za novu organizaciju rada, te postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji su djelovali u to vrijeme kod tuženika proveden u skladu sa Zakonom o radu/14, da je novom organizacijom rada ustrojena organizacijska jedinica korporativni servisi kojom je provedena centralizacija korporativnih funkcija (pravni poslovi, poslovi financija, računovodstva, opći poslovi, poslovi sigurnosti i zaštite na radu, poslovi nabave odnosa s korisnicima, te poslovi upravljanja ljudskim resursima) koje su se prije te nove organizacije poslove obavljale decentralizirano unutar više istih i istovrsnih organizacijskih jedinica što je dovelo do prevelikog broja izvršitelja i visokog troška poslovanja, te do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti. Nadalje, da je radi očuvanja poslovanja i egzistiranja društva tuženik odlučio poduzeti mjere organizacijskog, financijskog i operativnog restrukturiranja kako bi se smanjili gubici i poboljšala učinkovitost poslovanja, da se radilo o smanjenju broja izvršitelja, da je tužitelj kompariran sa svim izvršiteljima koji su obavljali iste ili slične poslove kao i on, a prije no što je poslodavac donio odluku o tome kojeg će radnika utvrditi viškom. K tomu, navodi se da je tužitelju ponuđena mogućnost zaposlenja u tzv. operacijama, što on nije prihvatio.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), a imajući na umu obrazloženje pobijanih presuda te sadržaj pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije, ovaj sud je ocijenio da se navedena pitanja ne mogu smatrati pravnim pitanjima koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP tj. pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, postavljenim pitanjima tužitelj u stvari još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, a k tomu je u jednom dijelu riječ o pitanjima činjenične prirode te odgovor ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pritom se napominje da u pitanju pod rednim brojem 3. tužitelj polazi od vlastite (pogrešne) tvrdnje da je u pitanju "formalna podjela".
7. U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje tužitelja na različitu praksu drugostupanjskih sudova u "činjenično gotovo identičnim predmetima". K tomu, uvidom u odluke ovog suda na koje se također poziva tužitelj u smislu razloga važnosti postavljenih pitanja (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP) utvrđeno je da nije riječ o činjeničnoj, a slijedom toga niti pravnoj situaciji identičnoj s predmetnim sporom. Stoga, u svakom slučaju, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda i dopuštenje revizije.
8. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
