REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: Pn-1/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlje, u pravnoj stvari tužitelja: IT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika pod 1. OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. RT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Andriji Borasu, odvjetniku u Metkoviću, nakon zaključene glavne rasprave dana 27. ožujka 2025.g., radi naknade štete, dana 09. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženicima OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno na ime naknade štete isplate novčani iznos od 115.732,00 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 9. lipnja 2019. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Nalaže se tužitelju platiti tuženicima troškove ovog parničnog postupka u iznosu 2.750,00 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženici smetali tužitelja u njegovom posljednjem posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. u više navrata. Dana 9. lipnja 2019. godine tuženici su samovlasno na nekretnini smetali tužitelja u njegovom posljednjem posjedu na način da su bez suglasnosti tužitelja i usprkos njegovom protivljenju, uzorali zemlju na predmetnoj nekretnini te pri tom uništili tj. izvadili iz zemlje, petogodišnji nasad od sveukupno 68 stabala mandarina i limuna zasađenih od strane tužitelja. Stoga je protiv tuženika tužitelj ustao tužbom radi smetanja posjeda. Rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama od dana 18. veljače 2022. godine pod posl. br. Psp- 19/2019, točkom II. utvrđeno je da su tuženici OT i RT dana 9. lipnja 2019. godine uzorali zemlju i uništili posađen petogodišnji nasad od sveukupno 68 stabala mandarina i limunova zasađenih na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] , a koja je prikazana na skici lica mjesta na dan očevida i to istočni dio površine 462m2 označen likom C,D,K,J,C, u naravi očišćena trava – tretirana herbicidom i zapadni dio površine 287m2 označena likom K,H,I,J,K u naravi zaraslog u travu, a što predstavlja ukupnu površinu 749m2 označena likom C,D,K,H,I,J,C, a koja čini sastavni dio stručnog nalaza – vještva izrađene po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku za geodeziju Marku Vukši dipl. ing. geod od dana 07. rujna 2021.g. te da su smetali tužitelja IT u posljednjem mirnom posjedu. Tužitelj se bavi poljoprivrednom djelatnošću pri čemu obrađiva i uzgaja mandarine te limunove. Kako je od strane tuženika protupravno uništeno 30 stabala limuna sorte mer i 32 stabla mandarine sorte okitsu i 6 stabala mandarine sorte clementina to je tužitelj pretrpio štetu i to: - po osnovi neamortizirane vrijednosti investicijskih ulaganja za podizanje nasada i dovođenje na rod , - za limune 30 stabala x 254,00 kn po stablu što iznosi 7.620,00 kuna, - za agrume okicu i clementinu 38 stabala x 224 kn po stablu što iznosi 8.512,00 kuna, - po osnovi izgubljenog uroda za vrijeme od 5 godina, - za limune 30 stabala x 45 kg po stablu x 8,00 kn/kg x 5 godina što iznosi 54.000,00 kuna, - za mandarine 38 stabala x 60 kg po stablu x 4,00 kn/kg x 5 godina što iznosi 45.600,00 kuna. Dakle, sukladno navedenom, tužitelj je pretrpio sveukupnu štetu u iznosu od 115.732,00 kuna. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud, a nakon provedenog postupka, donese presudu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da u cijelosti osporavaju navode iz tužbe kao neosnovane, te osporavaju kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, i predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelja obvezati na plaćanje troškova ovog postupka. Tuženici ističu prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja, te prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika. Prije svega ukazuje se na činjenicu da parnični postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Metkoviću, pod poslovnim brojem Psp-19/2019, nije pravomoćno okončan, pa sadržaj prvostupanjskog rješenja donesenog u tom postupku je činjenično i pravno irelevantan. Čak i kada bi rješenje iz citiranog postupka zbog smetanja posjeda bilo pravomoćno i u skladu sa očekivanjima tužitelja, i tada bi to rješenje bilo irelevantno za tužbeni zahtjev iz ove tužbe. Naime, u parnici zbog smetanja posjeda se ne raspravlja o pravu na posjed, pa možebitni uspjeh tužitelja u takvoj parnici ne može proizvesti korisne učine u konkretnoj parnici zbog naknade štete, jer u parnici zbog smetanja posjeda može uspjeti i osoba kojoj ne pripada pravo na posjed. Tuženici ukazuju na činjenicu da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz historijata tužbe, pa samo zbog toga tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Hipotetski gledano kada bi osnov tužbenog zahtjeva bio utemeljen, što naravno nije slučaj, postupno je promašena i nerealna visina tužbenog zahtjeva. Naime, sporni nasad limuna i mandarina, bio je potpuno zapušten, obrastao u visoki korov, i godinama neobrađivan. Kao takav nije imao nikakvu vrijednost, jer da bi se doveo u redovito stanje sukladno pravilima agronomske struke, bilo bi ekonomičnije postojeće sadnice odstraniti i posaditi nove, nego postojeći zapušteni nasad, pokušavati privesti namjeni. Dakle, tko god je preorao sporne sadnice, nije prouzročio nikakvu štetu, jer se radilo o zapuštenom, odnosno bezvrijednom nasada limuna i mandarina. Kako je predmetni nasad bio bezvrijedan, tužitelj nije niti mogao pretrpjeti štetu ni po osnovu vrijednosti sadnica, ni po osnovu izgubljenog uroda. Opet hipotetski gledano da su sporne sadnice bile u optimalnoj kondiciji, ulaganja u podizanje nasada iznose znatno manje, nego se navodi u historijatu tužbe. Isto tako, iskazane cijena kilograma limuna u iznosu od 8,00 kuna, i kilograma mandarina u iznosu od 4,00 kuna su paušalne i nerealne, jer ne sadrže troškove obrade, kao ni iskazani postotak neuvjetnih plodova koji se kreće do 30% redovitog uroda, a koji se objektivno uopće ne mogu prodati ili se ne mogu prodati po redovitim cijenama. Posebno se ukazuje na činjenicu da prosječna otkupna cijena limuna i mandarina u posljednjih pet godina, nikada nije iznosila, 8,00 kuna, odnosno 4,00 kuna, već je iznosila najviše polovinu tog iznosa. Isto tako se ukazuje na činjenicu da prosječan urod po sadnici limuna i kada se radi o optimalnom nasadu u izvrsnoj kondiciji, koji se obrađuje sukladno pravilima agronomske struke ne iznosi 45 kilograma, kao ni da prosječna urod po sadnici mandarina ne iznosi 60 kilograma. Temeljem svega naprijed navedenog tuženici predlažu da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužitelj obveze na plaćanje troškova ovog postupka.

3. Obzirom se među strankama vodio postupak povodom tužbe IT zbog smetanja posjeda na spornoj nekretnini povodom istih radnji (uništenja nasada) protiv tuženika UT i RT, sud je bio prekinuo postupak jer se u naravi radilo u prethodnom pitanju obzirom da bi u slučaju uspjeha u toj posjedovnoj parnici tužitelj dokazao praktički osnov odgovornosti za štetu na strani tuženika. Po okončanju te posjedovne parnice, ovaj sud je nastavio postupak.

4. Među strankama nije sporno:

- da se između istih po tužbi IT vodila posjedovna parnica pred ovim sudom broj Psp-4/2024 (raniej Psp-19/2020), u kojoj parnici je tužitelj IT podlegao, odnosno nije uspio dokazati smetanje posjeda od strane tuženika.

5. Među strankama je sporno da li su tuženici u lipnju 2022.g. uništili nasad mandarina i limuna u vlasništvu tužitelja i time nanijeli štetu tužitelju IT.

6. Ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Sud takvo svoje utvrđenje temelji na sljedećim dokazima i na njime izvedenim zaključcima.

8. Iz spisa Psp-4/2024 (ranije Psp-19/2020) proizlazi da tužitelj nije uspio dokazati smetanje posjeda od strane svojih rođaka OT i njegova brata RT.

9. Iz iskaza svjedoka DT (majka tužitelja IT) proizlazi da je ista 2019.g. sa sinom IT išla na predmet spora radi diobe i dogovora, ali nisu zatekli tuženike već su se po povratku susreli s njima, a da su te prilike imali kolce u prikolici. Svjedokinja upire da su 2 dana nakon tog događaja zabijeni kolci, što joj je rekao sin IT (tužitelj), a još nakon 2 dana da su limunovi i mandarine popilani. Taj iskaz je djelomice u koliziji s iskazom tužitelja IT koji navodi da je 11.03.2019.g. bio dogovor da se nađu na spornoj nekretnini, a kada je obzirom da ih nije zatekao tužitelj se vraćao pa sreo tuženike u vozilu Opel s prikolicom u kojoj su bili kolci. Tužitelj dalje navodi da je faktički 3 mjeseca nakon toga zatekao da je zemlja preorana i stabla uništena u dijelu omeđenu kolcima, a koje prilike je nakon nekoliko minuta vidio traktor i traktoristu koji je nekog zvao, nakon čega se pojavio OT te Linkonov otac (sada pok. I) i sin O koji su mu ponudili kada već frežu da izoru i njegovo. Nije vidio tko je dao nalog traktoristi da freže, a vidio je da je zemlja bila uzorana par dana prije (po iskustvu poljoprivrednika) te mu te prilike nije bilo poznato na koji način su stabla nestala i uništena. Naveo je da mu se RT nije obraćao za spornu zemlju niti jedne prilike.

10. Dakle iskazi tužitelja i svjedokinje – njegove majke su u vremenskom nesuglasju glede događaja, ali ono što je bitno je to da niti tužitelj niti svjedok nisu vidjeli bilo koga da pila, ruši ili preorava stabla koja su predmet spora.

11. Tuženici OT i RT su kategorički opovrgavali da su uništili nasad, i ukazivali su da one prigode kad su sreli IT i DT vozeći kolce išli na jednu zemlju udaljenu cca 1 km od sporne zemlje gdje su ograđivali zemlju zbog stoke koja luta tim područjem.

12. Iz dokazne građe ovog spisa se ne može pouzdano zaključiti da su tuženici baš ti koji su uništili nasad mandarina i limuna, već postoji samo sumnja na isto, ali ta sumnja ne može biti temelj za donošenje odluke u korist tužitelja jer za to nema dovoljno dokaza.

13. Obzirom je do spornog susreta – mimoilaženja vozila do saznanja uništenja proteklo 3 mjeseca, a nije bilo dokaza da su navedeno počinili tuženici, posebice ne tuženik RT, sud nije ni mogao dosuditi naknadu štete jer nije dokazano tko je štetnik. Sama okolnost da su tuženici ukazivali na pravo vlasništva ili suvlasništva sporne parcele i zahtijevali diobu prema riječima tužitelja, nije dovoljan dokaz da su baš isti štetnici, pa time i odgovorni sukladno čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima (dalje: „ZOO“).

14. Ukazuje se ovdje da je i sam tužitelj spominjao prisustvo traktoriste te pok. oca OT i Linkonova sina O prilikom frezanja zemlje na kojoj već nisu bile mandarine i limunovi. Dakle u lipnju 2019.g. kada IT (prema njegovim navodima) prvi put utvrđuje da je nasad uništen već neko vrijeme nema voćaka i zemlja je uzorana. Nema dovoljno čvrstih dokaza tko je naložio ili učinio uništenje nasada iako je razumljivo zašto tužitelj sumnja baš na tuženike.

15. Tuženik OT upire da njegov otac nije bio s njim kada navodi da je bio traktorist na zemlji s OT i Linkonovim ocem I. OT navodi da tu nije bio ni njegov sin O. Dakle radi se o klasičnom sukobu iskaza koji nisu poduprijeti ni s jedne strane objektivnim neupitnim dokazima, a kako je teret dokaza na tužitelju, koji teret dokaza nije ispunio predlaganjem adekvatnih dokaza, to sud ne može utvrditi odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari. Čak ako se uzme u obzir da je sporne prigode prilikom frezanja od strane traktoriste bio Linkonov otac – pok. I, to još ne znači da su tuženici bili ti koji su uništili nasad, a niti se racionalno može posve isključiti mogućnost da bi eventualno njihov otac bio nalogodavatelj ili izvršitelj obzirom da se spominje on kao vlasnik ili suvlasnik u prijeporima oko vlasništva.

16. Također valja istaknuti da tuženik RT upire da vlasnik spornog zemljišta Općina Kula Norinska te da on osobno nema pravo posjeda. Očito je da postoje i drugi potencijalni počinitelji, pa se na temelju ovakve dokazne građe ne može utvrditi odgovornost tuženika za štetu.

17. Kako među strankama nije bilo spora oko identifikacije predmeta spora, sud nije određivao uviđaj niti geodetsko vještačenje, a kako nije utvrđena odgovornost tuženika nisu se provodili ni dokazi na okolnost visine štete.

18. Obzirom je tužitelj izgubio spor, a tuženici su bili zastupani po punomoćniku odvjetniku, tuženicima je valjalo dosuditi trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu te 3 ročišta na kojima se raspravljalo po 250 bodova uvećano za 10 % za zastupanje 2 stranke na što se ima nadodati PDV 25 %, a što se ukupno iznosi 2.750,00 EUR.

Metković, 09. travnja 2025. godine

S u d a c :

Ante Šprlje

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Odvjetnik Marijo Vrnoga, Metković

2. Odvjetnik Andrija Boras, Metković