1              Poslovni broj: II Kž-451/2023-5

Poslovni broj: II Kž-451/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj K-11/2023. od 13. listopada 2023. o produljenju istražnog zatvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog A. Š. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku broj K-11/2023. od 13. listopada 2023., protiv optuženog A. Š., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., a koji istražni zatvor mu teče od 24. siječnja 2023.

 

2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi A. Š. po braniteljici, odvjetnici J. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje, a podredno da ukine istražni zatvor optuženiku i odmah ga pusti na slobodu, a potrebi isti zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pozivajući se, kao i u žalbi podnesenoj na prethodno rješenje o produljenju istražnog zatvora, na brojne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5807/2010. od 30. travnja 2013., U-III-2651/2009. od 17. lipnja 2009., U-III-2815/2011. od 8. lipnja 2011., U-III-5141/2011. od 6. prosinca 2011., žalitelj ističe da je prvostupanjski sud povrijedio optuženikovo temeljno ljudsko pravo na slobodu.

 

5.1. Žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pažnja da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

6. Nastavno na navedeno, žalitelj se opetovano poziva i na članak 4. ZKP/08. kojim je propisano da svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena u ZKP/08. mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Nadovezujući se na prethodno, žalitelj ponovno u žalbi ističe da sud treba imati u vidu da je istražni zatvor najstroža mjera kojom se ograničava pravo na slobodu pojedinca, pa je stoga dužan ispitati može li se ista svrha ostvariti blažom mjerom.

 

6.1. Suprotno stavu žalitelja upravo je prvostupanjski sud taj koji je ispravno primijenio prethodno citiranu odredbu članka 4. ZKP/08., te u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja valjano ocijenio da je mjera ograničenja slobode razmjerna naravi potrebe za ograničenjem slobode pojedinca.

 

6.2. Naime, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, dostatne i neproturječne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama.

 

7. Žalitelj nadalje, potpuno promašeno ponavlja žalbeni navod da je u konkretnom slučaju istražni zatvor određen prije nego što je pravomoćnom sudskom presudom utvrđena krivnja optuženika, pa je stoga potrebno uzeti u obzir da se u žaliteljevom slučaju primjenjuje pretpostavka nedužnosti. Suprotno navedenom, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju optuženika kako to sugerira žalba pa stoga nije moglo doći do povrede navedene pretpostavke.

 

8. Nadalje, žalitelj neosnovano ponovno ističe da u konkretnom slučaju ne postoji kvalitativni nivo sumnje koji se traži za određivanje istražnog zatvora. Međutim, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica.

 

8.1. Ponovljenim žalbenim navodom da iz stanja spisa ne proizlazi niti jedna okolnost koja bi upućivala na to da je optuženi počinio kazneno djelo teškog ubojstva, žalitelj se i ovom prilikom upušta u ocjenu dokaza. Ovdje valja istaći da će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Prema tome, u odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje rezultata provedene istrage kao i njegovu analizu dokaznog materijala o kojima ovisni osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već će ocjena dokaza biti će u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

9. Promašen je i opetovani žalbeni navod da je neutemeljen i ničim potkrijepljen zaključak prvostupanjskog suda kako postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti ili počiniti neko novo kazneno djelo.

 

9.1. Suprotno žalbenim navodima, kada se analiziraju okolnosti počinjenja i težina kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret te zapriječena kazna, kao i iskazana kriminalna volja, upornost i bezobzirnost prilikom počinjenja istog, koje se ogledaju u činjenici da je optuženik osnovano sumnjiv da je lišio života svog brata, k tome teško pokretnog s dijagnozom duševne bolesti, s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu i čije tijelo je sakrivao pune tri godine u cijevi pod mostom u blizini kuće te za čitavo to vrijeme o sudbini nestanka obmanjivao članove obitelji kao i užu zajednicu, te nadležna tijela zadužena za pronalazak nestalih osoba, ocjena je i drugostupanjskog suda kako i sve navedene okolnosti upućuju na visok stupanj kriminalne volje i upornosti pa time posljedično i na opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Slijedom navedenog i drugostupanjski sud daljnju primjenu mjere istražnog zatvora nalazi opravdanom i na zakonu osnovanom. Uz navedeno, s pravom je prvostupanjski sud uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da kod optuženika, unatoč tome što je se vještak trenutno izjasnio da je očuvana njegova ubrojivost (s mogućnošću naknadnog revidiranja nalaza), postoji naglašena disocijalna crta ličnosti koja utječe na neka njegova ponašanja, odnosno očituje se kao nedostatak empatije i manipulativnost.

 

10. Pri takvom stanju stvari vrsta i okolnosti počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik pravomoćno osuđen (nedozvoljena trgovina iz članka 264. KZ/11.) ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja i zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

 

11. Iako se žalitelj ponovno indirektno poziva na povredu načela razmjernosti navodom da je optuženik u istražnom zatvoru već preko devet mjeseci, a provedeno je psihijatrijsko kao i sudsko-medicinsko vještačenje, te su ispitani svi svjedoci, drugostupanjski sud ne nalazi da bi isto bilo povrijeđeno. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi načela razmjernosti, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženih, propisanoj kazni, koja se, prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

12. Slijedom svega navedenoga, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 7. studenog 2023.