Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-273/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom ureda Danko Kovač i Ivan Borić, u Sisku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, pod poslovnim brojem P-379/2019-28 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća, održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika Privredna banka Zagreb d.d. kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Kutini, pod poslovnim brojem P-379/2019-28 od 20. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.568,41 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.836,08 EUR-a.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetnih odredaba Ugovora o kreditu 9011862266, sklopljenog 4. rujna 2006., između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke, a kojim odredbama da je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke.

6. Po provedenom dokaznom postupku, a na temelju činjenica utvrđenih temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor-banka, da 4. rujna 2006. sklopili Ugovor o kreditu, kojim tuženik da se obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 83.939,28 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita;

- odredbom članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu da je ugovorena kamata na kredit, te tužitelj da se obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora da iznosi 4,35 % godišnje, a odredbom članka 7. Ugovora o kreditu da je ugovoreno, da se kredit u iznosu od 83.939,28 CHF i kamata otplaćuju u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, koja da je sastavni dio Ugovora o kreditu;

- tužitelju, unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu, da pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa, koji da je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno da mu pripada pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog Ugovora o kreditu;

- iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko, razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika do 30. rujna 2015. da iznosi 5.709,59 CHF, odnosno 29.074,28 kuna, dok razlika između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika od početka kreditnog odnosa, da 31. prosinca 2013. iznosi 7.010,79 CHF, odnosno 37.319,71 kuna ili 4.953,18 EUR-a;

- razlika između iznosa koje da je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji da bi plaćao, da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita i po početnom otplatnom planu, da iznosi 40.764,98 kuna ili

42.310,26 kuna, odnosno 5.615,54 EUR-a;

- razlika koja da uspoređuje stvarne anuitete pomnožene sa tečajem na datum dospijeća svakog anuiteta, sa anuitetima prema početnom otplatnom planu pomnoženim sa tečajem na dan korištenja kredita do 30. rujna 2015. da iznosi 64.047,89 kuna odnosno 64.558,66 kuna ili 8.568,41 EUR-a;

- razlika iznosa između neotplaćene glavnice kredita na dan konverzije i neotplaćene glavnice prema početnom otplatnom planu da iznosi 26.430,35 kuna ili 3.507,91 EUR-a;

- iz dopunskog nalaza i mišljenja vještakinje, razlika između ukupnog potraživanja tužitelja, uz razliku neotplaćene glavnice po uvjetima iz konverzije i uvjetima iz početnog otplatnog plana, umanjeno za pretplatu po konverziji, da iznosi 73.577,88 kuna ili 9.765,46 EUR-a, a razlika između ukupnog potraživanja tužitelja i pretplate priznate po konverziji da iznosi 47.147,53 kuna, odnosno 6.257,55 EUR-a;

- potraživanje tužitelja da je veće od pretplate priznate po konverziji, te predmetnom konverzijom tužitelj da nije obeštećen u cijelosti i potraživanje tužitelja, koje da nije u zastari, da je veće od preplate priznate po konverziji.

7. Osnovom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje, da su odredbe Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, kao i u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ništetne, pa, prihvaćajući nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko, nalaže tuženiku da tužitelju na ime tečajne razlike isplati iznos od 8.568,41 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. i izreke prvostupanjske presude.

8. Pri tome, prvostupanjski sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03), te odredbe iz članaka 3., 4 i 7. i odredbe članaka 323. stavka 1., 1111. stavka 1. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/20, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO/05), kao i odredbe članaka 19.b i 19.c sve Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 - dalje: ZID ZPK).

9. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, jer o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost istaknutog tužbenog zahtjeva tužitelja presuda ne sadrži jasne, pravno osnovane, obrazložene i činjenično utemeljene razloge.

10. Točnije, u pobijanoj presudi izostali su dostatno obrazloženi razlozi o učincima konverzije predmetnog kredita u odgovarajući kredit u eurima u okolnostima (nesporne) činjenice da su tužitelj i tuženik 18. siječnja 2016. sklopili Aneks Ugovora o kreditu broj 9011862266, kojim su izvršene izmjene osnovnog Ugovora o kreditu, te izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR, sukladno odredbama ZID ZPK.

11. Naime, među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostalog, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate, uz ugovorenu valutu CHF.

12. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je, da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu koje su banke, tako i tuženik, sklapale s potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz osnovna načela ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega da su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

13. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojim se utvrđuje, da je, između ostalih banaka, tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31 prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditu na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače ucijelosti informirao o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a, te ZOO/05.

14. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu – na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Navedene presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP/07, a, temeljem odredbe članka 138. istog Zakona, odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženih banaka.

16. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, te ocjenjujući da su pobijane odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene, što da ih čini ništetnim.

17. Navedeni pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci pod poslovnim brojem Rev- 3142/18, po kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženih banaka, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, o čemu se radi u ovom slučaju.

18. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno, propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

19. U odnosu na žalbene prigovore tuženika, kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je utvrdio ništetnim sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost utvrđenja i zaključaka po sudu prvog stupnja, kada je obrazloženjem pobijane presude utvrdio i zaključio da us odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke, ništetne.

20. Nadalje, valjano je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor zastare, jer je tužitelj isplatu zahtijevanog iznosa zatražio unutar propisanog zakonskog roka od pet godina, koji petogodišnji zastarni rok valja računati od pravomoćnosti odluka donesenih u kolektivnom sporu.

21. Naime, sukladno odredbama članka 20. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24 - dalje: Zakon o sudovima), Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

22. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. zauzeo shvaćanje, da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno, u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

23. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao i promjenjiva kamatna stopa), stranke (tuženike) iz tog postupka.

24. Dakle, prvostupanjski sud je, pravilno primjenjujući mjerodavne zakonske odredbe i postupajući u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (s kojim je vezan u smislu odredaba članka 40. stavak 2. Zakona o sudovima), pravilno otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja, kojeg je istaknuo tuženik.

25. Također, ispravno zaključujući kako je, zbog tzv. kolektivne presude i utvrđenja iz iste tuženik nepoštena (nesavjesna) ugovorna strana, pravilno je prvostupanjski sud odredio i tijek kamata na dosuđene novčane iznose.

26. Obzirom na žalbene prigovore tuženika, koji se odnose na činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva tužitelja, valja odgovoriti, kako je u konkretnom slučaju riječ o vraćanju primljenog na temelju ništetnih ugovornih odredaba, točnije, kao posljedice ništetnosti u smislu odredaba iz članka 323. ZOO-a. U tom smislu uspostavljena je ujednačena sudska praksa glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba prema kojima su banke kao nesavjesni stjecatelji dužni vratiti stečeno zajedno sa kamatama od dana stjecanja.

27. Konačno, valjano je prvostupanjski sud smatrao i da tužitelj ima pravni interes (koji se inače u cijelosti predmnijeva s obzirom da se radi i o kondemnatornom zahtjevu), sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odluci pod poslovnim brojem Rev-809/21-2 od 21. prosinca 2022.

28. Međutim, izvedeni zaključak prvostupanjskog suda, da je učinak Aneksa Ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 18. siječnja 2016., u potpunosti pravno irelevantan za osnovanost istaknutog zahtjeva tužitelja u ovome postupku, ne može se za sada prihvatiti kao pravilan.

29. S tim u svezi, potrebno je ukazati, da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), u odredbi članka 19.b propisano načelo konverzije kredita, tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno, valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominirani u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

30. Kao način konverzije kredita je, između ostalog, u odredbi članka 19.c stavku 1. točkama 1. i 2. ZID ZPK-a propisano, da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valutne, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava se na način propisan u citiranim zakonskim odredbama, dok je učinak prihvata konverzije propisan, među ostalim, u odredbama članka 19.e stavcima 7. i 8., tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita: - učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. navedenog Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečaja, odnosno, rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovog Zakona - razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavak 1. točka 1. istog Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač.

31. Ako su Ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c gore spomenutog Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pri tome se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

32. Aneks uz Ugovor o kreditu od 18. siječnja 2016. nije ništetan, kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem J1/2019 od 4. ožujka 2020., raspravljajući o valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji.

33. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

34. Tako Vrhovni sud RH u citiranoj odluci ističe kako je ZID ZPK-a Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba, te osam kreditnih institucija, za pokretanje postupaka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama, "Narodne novine" broj 102/15).

35. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske, pored formalne i materijalne ustavnosti, istaknuo je da osporeni ZID ZPK-a ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

36. U takvim okolnostima, imajući nastavno na umu da je ZID ZPK-a poseban Zakona (lex specialis), u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno, Zakon o obveznim odnosima, te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka, u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili ne postojanja sporazuma o konverziji.

37. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

38. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu, cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR.

39. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 Dunai protiv Erste bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019., zauzeto je pravno shvaćanje na okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim, nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Međutim, ne radi se o izravnoj zakonskoj intervenciji u svaki ugovorni odnos, već su prema ZID ZPK-a korisnici kredita mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.

40. Odredbama članka 502.n stavkom 1. ZPP-a propisano je, kako će nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud u nastavljenim postupcima biti vezan tim pravnim shvaćanjem.

41. Dakle, nema nikakve dvojbe kako je prvostupanjski sud, kao i ovaj sud, vezan pravnim shvaćanjem iz odluke Gos-1/2019, a koja odluka je i u skladu s praksom suda EU.

42. Sukladno navedenom, prema pravnom shvaćanju ovog suda, u razmatranju osnovanosti zahtjeva tužitelja u ovome postupku, trebalo je utvrditi prvenstveno kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u EUR, jer je u osnovnom Ugovoru o kreditu kamatna stopa u ovom slučaju bila određena u visini od 4,35%, a za sada je potpuno nejasno kolika je bila predviđena osnovna kamatna stopa za kredite u EUR.

43. Jednako tako, trebalo je utvrditi i jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope na kredite u EUR potencijalno ništetne, odnosno je li i za te kredite ostavljeno banci da jednostrano mijenja stopu zatezne kamate, što bi ukazivalo na ništetnost takvih odredbi, jer ne smiju potrošači između sebe biti stavljeni u nejednaki položaj samo zbog odabira valute.

44. Neovisno o tome jesu li odredbe o promjenjivosti kamatne stope za kredite u EUR bile valjane, prije svega treba utvrditi je li konverzija obavljena u skladu s ZID ZPK-a, time da u slučaju ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope za kredite EUR valja poći od osnovne kamatne stope za tu vrstu kredita.

45. Drugim riječima, potrebno je utvrditi iznos glavnice kredita, taj iznos vezati uz valutu EUR i kamatnu stopu pripadajuću joj tim vrstama ugovora (eventualno bez promjenjivosti), te utvrditi koliko je tužitelj isplatio tuženiku po osnovnom Ugovoru o kreditu i potom, ako razlika postoji, imajući u vidu zaključeni dodatak kao prihvat konverzije, obvezati tuženika da plati tu razliku, jer time što su stranke prihvatile konverziju, tužitelj kao potrošač mora biti izjednačen u svojim pravima i obvezama s drugim potrošačima, koji su zaključili ugovore o kreditu vezane za EUR.

46. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti, koje Vrhovni sud Republike Hrvatske spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

47. Dakle, potrebno je utvrditi, da li je konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, ako je ona utvrđena, odnosno, manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točke 6. ZID ZPK-a, ako je on utvrđen, kao i postoji li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisni o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača, je li iza kredite u EUR ostavljeno banci da jednostrano mijenja kamatnu stopu, kao i kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u EUR.

48. Stoga je, uvažavanjem žalbe tuženika, pobijanu presudu valjalo ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uključujući i odluku o troškovima postupka, sve temeljem odredbe članka 369. stavka 1. u svezi s odredbama članka 166. stavka 3. ZPP-a.

49. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga drugostupanjskog rješenja, te će razmotriti sporne okolnosti i pitanja na koja je u ovom rješenju ukazano (je li osnovan kondemnatorni zahtjev korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji), nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Split, 9. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac