1

Poslovni broj 80 Gž-4288/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 80 Gž-4288/2022-2

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandri Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednika vijeća, Gabriele Topić Kordej kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Suzane Radaković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. E. B. R., OIB …, O., zastupana po punomoćnici A. K., odvjetnici iz R., protiv tuženika 1. D. Ž., OIB …, R.; 2. P. B. Z. d.d., OIB …, Z., zastupan po punomoćniku I. M., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-1011/20-40 od 8. srpnja 2022., dana 7. studenog 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba 1. tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-1011/20-40 od 8. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke

 

II. Odbija se žalba 2. tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-1011/20-40 od 8. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je, pod točkom I. izreke, prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 62.320,00 EUR u protuvrijednosti kuna, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2019. godine do isplate.

 

     Pod točkom II. izreke je tužiteljici dosuđen parnični trošak u visini od 38.979,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 8. srpnja 2022. dok je odbijen zahtjev tužiteljice na naknadu parničnog troška u visini od 31.271,00 kn.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke žalbu podnosi 1. tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vrati istome sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

 

3. Protiv navedene presude sadržajno u dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška  žalbu podnosi 2. tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže da drugostupanjski sud preinači, podredno ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vrati na ponovno suđenje pred drugog suca. Traži trošak žalbenog postupka.

 

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbu 1. i 2. tuženika te je predlaže odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži naknadu troška odgovora na žalbu.

 

5. Žalbe tuženika su neosnovane.

 

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Predmet spora je naknada štete utemeljena na činjenicama:

- da je tužiteljica vlasnica deviznog računa broj … koji je otvoren kod 2. tuženika 18. rujna 2012.,

- da je 1. tuženik kao djelatnik 2. tuženika primio od tužiteljice iznos od 162.320 eura radi oročenja na deviznom računu tužiteljice,

- da joj je 1. tuženik joj isplatio u dva navrata po 50.000 eura (18. svibnja 2017. i 17. svibnja 2018.),

- da je tužiteljica od 1. tuženika dobila potvrde o isplati sa pečatom 2. tuženice na papiru na kojem je u zaglavlju navedena 2. tuženica,

- da je na zahtjev za dostavu stanja na deviznom računu tužiteljica dobila potvrdu od 2. tuženice da je stanje na njenom deviznom računu 4,60 eura dok oročenih sredstava u preostalom iznosu od 62.320 eura nije bilo,

- da je protiv 1. tuženika u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog dijela zloupotrebe položaja i ovlasti te kaznenog dijela krivotvorenja službene ili poslovne isprave,

- da je 1. tuženik u kaznenom postupku priznao počinjenje kaznenih dijela koja mu se stavljaju na teret.

 

8. Tijekom prvostupanjskog postupka su utvrđene sve bitne činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev, a to su:

- da je tužiteljica bila klijent 2. tuženika po ugovoru o deviznom računu sklopljenim 18. rujna 2012. u kojem je naveden devizni račun broj …,

- da je 1. tuženik bio zaposlenik 2. tuženika na radnom mjestu voditelja poslovnice,

- da na deviznom računu tužiteljice nisu evidentirana novčana sredstva  u visini 162.320 eura,

- da su potvrde o isplati od po 50.000 eura od 18. svibnja 2017. i 17. svibnja 2018. potpisane po 1. tuženiku i ovjerene pečatom 2. tuženika te ispisane na obrascu 2. tuženika,

- da je protiv 1. tuženika u tijeku kazneni postupak po optužnici od 22. studenog 2019. (list 68 do 73 spisa) podignutoj radi kaznenog dijela zloupotrebe položaja i ovlasti te kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave koja djela su počinjena u odnosu na veći broj fizičkih osoba kao oštećenika između kojih je i tužiteljica i to na način da je kao odgovorna osoba iskoristio svoj položaj i ovlasti i time sebi pribavio imovinsku korist (2.121.817,47 eura i 215.100,00 USD) te kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unio neistinite podatke i svojim potpisom i službenim pečatom omogućio izradu poslovne isprave s neistinitim sadržajem te takvu ispravu uporabio u poslovanju kao da je istinita.

 

9. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su potvrde od 18.5.2017. i 17.5.2018. dvostrane isprave, koje je s jedne stranke potpisala tužiteljica, a s druge strane D. Ž., 1. tuženik i djelatnik drugotuženika uz korištenje službenog pečata drugotuženika P. b. d.d.; da 2. tuženik nije dokazao da su tužiteljica i 1. tuženik bili u privatnim odnosima ; da se radilo o protupravnom djelovanju 1. tuženika jer se nije radilo o pojedinačnom postupanju prema tužiteljici, već se radilo o praksi prvotuženika kroz duže vremensko razdoblje jer je iskaza svjedoka B. B., bivše djelatnice 2. tuženika proizlazi kako je unutarnji nadzor banke utvrdio nepravilnosti, te je nakon toga prvotuženik udaljen s radnog mjesta, a potom je dobio otkaz. Također da iz iskaza te svjedokinje proizlazi da je vidjela kako su u mapi u stolu prvotuženika nađeni obrasci banke koji nisu u uporabi, a za predmetne potvrde o isplatama koje se nalaze u ovom spisu je izjavila kako se ne radi o službenim potvrdama banke već su to potvrde 1. tuženika temeljem kojih je isplaćivan novac. Također je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica imala razloga vjerovati da je doista novce položila kod 2. tuženika obzirom je 1. tuženik stranke primao u prostorijama poslovnice 2. tuženika i obzirom nije sporno da je korišten službeni pečat 2. tuženika, a da tužiteljica, pogotovo kao strani državljanin, nije mogla imati saznanja da se radilo o nevažećim obrascima banke.

 

10. Obzirom na navedeno prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 1061. st. 1. i 2. te čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

 

11. Zaključak prvostupanjskog sud i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj drugostupanjski sud zbog čega se žalbeni navodi 1. i 2. tuženika kojima se osporava odgovornost .

 

12. Naime, prema  odredbi iz čl. 1061. st. 1. ZOO za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koje isključuju odgovornost zaposlenika. Prema st. 2. tog članka oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno.

 

13. Kako je 1. tuženik, kao zaposlenik 2. tuženika prouzročio štetu tužiteljici kao trećoj osobi u radu ili u svezi s radom, za tu štetu odgovara 2. tuženik, kao poslodavac prvotuženika, jer tijekom ovog postupka 2. tuženik nije dokazao da postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Nadalje, kako je prvotuženik postupao svjesno i s namjerom kroz dugo vremensko razdoblje koristeći nevažeće obrasce i službeni pečat 2. tuženika , kako bi tužiteljicu doveo u zabludu to je protupravno prouzrokovao štetu tužiteljici u iznosu od 62.320 EUR, koji joj prema zadnjoj potvrdi od 17.5.2018. nije vraćen.

 

14. Sukladno navedenom, tužiteljica ima pravo svoj zahtjev uputiti i prema zaposleniku i prema poslodavcu, pa kako je tužiteljica tužbenim zahtjevom obuhvatio obojicu, postoji pasivna solidarnost tuženika (čl. 43. i 1107. st. 1. ZOO-a).

 

15. Žalbeni navod 1. tuženika da je trebalo prekinuti prvostupanjski postupak do okončanja kaznenog postupka ne može se prihvatiti. Naime, prema odredbi čl. 213. st. 2. točka 1. ZPP sud može prekinuti postupak, dakle, nije ga dužan prekinuti. U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud nije odredio prekid postupka, a niti je to bio prijedlog stranaka. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud nije trebao odrediti prekid postupka, a obzirom je temeljem izvedenih dokaza bilo moguće pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje te obzirom je građanskopravna odgovornost šira od kaznene, a kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

 

16. Neosnovan je prigovor zastare 2. tuženika jer je šteta za tužiteljicu nastala onog trenutka kada je za nju saznala, a to je 9. svibnja 2019. kada je obaviještena od strane 2. tuženika o stanju na računu. Kako je tužba podnesena 9. studenog 2020. to nije istekao trogodišnji rok zastare propisan odredbom čl. 230. st. 1. ZOO. Također se neosnovano osporava i tijek kamata jer tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na naknadu štete od kad joj je šteta nastala (čl. 1086. ZOO), a to je 9. svibnja 2019.

 

17. Neosnovana je tvrdnja 2. tuženika da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 2. ZIDZPP koji je stupio na snagu 19. srpnja 2022 kojim je izmijenjena odredba čl. 5. st. 4. ZPP  i koja glasi da sud ne može  svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.  Naime, u konkretnom slučaju je tužba podnesena radi naknade štete i prvostupanjska presuda je donesena po osnovu naknade štete pa se ne radi o povredi na koju ukazuje 2. tuženik.

 

18. Na kraju valja reći da je točno da je prvostupanjski sud propustio dati razloge o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije. Drugotuženik je taj prigovor iznio u odgovoru na tužbu tvrdeći da do uplate na račun tužiteljice nije došlo te da se uopće nije radilo o sredstvima tužiteljice već treće osobe obzirom se iz potvrda o isplatama vidi da se radi o računu koji nije od tužiteljice.

 

19. Pored pravilno utvrđenih činjenica da je iznos od 162.320 eura trebao biti položen na devizni račun tužiteljice otvoren kod 2. tuženika, a nije i to zbog protupravnog djelovanja 1. tuženika, te pored činjenice da je upravo tužiteljica dva puta dala naloge za isplatu iznosa od 50.000 eura (list 3. i 4. spisa) koji iznosi su joj i osobno isplaćeni od strane 1. tuženika neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice. Naime, pored utvrđenih činjenica upravo je tužiteljica aktivno legitimirana na traži naknadu štete u visini preostalog iznosa od   62.320 Eura jer su ta sredstva, da nije bilo protupravnog djelovanja 1. tuženika, trebala biti oročena na njezinom deviznom računu i predstavljanju njezinu štetu.

 

20. Odluku o parničnom trošku koji je dosuđen tužiteljici 1. tuženik pobija neodređeno, samo kao posljedicu nezakonite odluke o glavnoj stvari. Zato ju ovaj drugostupanjski sud nije posebno ni ispitivao imajući na umu sadržaj čl. 365. st. 2. ZPP prema kojem ovaj sud više ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti kada se radi o odluci o troškovima postupka te je odluka u tom dijelu potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

 

21. Slijedom sveg navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

22. Odluka o troškovima odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za ovaj postupak.

 

 

U Zagrebu 7. studenog 2023.

 

                                                                                                           Predsjednik vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur., v.r.