Poslovni broj 25 Gž-3680/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 25 Gž-3680/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ines Smoljan, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jadranke Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. I. iz L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. Ž. Š., odvjetnica iz Z., protiv tuženice J. I. iz N. Z., koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3650/2018-107 od 7. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3650/2018-107 od 7. travnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I.              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da se darovanje ostavitelja pokojnog D. I. tužitelju temeljem darovnog ugovora od 27.04.1999. g. i to stana na III. katu koji se sastoji od dvije sobe i sporednih prostorija u površini od 83,49 čm u stambeno zgradi … Z., sagrađenoj na čest. br. 2937, po novoj izmjeri čest. br. 5991 k.o. C. upisanoj u zk. ul. br. 5065 br. PU … k.o. G. Z., ne uračunava tužitelju u njegov nasljedni dio iza pok. D. I.

              Utvrđuje se da je tužena za života ostavitelja darovana novčanim sredstvima za kupnju stana u P.1 i nakitom te da je namirena u svom nužnom dijelu.

Tuženoj se nalaže da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

 

              II. Nalaže se tužitelju R. I. iz L., .., OIB: …, da u roku od 15 dana, tuženici J. I. iz N. Z., …, OIB: …, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.919,47 eur (29.531,25 kn) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od 7. travnja 2023. pa do isplate."

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška za sastav žalbe.

 

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu u proturječnosti s izrekom presude, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi sadržajno upire žalitelj.

 

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a), pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a, na koju povredu također ukazuje u žalbi.

 

7. Slijedom izloženog, proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve činjenice koje su odlučne i bitne za donošenje pobijane odluke te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primijenjenom materijalnog prava, izveo pravilan zaključak o postavljenim tužbenim zahtjevima tužitelja.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da se darovanje pok. ostavitelja temeljem darovnog ugovora od 27.04.1999. ne uračunava tužitelju u njegov nasljedni dio i zahtjev da je tužena za života ostavitelja darovanjem novčanih sredstava za kupnju stana u P.1 i nakita namirena u svom nužnom dijelu sukladno čl. 89. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19-dalje: ZN) temeljem kojeg propisa se svakom zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način, osim ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostaviteljeva.

 

9. Pravilno prvostupanjski sud, cijeneći između stranaka nespornu činjenicu da su djeca ostavitelja, dakle zakonski nasljednici istog (prvog) nasljednog reda iza pok. D. I., odbija tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na nekretninu obuhvaćenu Ugovorom o darovanju od 22. travnja 1999. zaključenim između pok. ostaviteljia i tužitelja.

 

10. Naime, prvostupanjski je sud, polazeći od utvrđenja da je pok. ostavitelj bio nositelj stanarskog prava koji je sukladno odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj: 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02) bio ovlašten podnijeti zahtjev za otkup odnosno za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana u Z., … te stjecanje prava vlasništva, ukupne površine 121,045 m2, te je tako za dio stana površine 83,49 m2 sklopio dva kupoprodajna ugovora (prvi 14. veljače 1994., a drugi 11. rujna 1998.) kojima je ostavitelj otkupio stan površine 83,49 m2, a koji je potom Ugovorom o darovanju od 22. travnja 1999. darovao svom sinu, ovdje tužitelju, a nastavno, nakon što mu je priznato stanarsko pravo i za dio bivšeg korisnika M. K., temeljem Aneksa ugovora o kupoprodaji (sklopljenog 28. siječnja 2004.) stekao je vlasništvo dodatnih 37,55 m2, zaključio je da se na temelju izvedenih dokaza, uključujući i iskaze stranaka i svjedoka) ne može se zaključiti da je ostavitelj D. I. na jasan i nedvosmislen način izrazio namjeru da se darovana nekretnina izuzme iz ostavinske imovine niti se iz okolnosti konkretnog slučaja može zaključiti da je volja ostaviteljeva bila da se taj dar ne uračuna tužitelju u njegov nasljedni dio.

 

11. Iako za odluku u ovom sporu nije presudno čijim sredstvima je financiran otkup predmetnog stana, taj je sud na temelju predloženih i izvedenih dokaza ocijenio da nije moguće pouzdano zaključiti niti da je upravo tužitelj vlastitim sredstvima platio otkup stana u Z., unatoč tome, što je na dostavljenoj preslici posebnog naloga za prijenos naznačen broj računa uplatitelja, jer tužitelj nije dostavio dokaz da se radi o njegovom računu i da je upravo on uplatio iznos od 19.511,00 kn, pa stoga, zbog izostanka ovog podataka na posebnom nalogu za prijenos, nije moguće sa sigurnošću povezati s dostavljenom potvrdom R. b. d.d. od 29. rujna 1998. iz koje je proizlazi da je tužitelj izvršio uplatu u iznosu od 50,00 kn opisanu kao provizija za virman. Nadalje, nije prihvatio ni tvrdnju tužitelja da su njegovi roditelji bili u lošoj financijskoj situaciji te da nisu imali novčanih sredstava za otkup stana u Z. i da je zbog toga otac razmišljao da stan proda, odnosno da ga otkupi neka treća osoba jer su stranke i svjedoci suglasno iskazivali kako su roditelji stranaka imali dobra primanja i visok životni standard (tijekom svog radnog vijeka D. I. bio je na visokim i odgovornim funkcijama, a radio je i u inozemstvu s time da je i sam tužitelj iskazao kako je ostavitelj vjerojatno imao i određenu ušteđevinu u vrijeme odlaska u mirovinu, a osim stana u Z. imali su u vlasništvu i kuću u mjestu P.2 na otoku K., te više neizgrađenih zemljišta od kojih su neka vrlo vrijedna jer se nalaze u blizini mora kao i automobil, brod itd.

 

12. U smislu odredbe čl. 72. ZN-a, darom se smatra odricanje od prava, oprost duga, ono što je ostavitelj za vrijeme svoga života dao nasljedniku na ime nasljednoga dijela, radi osnivanja ili proširenja kućanstva, radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade, s time da se bilo koje od tih raspolaganja smatra u odnosu na zakonskog nasljednika darom bez obzira kad je učinjeno (čl. 74. ZN-a).

 

13. S obzirom na nespornu činjenicu sklapanja navedenog Ugovora o darovanju 22. travnja 1999. i po stavu ovoga suda, imajući u vidu sve izvedene dokaze na tu okolnost (iskaze saslušanih svjedoka i stranaka te pisanu dokumentaciju koja prileži spisu) rukovodeći se prije svega sadržajem samog Ugovora o darovanju, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u ovom slučaju riječ o besplatnom raspolaganju ostavitelja.

 

14. Isto tako, pravilno je, cijeneći sve izvedene dokaze, prvostupanjski sud odbio i tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužena za života ostavitelja darovana novčanim sredstvima za kupnju stana u P.1 i nakitom namirena u svom nužnom dijelu jer, i po stajalištu ovoga suda, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 221. a ZPP-a, tužitelj to što tvrdi nije dokazao unatoč tome što je tužena potvrdila da je za kupnju tog stana 1970. dobila od svojih roditelja tadašnjih 2.500,00 din.

 

15. Naime, da bi sud utvrdio je li tuženica namirena u svom nužnom dijelu, sukladno odredbi čl. 71. ZN potrebno je prije svega utvrditi vrijednost ostavine / svih dobara koja je ostavitelj imao u času smrti uključujući i sve njegove tražbine, te od navedene vrijednosti odbiti iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja. Nadalje, tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio te naposljetku tome pribrojiti i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

 

16. Točno je da tužitelj na ročištu 20. ožujka 2019. predložio izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja vrijednosti stana u Z., stana u P.1, kao i svih drugih nekretnina koje čine ostavinu pok. ostavitelja te darovanog nakita, ali kako vezano uz utvrđivanje vrijednosti nekretnina u RH žalitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio sudu podatke o tim nekretninama, to ni izvođenje tog dokaza nije bilo moguće odrediti dok je prijedlog za utvrđivanje vrijednosti kupljenog, a kasnije i prodanog stana u P.1 od 38m2 nepotreban i irelevantan za odluku u ovom sporu u kojem smislu i prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za utvrđivanje njegove vrijednosti jer su predmet darovanja tuženoj od strane pok. ostavitelja bila novčana sredstva za kupnju stana u P.1, a ne kupljeni stan to s obzirom na predmet spora nema nikakvog osnova za provođenje vještačenja radi utvrđivanje vrijednosti te nekretnine, a sud pravilno nije uzeo u obzir ni dostavljenu procjenu vrijednosti te nekretnine.

 

17. Dakle, budući da su predmet darovanja tuženoj od strane pok. ostavitelja bila novčana sredstva, a po tuženoj se radilo o sumi od tadašnjih 2.500,00 din, u kojem dijelu je sud prihvatio iskaz tuženice, a za utvrđivanje vrijednost tog dara (primljenog novčanog iznosa) na dan smrti ostavitelja svakako je, zbog proteka vremena od 1970., brojnih denominacija te promjene valute bilo potrebno provesti vještačenje po sudskom vještaku financijske struke radi revalorizacije vrijednost primljenog dara u trenutku smrti ostavitelja, ali tužitelj u iznesenom smislu nije predlagao izvođenje dokaza na tu okolnost nego je pogrešno ustrajao na izvođenju dokaza radi utvrđivanje vrijednosti stana u P.1, to su neodlučni njegovi žalbeni prigovori da nije proveden taj dokaz jer stan u P.1 ne predstavlja dar tuženoj. pa ni vrijednost kupljenog stana nije relevantna za odluku u ovom sporu.

 

18. S obzirom da iz svih izvedenih dokaza, uključujući i iskaz samog tužitelja, proizlazi da je predmetni nakit tuženica dobila na dar od majke E. I., radi se o njezinom nakitu, a ne o nakitu ostavitelja D. I., to pravilno sud prvog stupnja nije prihvatio dokazni prijedlog vezano uz utvrđivanje vrijednosti darovanog nakita, niti je uzeo u obzir dostavljene dokaze koji su predloženi na navedenu okolnost jer predmetni nakit nije dio ostavine iza pok. D. I., a ne predstavlja niti dar pok. ostavitelja tuženoj.

 

19. Slijedom izloženog, neodlučno je što, unatoč tome što je tužitelj ustrajao na tom dokaznom prijedlogu, nije proveden dokaz utvrđivanja vrijednosti darovanog nakita dok s druge strane tužitelj nije ni predlagao izvođenje dokaza utvrđivanje vrijednosti darovane sume novca tuženoj u času smrti pok. ostavitelja tako da tužitelj u konačnici ono što je tvrdio u činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka nije dokazao.

 

20. Zbog izloženog, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, u svemu pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane presude pod stavkom I. izreke.

 

21. I odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), a koju žalitelj žalbom posebno i ne osporava.

 

22. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Zagrebu 7. studenog 2023.

 

             

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.