REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7691/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Barišić i partneri j.t.d., Zagreb protiv tuženika GZ iz [adresa] (ranije iz Zagreba, Ulica Zdeslava Turića 8), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ninislavu Hercegu, odvjetniku iz Velike Gorice, radi opoziva darovanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Tatjane Barišić Tomše, odvjetnice i punomoćnika tuženika Ninoslava Hercega, odvjetnika, dana 09. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

''Opoziva se darovanje koje je sklopljeno dana 09.09.2015.g. između tužiteljice kao darovateljice i tuženika kao daroprimatelja a na osnovu kojeg je tuženik stekao iznos od EUR 24.000,00.

Opoziva se darovanje koje je sklopljeno dana 02.08.2023.g. između tužiteljice kao darovateljice i tuženika kao daroprimatelja a na osnovu kojeg je tuženik stekao iznos od EUR 1.643,55.

Tuženik je dužan vratiti tužiteljici iznos od EUR 25.643,55, u roku od 15 dana. Tuženik je dužan podmiriti tužiteljici troškove prouzročene u ovoj parnici, u roku od 15 dana.''

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od .875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.04.2025. do isplate, po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 24.12.2024. tužiteljica navodi da je majka tuženika, te da su u nazad pola godine obiteljski odnosi između tuženika i drugih članova obitelji izuzetno narušeni na način da su tužiteljica i drugo dvoje djece u dobrim odnosima dok je tuženik u narušenim odnosima sa svim članovima obitelji. Tuženik je protiv kćeri tužiteljice, i svoje sestre pokrenuo kazneni postupak. Tuženik vrši pritisak na majku- tužiteljicu i u odnosu na svoga brata te je tužiteljica bila primorana davati novac tuženome zbog pritisaka na vlastitog brata, a vezano uz navodno dugovanje koje da bi brat imao prema tuženome. Tužiteljica je darovala tuženiku dana 09.09.2015. iznos od EUR 24.000,00 za koji iznos je isti dan kupljen stan. Isto tako tužiteljica je darovala tuženiku na njegovo traženje dana 02.08.2023. iznos od EUR 1.643,55. Zadnje ljeto u obiteljskoj kući tužiteljice na moru došlo je do izgreda u kojem je morala intervenirati policija, tužiteljici je pozlilo, a tuženik i kćer tužiteljice su nakon navedenoga stranke kaznenog postupka zbog obiteljskog nasilja. Prije toga je tuženik ostavljao neprimjerene i uvredljive poruke majci u obiteljskoj kući na moru prije njezinog dolaska, negodovao je kada je tužiteljica čestitala rođendan unuku-sinu tuženika, i između istih su grubo narušeni odnosi za što tužiteljica smatra da je odgovornost na tuženiku. Tuženik ne pita za majku, ne komuniciraju, izuzetno grubo i neprimjereno se ponaša prema drugoj djeci tužiteljice, pokrenuo je kazneni postupak protiv kćeri tužiteljice radi čega ista smatra da su ostvareni razlozi za opoziv dara koji je ista dala tuženiku. Tužiteljica je onkološki bolesnik, ima i druge dijagnoze te troši novac na lijekove i preglede koji joj je sada potreban radi čega želi povrat dara koji je dala tuženiku.

2. Tužiteljica smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 493. st. 1. ZOO za opoziv darovanja zbog osiromašenja tužitelja kao darovatelja te isto su ispunjene pretpostavke za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti u smislu odredbe čl. 494. st. 1. ZOO. Prema odredbi čl. 494. st. 2. ZOO gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Opoziv darovanja može se tražiti zbog svakog onog djela ili ponašanja koje po svojoj težini ili posljedicama na odnose među strankama razumno opravdava opoziv darovanja.

3. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže donošenje slijedeće presude: ''Opoziva se darovanje koje je sklopljeno dana 09.09.2015.g. između tužiteljice kao darovateljice i tuženika kao daroprimatelja a na osnovu kojeg je tuženik stekao iznos od EUR 24.000,00.

Opoziva se darovanje koje je sklopljeno dana 02.08.2023.g. između tužiteljice kao darovateljice i tuženika kao daroprimatelja a na osnovu kojeg je tuženik stekao iznos od EUR 1.643,55.

Tuženik je dužan vratiti tužiteljici iznos od EUR 25.643,55, u roku od 15 dana. Tuženik je dužan podmiriti tužiteljici troškove prouzročene u ovoj parnici, u roku od 15 dana.''

4. Tuženik u odgovoru na tužbu od 13.01.2025. navodi da se tužbi protivi, kao i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, sve iz razloga koje iznosi u nastavku. Prvenstveno, iz historijata razmatrane tužbe razvidno je da tužiteljica predlaže naslovnom sudu opozvati dva navodna ugovora o darovanju tuženiku određenih novčanih iznosa, uz nastavnu dužnost tuženiku povrata istih novčanih iznosa. U ovoj pravnoj stvari očito je riječ o umjetno iskonstruiranoj parnici od strane tužiteljice budući da nigdje u tužbi niti uz tužbu nije za pronaći javnobilježnički ovjerenu pisanu izjavu tužiteljice upućenu tuženiku kojom bi rečenom izjavom tužiteljica opozvala navodne darovne ugovore. Naime, glasom odredbe čl. 496. st. 1. aktualnog Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) darovanje se opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, a prema st. 2. istog članka, potpis na toj izjavi mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika. Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi razvidno je da se darovanje valjano može opozvati jedino pisanom i javnobilježnički ovjerenom izjavom upućenom obdareniku koja stoga ima konstitutivan raskidni učinak, što nastavno znači da nije u ingerenciji sudova odlučivati o zahtjevima darovatelja za opoziv darovnih ugovora. S obzirom na činjenicu da tužiteljica u tužbi niti ne tvrdi da bi navodne darovne ugovore opozvala na zakonom propisani način, to tuženik, temeljem čl. 16. st. 1. i čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku, već u fazi prethodnog ispitivanja tužbe sudu predlaže odbaciti tužbu u dijelu kojim se traži opoziv navodnih ugovora o darovanju. Posljedično, budući da izostanak izjave o opozivu darovanja u zakonom propisanoj formi i na zakonom propisani način dovodi do posebnog pravnog učinka da se smatra da nikada nije došlo do opoziva darovanja, to tužiteljica u ovoj pravnoj stvari ne može tražiti povrat navodno darovanih novčanih iznosa primjenom pravila o stjecanju bez osnove na način kako je to uređeno čl. 498. st. 1. i 2. ZOO-a. Stoga, tuženik sudu predlaže odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži povrat utuženog novčanog iznosa, uz naknadu tuženiku parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

5. Tuženik u podnesku od 26.02.2025.dodaje da ukoliko predmetna tužba ne bi bila odbačena/tužbeni zahtjev odbijen do pripremnog ročišta, tada tuženik opetovano ističe da je u ovoj pravnoj stvari očito riječ o umjetno iskonstruiranoj parnici od strane tužiteljice budući da je činjenično stanje suprotno od onog kako se neistinito prikazuje u historijatu tužbe te se prvenstveno ističe prigovor zastare. Tužiteljica prima visoku mirovinu te uz tuženika ima još dvoje djece koja su je po zakonu dužna uzdržavati pa slijedom navedenog otpada tužbeni argument navodnog osiromašenja tužiteljice. Osim toga, iz medicinske dokumentacije priložene uz tužbu razvidno je da tužiteljica nije onkološki bolesnik. Nastavno, nije istinit paušalni navod da bi se tuženik neprimjereno ponašao prema drugoj djeci tužiteljice (svojoj sestri i bratu). Protiv svoje sestre IZ tuženik je podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela tjelesne ozljede budući da ga je imenovana dana 21. 7. 2024. godine fizički napala (o čemu postoji snimka predmetnog događaja) nanijevši mu pri tome tjelesne ozljede u vidu posjekotina glave i ogrebotina lica te se isti postupak sada vodi kod Općinskog državnog odvjetništva u Zadru pod poslovnim brojem KP-DO-855/2024. Neistinit je paušalni navod da bi tuženik vršio bilo kakvi pritisak na tužiteljicu u odnosu na svoga brata kako bi ishodio novac od tužiteljice, već suprotno tome, tuženik od tužiteljice nije tražio nikakve novce. Neistinit je paušalni navod tužiteljice da bi tuženik njoj kao majci ostavljao neprimjerene i uvredljive poruke i da ne bi pitao za tužiteljicu. Suprotno tome, upravo je tužiteljica ta koja odbija kontakt s tuženikom koji je sa svoje strane, primjerice, tužiteljici poslao poruku da je ona uvijek dobrodošla kod njega i njegove obitelji. Summa summarum, u svjetlu svega navedenog, tuženik je dojma da predmetna tužba nije ništa drugo nego (nevješti) pokušaj pritiska na njega od strane tužiteljice kao refleks na postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina pokrenut od strane tuženika protiv IZ i SZ (tuženikovog brata i sestre), a koji se postupak vodi kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem R1-296/2023. Uzevši u obzir sve navedeno, tuženik ustraje kod navoda iz odgovora na tužbu te predlaže naslovnom sudu odbaciti tužbu u dijelu kojim se traži opoziv ugovora o darovanju i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži povrat utuženog novčanog iznosa, sve sukladno sudskoj praksi (ŽSVŽ, Gž-5912/2014 od 28. 10. 2015., ŽSSI, Gž-910/2014 od 24. 8. 2017., ŽSST, Gž-729/2020 od 21.1. 2021.)

6. Tužiteljica se u podnesku od 08.03.2025. očitovana na tuženikove navode navodeći da je tuženik živio sa tužiteljicom u vrijeme kada se liječila od karcinoma, stoga su navodi tuženika kako ista nije onkološki bolesnik neistiniti, a prilaže i dodatnu medicinsku dokumentaciju. Tužiteljici je utvrđen invaliditet temeljem rješenja HZMO od dana 01.06.2022. godine. Iz godišnjih ultrazvučnih pregleda koje tužiteljica obavlja razvidno je kako ista ima uputnu dijagnozu zloćudne novotvorine dojke. U odnosu na navode tuženika kako isti nije vršio pritisak na tužiteljicu da mu isplati određene iznose, dostavlja se WhatsApp prepiska stranaka u kojoj tuženik traži novac i dostavlja sliku svoje bankovne kartice tuženoj. Neprimjerene i uvredljive poruke tužiteljici se također dostavljaju i to poruka „zbogom žohari“ koju je tuženik ostavio tužiteljici na moru. Isto tako dostavlja se odgovor tuženika na čestitku tužiteljice unuku za rođendan, na koju tuženik odgovara „da ne vidi smisla u tome“. Tuženik u svome podnesku ističe kako tužiteljica ima i drugo dvoje djece koji su ju također dužni uzdržavati. Tuženik isto tako u podnesku potvrđuje navode o kaznenom postupku koji je pokrenuo protiv sestre koja da ga je napala, iako je tuženik duplo veći i teži od sestre. S obzirom na svu priloženu dokumentaciju ostavlja se sudu da ocjeni osnovanost tužiteljičinog navoda kako su između članova obitelji tužiteljice i tuženika grubo narušeni odnosi za što tužiteljica smatra da je odgovornost na tuženiku. Tužiteljica ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. Tuženik se u podnesku od 13.03.2025. očitovao na tužiteljičin podnesak od 08.03.2025. navodeći kako su činjenični navodi iz tog podneska neistiniti i ne korespondiraju s tamo priloženim dokazima, a osim toga, odnose se na razdoblje iz 2023. godine (i ranije) pa su time irelevantni. Stoga, tuženik i nadalje predlaže naslovnom sudu odbaciti tužbu u dijelu kojim se traži opoziv ugovora o darovanju i odbiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži povrat utuženog novčanog iznosa, sve sukladno već navedenoj sudskoj praksi

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju i fotografije koje su stranke dostavile u spis. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Tužiteljica tvrdi da je darovala tuženiku dana 09.09.2015. iznos od 24.000,00 EUR, a koji je tuženik iskoristio za kupnju stana, te dana 02.08.2023. iznos od 1.643,55 EUR, pa kako isto proizlazi i iz pregleda transakcija Zagrebačke banke (list 8 i 9 spisa) i iz zk izvatka (list 11 i 12 spisa), a koju dokumentaciju je tužiteljica dostavila uz tužbu, to sud ovu tvrdnju tužiteljice prihvaća kao istinitu.

10. Tužiteljica u ovom predmetu traži donošenje presude kojom se opoziva darovanje tužiteljice tuženiku od dana 09.09.2015. u iznosu od 24.000,00 EUR, te od dana 02.08.2023. u iznosu od 1.643,55 EUR, te tužiteljica od tuženika traži da joj vrati darovani iznos od ukupno 25.643,55 EUR, dok tuženik ističe kako tužiteljica nije tijekom ovog postupka dostavila javnobilježnički ovjerenu pisanu izjavu tužiteljice upućenu tuženiku kojom bi izjavom tužiteljica opozvala navodne darovne ugovore, a sve kako je propisano odredbom čl. 496. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti i predlaže odbiti isti.

11. Odredbom čl. 496. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na oblik opoziva darovanja, propisano je da se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, dok je odredbom čl. 496. st. 2. ZOO-a propisano da potpis na izjavi o opozivu darovanja mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika. Smislenim tumačenjem citiranih zakonskih odredbi jasno je da je posljedica nepoštivanja propisanog oblika opoziva darovanja ta da takav opoziv nema pravni učinak u smislu članka 290. stavak 1. ZOO-a koji se na odgovarajući način primjenjuje i za opoziv iako se radi o jednostranom aktu. Dakle, bez upućivanja pisane izjave gdje potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika, a koja izjava treba biti upućena obdareniku, da se opoziva ugovor o darovanju, opoziv ne vrijedi, odnosno smatra se kao da ga nema.

12. Tužiteljica u ovom postupku niti u činjeničnim navodima tužbe, niti dokazima koje je dostavila, niti dokazima koje je predložila provesti (saslušanje stranaka i svjedoka) niti tvrdi niti dokazuje da je bilo prije podnošenja tužbe u ovom predmetu bilo do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu (dana 24.03.2025.) tuženiku uputila pisanu izjavu kojim opoziva darovanje tužiteljice tuženiku od dana 09.09.2015. u iznosu od 24.000,00 EUR, te od dana 02.08.2023. u iznosu od 1.643,55 EUR, a na kojoj izjavi bi potpis tužiteljice bio ovjerovljen od strane javnog bilježnika. Dakle, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka niti ne iznosi tvrdnju da je predmetne ugovore o darovanju tuženiku opozvala na zakonom propisani način (kako to propisuje odredba čl. 496. ZOO-a), dok tuženik upravo ističe kako tužiteljica nije tijekom ovog postupka dostavila javnobilježnički ovjerenu pisanu izjavu tužiteljice upućenu tuženiku kojom bi izjavom tužiteljica opozvala predmetne darovne ugovore. Stoga, primjenom odredbi čl. 221. a ZPP-a, sud je utvrdio da tužiteljica tuženiku niti prije podnošenja tužbe u ovom predmetu niti do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu (dana 24.03.2025.) tuženiku nije uputila pisanu izjavu kojim opoziva darovanje tužiteljice tuženiku od dana 09.09.2015. u iznosu od 24.000,00 EUR, te od dana 02.08.2023. u iznosu od 1.643,55 EUR, a na kojoj izjavi bi potpis tužiteljice bio ovjerovljen od strane javnog bilježnika.

13. Kako se darovanje valjano opoziva samo na način propisan odredbom članka 496. ZOO-a, tj. pisanom izjavom darovatelja upućene obdareniku na kojoj potpis darovatelja mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika, a ne konstitutivnom sudskom odlukom, te kako takvu izjavu o opozivu darovanja tužiteljica tijekom ovog postupka nije dostavila, niti predložila pribaviti, a niti se na nju uopće pozvala, to je sud utvrdio da nema uvjeta iz čl. 496. ZOO-a za opoziv darovanja kako to predlaže tužiteljica, te je stoga sud odbio dio zahtjeva tužiteljice za donošenje presude kojom se opoziva darovanje tužiteljice tuženiku od dana 09.09.2015. u iznosu od 24.000,00 EUR, te od dana 02.08.2023. u iznosu od 1.643,55 EUR, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

14. Nadalje, a kako tužiteljica nije na valjan način (propisan odredbom čl. 496. ZOO-a) opozvala darovanje tuženiku, to je isto darovanje valjano i nema mjesta primjeni odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO-a u korist tužiteljica, a na teret tuženika, pa je sud stoga odbio i dio zahtjeva tužiteljice od tuženika traži da joj vrati darovani iznos od ukupno 25.643,55 EUR, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

15. Kako je ovaj sud utvrdio da tužiteljica nije na zakonom propisani način opozvala predmetne ugovore o darovanju tuženiku, to je sud na pripremnom ročištu od 24.03.2025 (list 41 spisa), a imajući u vidu ekonomičnost parničnog postupka, te primjenom odredbi čl. 10. st. 1., čl. 220. st. 1. i 2., te čl. 292. st. 4. ZPP-a, a kao nesvrsishodne i nepotrebne, odbio dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem stranaka i svjedoka, te za pribavljanjem podataka od HZMO-a i spisa ODO-a u Zadru, a koje dokaze su stranke predložile na okolnost da su postojali (kako to tvrdi tužiteljica), odnosno da nisu postojali (kako to tvrdi tuženik) razlozi za opoziv darovanja. Iz istih razloga, a jer bi to bilo nesvrsishodno i nepotrebno imajući u vidu da tužiteljica nije na zakonom propisani način opozvala predmetne ugovore o darovanju tuženiku, te primjenom odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a, sud nije cijenio i obrazlagao ostale dokaze provedene u ovom postupku (tj. medicinsku dokumentaciju tužiteljice, rješenje HZMO- a, te fotografije i prijepis poruka koje su stranke razmijenile).

16. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor, to joj primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu paničnog troška ovog postupka, pa je sud i ovaj dio zahtjeva tužiteljice odbio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

17. Odluka o naknadi parničnog troška tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu. Tuženiku je kao potreban priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora, te je tuženiku priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu i podneska od 26.02.2025. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištu od 24.03.2025. (Tbr. 9/1) od po 250 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 750 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.500,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 375,00 EUR, to ukupno iznosi 1.875,00 EUR, te je upravo ovaj iznos sud dosudio tuženiku kao u izreci ove presude u točci II. Sud je tuženiku temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) na ovaj iznos dosudio i zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, a visina kamatne stope određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a jer se radi o "ostalim" odnosima.

18. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tuženiku nije dosudio naknadu za sastav podneska od 13.03.2025., jer u ovom podnesku tuženik ponavlja ranije iznesene navode, ne iznosi nove tvrdnje niti predlaže nove dokaze i kratko se očituje na raniji podnesak tužiteljice, a koje očitovanje je mogao iznijeti i na pripremnom ročištu od 24.03.2025. za koje mu je dosuđene naknada.

U Zagrebu, dana 09. travnja 2025. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužiteljice - uz rješenje - nalog tužiteljici za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 302,89 EUR

2. Pun. tuženika