Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-50/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Jelić, kao predsjednice vijeća, te Nikše Lučića i Zorana Čengije kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv UĆ zbog kaznenog djela iz 227. stavka 6. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21) – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-63/2017- 44 od 8. listopada 2021. podnijeli optuženi UĆ i Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
p r e s u d i o j e
II. Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika UĆ kao neosnovane, te se u preostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, optuženi UĆ je oglašen krivim da je počinio protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, označeno po po članku 227. stavak 6. u svezi stavka 2. i 1. KZ/11. Optuženi UĆ je na temelju odredbe članka 227. stavak 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi UĆ u roku provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. optuženom UĆ je naložena obveza plaćanja troškova kaznenog postupka, u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna, te troškove sudskog vještačenja u iznosu od 4.948,00 (četiri tisuće devetsto četrdeset osam) kuna, te troškove opunomoćenika oštećenika o čijoj će visini sud naknadno odlučiti
2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima, te optuženik putem branitelja Ivana Kapustića, odvjetnika iz Ivanca, a žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona.
2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalba je žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.
O žalbi optuženika
4. U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da on nije odgovoran za prometnu nesreću jer nije vidio nailazeće vozilo pokojnog oštećenika HĆ koje se kretalo velikom brzinom što je potvrdio prometni vještak Stiven Šijak kao i svjedok JĆ.
4.1. Takvu argumentaciju žalbe optuženika kojom se upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud ne ocjenjuje osnovanom.
4.2. Optuženik je proglašen krivim zbog kršenja odredbe članka 57. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ZSPC-a), koja nalaže vozaču propustiti sva vozila koja se kreću cestom na koju ulazi i kad ta cesta nije prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, ako vozilom ulazi sa ceste bez suvremenoga kolničkog zastora na cestu sa suvremenim kolničkim zastorom. Po shvaćanju i tumačenju ovog drugostupanjskog suda zakonski standard „dužan propustiti sva vozila“ za vozača znači mjeru 100% sigurnosti uvjeriti se da svojim izlaskom na cestu sa prednošću prolaska neće ugroziti sigurnost sudionika u prometu koji se kreću tom cestom, makar i nepropisno, naravno pod uvjetom da je objektivno, uz mjere osobitog opreza, nepropisnost mogao pravovremeno uočiti. Primjenjujući ovaj standard na konkretni slučaj drugostupanjski sud otklanja neprihvatljivim žalbene navode „da okrivljenik objektivno nije niti mogao uočiti oštećenika zbog njegovog vlastitog nepropisnog kretanja“, pa da nije „mogao prekršiti odredbu članka 57. stavak 5. ZSPC- a“.
4.3. Takva teza obrane nema objektivnog uporišta u provedenim dokazima, već se temelji na subjektivnoj analizi i ocjeni dokaza kako ih vidi obrana. Nedopuštena brzina kretanja osobnog vozila oštećenika ne može isključiti kaznenu odgovornog optuženika za nepropisno uključivanje u promet, može se raditi jedino o okolnosti od značaja za kažnjavanje.
4.4. Prvostupanjski je sud u potpunosti utvrdio činjenično stanje, kako glede kretanja osobnog vozila pokojne žrtve HĆ, tako i u pogledu položaja i kretanja kombajna optuženika te uzroka predmetne, prometne nezgode. Nalazi i mišljenja prometnih vještaka Jovana Radonjića i Stivena Šijaka su jasni, određeni, dani na temelju dokaza u spisu, prvenstveno zapisnika o očevidu, kao i na temelju pravila znanosti i iskustva, međusobno u bitnome suglasni tako da ih je osnovano prvostupanjski sud prihvatio.
4.5. Prvostupanjski je sud utvrdio položaj i kretanje osobnog vozila pokojne žrtve HĆ i kombajna kojim je upravljao optuženik na temelju zapisnika o očevidu prometne nezgode kao i na temelju nalaza i mišljenja te iskaza prometnih vještaka Jovana Radonjića i Stivena Šijaka. Ovakvo kretanje osobnog vozila pokojne žrtve HĆ i kombajna kojim je upravljao optuženik prvostupanjski je sud detaljno analizirao, a na temelju nalaza i mišljenja prometnih vještaka utvrdio da je pri uključivanju na glavnu cestu okrivljeni morao kombajnom prići sve do točke iz koje bi imao veću preglednosti kako bi nesmetano kombajnom izvršio radnju uključivanja na glavnu cestu, odnosno do nesreće ne bi došlo da se okrivljenik kombajnom opreznije uključivao na glavnu cestu te ističe kako je okrivljenik kao vozač mogao izbjeći nesreću da je pažljivijim provjerama utvrdio položaj drugih sudionika u prometu, te odustao od radnje uključivanja na kolnik imajući u vidu njegovu obvezu da kao vozač vozila koje se nalazi u sporednom prometnom toku propustiti vozila koja prometuju glavnim prometnim tokom.
5. Konačno, neosnovano se optuženik žali zbog povrede kaznenog zakona. Djelo zbog kojeg je optuženik činjenično izrekom presude proglašen krivim sadrži sva bitna, objektivna i subjektivna, obilježja bića kaznenog djela nehajnog izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, koje je, obzirom na prouzročenu posljedicu smrti jedne osobe, pravilno pravno označeno kao kazneno djelo iz članka 227. stavak 6. u svezi stavka 2. i 1. KZ/11.
5.1. Nikakve druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08, nisu nađene.
O žalbi državnog odvjetnika zbog kazne
6. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik navodi da olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio kod optuženika nisu pobliže obrazložene te da iste ne opravdavaju primjenu uvjetne osude s obzirom na jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra kako je to propisano odredbom članka 47. KZ/11 zbog čega predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se optuženog UĆ osudi na kaznu zatvora.
6.1. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11 bile od utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju okrivljenikovu nekažnjavanost, obiteljske prilike okrivljenika, doprinos pokojnog HĆ te ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela, osobito o odnosu počinitelja prema žrtvi dok nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti s tim da je prvostupanjski sud propustio kao olakotnu okolnost cijeniti protek vremena od počinjenja djela koji se ne može pripisati postupanju optuženika.
6.2. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno, pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne Naime, svaka kazna osim što treba biti osuda zbog počinjenog kaznenog djela mora u sebi sadržavati specijalnu prevenciju spram konkretnog počinitelja. Ta specijalna prevencija prvenstveno se očituje kod svakog pojedinog počinitelja određenog kaznenog djela u njegovoj svijesti o protupravnosti konkretne radnje, te izraženom žaljenju. Dakle osudom na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom i izricanjem uvjetne osude sa rokom kušnje u trajanju od 4 (četiri) godine spram optuženika i prema stavu ovog suda kao drugostupanjskog, u potpunosti će biti ostvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Treba pri tome naglasiti da svaka kazna mora predstavljati i društveni prijekor za počinjeno kazneno djelo ali ista ne smije biti i svojevrsna odmazda za počinjeno kazneno djelo. Slijedom navedenog i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, upravo kroz izrečenu kaznu zatvora kako što je to i odlučeno prvostupanjskom presudom, uvjetovanu navedenim rokom kušnje, ostvariti će se u potpunosti svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena jer će se ne samo izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela već će se upravo navedenom kaznom utjecati i na svijest građana o težini konkretnog kaznenog djela ostvarujući i svoju generalno preventivnu ulogu. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba državnog odvjetnika podnesena zbog odluke o kazni.
O žalbi državnog odvjetnika zbog troškova kaznenog postupka
7. Ispitujući odluku prvostupanjskog suda po žalbi državnog odvjetnika u odnosu na troškove kaznenog postupka utvrđeno je da je prvostupanjski sud propustio u pobijanoj presudi odlučiti o svim troškovima kaznenog postupka pa je tako okrivljenog obvezao na snošenje sudskog paušala u iznosu od 500,00 (petsto) kuna, te troškove sudskog vještačenja u iznosu od 4.948,00 (četiri tisuće devetsto četrdeset osam) kuna bez da je uopće iznio razloge za odluku o troškovima kaznenog postupka posebno vezanim za raščlambu troškova provedenih prometnih vještačenja, odluka u tom dijelu nije mogla biti ispitana od strane ovog drugostupanjskog suda pa je u tom dijelu, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, presuda ukinuta i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
7.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u svojoj odluci o troškovima obuhvatiti sve troškove vezane za ovaj kazneni postupak te će obrazložiti u svojoj odluci o troškovima zašto je i temeljem kojih podataka došao do zaključa o imovnom stanju optuženika.
8. Shodno svemu navedenom djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08, presuda je ukinuta u odluci o troškovima kaznenog postupka i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke, dok su na temelju članka 482. ZKP/08 u ostalom dijelu žalbe optuženika i državnog odvjetnika odbijene kao neosnovane i odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove odluke.
Dubrovnik, 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marta Jelić
