REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-303/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika GC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi zaključenja ugovora o kupoprodaji dionica, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-765/2024-2 od 20. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2180/2017 od 28. ožujka 2018., na sjednici održanoj 9. travnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-765/2024-2 od 20. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2180/2017 od 28. ožujka 2018., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo je tuženiku s tužiteljima sklopiti Ugovor o kupoprodaji dionica sadržaja navedenog u izreci prvostupanjske presude. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici ZC iznos od 600.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a točkom IV. njene izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju EC iznos od 63.000,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Točkom V. njene izreke naloženo je tuženiku tužiteljima naknaditi trošak postupka u iznosu od 95.895,87 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 2617/2024 od 23. srpnja 2024. podnosi tuženik zbog pitanja:

„Je li sud, odlučujući o prethodnom pitanju u parničnom postupku (članak 12. Zakona o parničnom postupku), vezan odlukom nadležnog javnopravnog tijela koja u upravnom postupku nije stekla svojstvo pravomoćnosti?“.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice ZC iz [adresa] kao imateljice 2000 redovnih dionica društva Badel 1862 d.d., Zagreb, oznake BD62-R-A, i tužitelja ŽC iz [adresa] kao imatelja 210 redovnih dionica društva Badel 1862 d.d., Zagreb, oznake BD62-R-A na sklapanje ugovora o kupoprodaji tih dionica s tuženikom na temelju odredbe članka 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj: 109/07 i 36/09; - dalje: ZPDD).

6. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA) donijela 16. rujna 2010. rješenje u kojem je utvrđeno, između ostalog, da je za tuženika u ovom predmetu nastala 7. listopada 2009. obveza objavljivanja ponude za preuzimanje javnog dioničkog društva BADEL 1862 d.d., Zagreb, Vlaška 116

- da je prethodno navedeno rješenje ukinuto Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2993/2012, U-III-2994/2012 i U-III-3400/2012 od 20. ožujka 2014.,

- da je predmet vraćen na ponovan postupak HANFA-i te da je navedenom odlukom Ustavnog suda ukinuta i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2012. poslovni broj Us-11272/2010-5

- da je HANFA u novom postupku donijela rješenje 25. ožujka 2016. Klasa UP/I 034- 01/14-01/03, Ur.broj:326-01-770-771-16-132

- da je prvotužiteljica imateljica 2000 dionica društva BADEL 1862 d.d. oznake BD62- R-A prema obavijesti o stanju računa na dan 28. siječnja 2013. i 12. veljače 2018.

- da je drugotužitelj imatelj 210 dionica društva BADEL 1862 d.d. oznake BD62-R-A prema obavijesti o stanju računa na dan 7. svibnja 2013. i 12. veljače 2018.

- da je rješenjem HANFA-e od 25. ožujka 2016. Klasa UP/I 034-01/14-01/03, Ur.broj:326-01-770-771-16-132 za tuženika (i druge povezane osobe) 7. listopada 2009. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje ciljnog dioničkog društva BADEL 1862 d.d. Zagreb

- da je navedenim rješenjem naloženo tuženiku (i drugima) u roku od 30 dana od primitka rješenja podnijeti u skladu sa Zakonom o preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine" broj: 109/07, 36/09, 108/12, 90/13 i 148/13) HANFA-i zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva te je naloženo društvu BADEL1862 d.d. da rješenje HANFA-e dostavi svim dioničarima

- da je prosječna cijena redovnih dionica društva BADEL 1862 d.d. u razdoblju od 9. travnja 2013. do 9. svibnja 2013. prema podacima Zagrebačke burze d.d. Zagreb iznosila 30,00 kn po dionici

- da je prema Ugovoru o prodaji i prijenosu dionica od 7. listopada 2009. tuženik stekao dionice društva BADEL 1862 d.d. 300,00 kn po dionici.

7. U ovoj pravnoj stvari sud drugog stupnja u biti temelji svoju odluku na pravnom shvaćanju da je sud prvog stupnja pravilno prihvatio tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 49. ZPDD-a smatrajući da je HANFA konačnom odlukom utvrdila obvezu tuženika, kako na javnu objavu ponude za preuzimanje, tako i u odnosu na pravo dioničara da traže sklapanje takvog ugovora. Nadalje je zaključeno da je cijena dionica utvrđena sukladno čl. 16. ZPDD-a primjenom kriterija za određivanje takve cijene i uvidom u očitovanje Zagrebačke burze o trgovanju dionica izdavatelja, kao i uvidom u Ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 7. listopada 2009. kao i rješenje HANFEA-e od 25. ožujka 2016, pa budući da je sud u ovom postupku vezan konačnom odlukom HANFA-e koja je jedina nadležna za donošenje takve odluke, činjenica da je tuženik pokrenuo upravni spor protiv odluke HANFA-e, nije od utjecaja na donošenje sudske odluke po zahtjevu tužitelja.

8.1. Ovaj sud na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, - dalje: ZPP) pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8.2. Dakle, okvir propitivanja pravilnosti pobijane odluke omeđen je pitanjem zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju te pravilnošću stava sudova nižeg stupnja glede pitanja vezanosti parničnog suda odlukom upravnog tijela protiv koje je pokrenut upravni spor.

9. Odredbom čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije riješeno, dok je odredbom čl. 213. st. 1. ZPP propisano da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP).

10. Glede spornog pitanja u ovoj parnici, dakle vezanosti parničnog suda rješenjem upravnog tijela u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje kao u odluci Rev-968/2022 od 11. siječnja 2023. zbog u bitnom istog pravnog pitanja zauzeo je pravno shvaćanje kako slijedi:

„15. Nadalje, odredbom čl. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora među ostalim i ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; da je u smislu čl. 10. ZUS pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne sljednike; da je čl. 58. ZUS propisano da sud može ako utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.

16. Dakle, u slučaju da je protiv odluke javnopravnog tijela pokrenut upravni spor, to je zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela (u ovom slučaju rješenja HZZO) predmet preispitivanja sve do pravomoćnosti presude koja u smislu čl. 63. ZUS u odnosu na prvostupanjsku presudu nastupa protekom roka za žalbu ako žalba nije podnesena, odnosno danom donošenja ako žalba nije dopuštena, a u odnosu na drugostupanjsku presudu danom donošenja.

17. Prema shvaćanju ovog suda primjenjujući navedene odredbe čl. 12. ZPP te čl. 3., 10., 58. i 63. ZUS proizlazi da u parničnom postupku sud nije vezan upravnim rješenjem radi čijeg poništenja se vodi upravni spor koji nije pravomoćno okončan, a time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.“.

11. Tme je reafirmirajući već izraženo pravno shvaćanje odgovoreno na pitanje kao u reviziji u ovom postupku ( točka 17. obrazloženja u odluci Rev-968/2022.).

12. S obzirom na to da su zbog navedenih pogrešnih primjena procesnih pravila sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili odredbu čl. 12. ZPP, što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude, to je i na taj način počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

13. U smislu izloženog valjalo je odlučiti kao pod I. izreke (čl. 391. st. 6. ZPP).

14. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić