Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika pravne osobe Dentalpro d.o.o. i II. okrivljenika odgovorne osobe RR, zastupani po branitelju Zoranu Vukić, odvjetniku Odvjetničkog društva Vukić&Partneri iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točka 47. i stavak 2. Zakona o radu (''Narodne novine“ broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 5. veljače 2025. broj: Pp-3588/2021-17, i žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude istog Suda, od 30. listopada 2024., broj: Pp-3588/2021-14, na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaćanjem žalbe I okrivljenika pravne osobe Dentalpro d.o.o. i II. okrivljenika odgovorne osobe RR, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se žalba okrivljenika podnesena protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 30. listopada 2024., broj: Pp-3588/2021-14, prihvaća pravodobnom.

p r e s u d i o  j e

II. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika pravne osobe Dentalpro d.o.o. i II. okrivljenika odgovorne osobe RR i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura - svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u u Rijeci od 5. veljače 2025. broj: Pp-3588/2021-17, na temelju čl. 199. st. 2. Prekršajnog zakona odbačena je kao nepravodobna žalba I okrivljenika pravne osobe Dentalpro d.o.o. i II. okrivljenika odgovorne osobe RR podnesena protiv presude istog suda od 30. listopada 2024., broj: 3588/2021-14, s obrazloženjem, da se ne radi o podnošenju žalbe nenadležnom sudu već Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, dana 16. prosinca 2024., zaprimljena na Općinskom sudu u Rijeci 29. siječnja 2025., nakon propisanog zakonskog roka.

2. Protiv tog rješenja okrivljenici su pravodobno putem branitelj podnijeli žalbu u kojoj osporavaju da su propustili rok pozivajući se na povredu odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona, a cijeneći žalbene navode, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je utvrdio kako rješenje suda prvog stupnja nije pravilno i zakonito.

5. Naime, presuda od 30. listopada 2024., broj: Pp-3588/2021-14, uručena je okrivljenicima 6. prosinca 2024., a predmetna žalba upućena je prema naslovu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske putem Općinskog prekršajnog suda u Rijeci. Dana 16. prosinca 2024. žalba je zaprimljena prema prijemnom štambilju u Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci. U pravu je žalitelj kada ističe da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno. Naime, u spisu ne prileže dostavnice o načinu dostave žalbe, a niti je na prijemnom štambilju Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci naznačeno da je žalba predana neposredno. U predmetnoj situaciji ovaj sud je prihvaćajući navode žalbe uzeo da se radi o očitoj pogreški (članak 122. stavak 5. Prekršajnog zakona) i da je žalba podnesena na vrijeme nenadležnom sudu dana 16. prosinca 2024. te je preinačio rješenje o odbačaju žalbe kao nepravodobne na način da se žalba prihvati pravodobnom i odluči o presudi protiv koje je žalba podnesena.

6. Iz navedenih razloga na temelju čl. 211. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

7. Prvostupanjskom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, od od 30. listopada 2024., broj: Pp-3588/2021-14, okrivljenici su proglašeni krivima i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljenik pravna osoba Dentalpro novčanom kaznom u iznosu od 1050,00 eura, II. okrivljenik odgovorna osoba KR novčanom kaznom u iznosu od 150,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točka 47. i stavak 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

8. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura.

9. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Ističu da je pobijana presuda nezakonita opterećena bitnim povredama odredaba prekršajnog postupka propisanim u članku 195. stavku 1. točki 3., 10. i 11. Prekršajnog zakona. Saslušanjem izvan rasprave svjedokinje IR dana 23. kolovoza 2023. kada na raspravu nisu pristupili okrivljenici povrijeđeno je pravo obrane okrivljenika jer je istima onemogućeno da neposredno sudjeluju u ispitivanju predmetne svjedokinje, a posebice iz razloga što je ključni svjedok u ovom postupku te je sud na taj način povrijedio konfrontacijsko načelo i načelo jednakosti oružja temeljeno na odlukama Europskog suda za ljudska prava Unterpringer protiv Austrije, odluka od 24. studenog 1986., broj zahtjeva 9120/80 i Schatschaschwili protiv Njemačke, odluka od 15. prosinca 2015., broj zahtjeva 9154/10. Ukazuju da je zapisnik izvan rasrave ispitane svjedokinje IR nezakonit dokaz iz članka 90. stavka 1. i stavka 2. točke 1. alineje a te da je prvostupanjski sud na opisan način počinio bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona. Nadalje ističu da je predmetne presude nerazumljiva te da ista nema uporišta u odlučujućim činjenicama budući da iste nisu niti valjano utvrđene. U samom uvodu presude sud se poziva na više verzija Zakona o radu, a koje su verzije važile u različitim vremenskim razdobljima, dok u izreci pobijane presude ne navodi na koje se točno verzije Zakona o radu poziva što ukazjuje na bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Dalje ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno pogrešno je utvrdio činjenicu da IR, dana 20. travnja 2021. godine, nije uručen pisani otkaz o radu, uručen po odgovornoj osobi koji je pročitala i odbila potpisati te joj je istog dana putem pošte preporučenom pošiljkom, upućen otkaz o radu kako proizlazi iz Izjava brojnih zaposlenika koje se dostavljaju u izvorniku, kao prilog žalbe. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje doveli su do pogrešne primjene materijalnog prava, na način da prvostupanjski sud nije primijenio odredbe materijalnog prava koje je trebao primijeniti, odnosno pogrešno ih je primjenio. Predlažu da se pobijana odluka ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

10. Okrivljenici su u prilogu žalbe dostavili izjavu zaposlenice okrivljene pravne osobe ČR, PR i AR.

11. Žalba je neosnovana.

12. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenici ističu povredu iz čl. 195. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona, navodeći da je „glavna rasprava održana kada na raspravu nisu pristupili okrivljenici“, treba navesti da ovi žalbeni navodi nisu osnovani. Odredbom čl. 167. st. 7. Prekršajnog zakona, kojom se uređuje mogućnost i uvjeti izvanraspravnog ispitivanja svjedoka i vještaka, propisano je: "(7) Ako se nisu stekli uvjeti za održavanje glavne rasprave, sudac može izvan glavne rasprave ispitati svjedoke i vještake koji su se odazvali pozivu za raspravu. Zapisnik o njihovom ispitivanju pročitat će se na raspravi u kasnijem dokaznom postupku.". Citirana odredba jasno i nedvojbeno propisuje da se mora raditi o procesnoj situaciji "ako se nisu stekli uvjeti za održavanje glavne rasprave“, što znači da do izvanraspravnog ispitivanja svjedoka i vještaka može doći samo i jedino onog dana kada je zakazana glavna rasprava pa sud utvrdi da se "nisu stekli uvjeti za održavanje glavne rasprave", kako je pravilno i utvrdio na zapisniku 23. kolovoza 2024. kada je ispitana izvan rasprave svjedokinja IR, budući su dostave poziva u dva navrata okrivljenicima pravnoj i odgovornoj osobi vraćeni s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“. Na glavnoj raspravi 28. listopada 2024. II okrivljeniku ujedno i zakonskom zastupniku pravne osobe pročitan je iskaz svjedokinje IR na koji je iskazao da je :“ IR bila upoznata sa otkazom upravo 20. travnja 2021. godine i to u njegovom uredu, te da je napustila DENTALPRO oko 11 sati i 1 minutu, pozdravila se sa svima na recepciji i u firmi i ušla je u moj ured i samnom se pozdravila nakon što sam joj ja rekao da više ne mogu imati tolerancije na njezine rezultate rada. Napominjem da sam ja s njom razgovarao par tjedana prije i znala je da će dobiti otkaz. Napominjem da je ona napustila DENTALPRO u 11 sati i nešto, a radno vrijeme joj je bilo od 08,00 do 16,00 sati i iz toga je razvidno da joj je bilo dobro poznato da je dobila otkaz. IR je maliciozna osoba, želi mene oblatiti, a nitko u firmi nije dobio otkaz nikada od kada sam ja direktor osim nje, to može potvrditi bilo koji zaposlenik DENTALPRO. Njezine navode ne želim uopće komentirati, to je ispod svakog nivoa“. Ali nije tražio da se ista dodatno ispita u njegovoj nazočnosti, nije naveo da bi mu bila želja neposredno postaviti pitanja na određene okolnosti, niti je predlagao da se provede dokaz suočenjem. Dakle, II okrivljenik je bio upoznat sa sadržajem iskaza svjedokinje IR i bilo mu je omogućeno da se očituje na ovaj dokaz, iznio je primjedbe ali nije tražio da se ista dodatno ispita u njegovoj nazočnosti, zbog čega, po ocjeni ovog suda, nije došlo do povrede prava obrane, a niti se radi o nezakonitom dokazu, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi.

14. Nadalje, neosnovano žalitelji navode povredu iz čl. 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

15. Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

16. Nakon počinjenja djela, a prije donošenja pobijane presude (30. listopada 2024.) dana 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj 151/2022.), te je prvostupanjski sud pravilno naznačio da prekršajno djelo stavljeno okrivljenicima na teret zadržava pravni kontinuitet u članku 229. stavka 1. točka 47. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 151/22), u kojem je propisan niži posebni minimum novčane kazne za počinitelja u odnosu na raniji propis i koji je u predmetnoj situaciji pravilno primjenjen sukladno članku 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao propis blaži za okrivljenike.

17. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenici ponavljaju svoju obranu, ističući da nisu počinili prekršaj za koji se tereti, da je IR, dana 20. travnja 2021. godine, uručen pisani otkaz o radu, koji je pročitala i odbila potpisati te joj je istog dana putem pošte preporučenom pošiljkom, upućen otkaz o radu.

18. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski je sud valjanom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, prvostupanjski je sud opravdano prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje IR da joj dana 20. travnja 2021. nije uručen pisani otkaz o radu, a njezin iskaz je potkrijepljen materijalnim dokazom, povratnicom (list spisa 23), da je pismeno odaslano IR **.**.2021.

19. Naime, odredbom članka 120. stavka 3. Zakona o radu propisana je obveza dostave otkaza osobi kojoj se otkazuje, te je člankom 132. Zakona o radu propisano da ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, na dostavu odluke o otkazu ugovora o radu na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o dostavi u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, koji propisuje načine dostave u čl. 133. Zakona o parničnom postupku, prema kojem se pismena dostavljaju preko pošte ili preko određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnoga tijela uprave, preko javnoga bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem.

20. Nadalje, kako je u predmetnoj situaciji ugovor o radu na određeno vrijeme sa radnicom IR sklopljen od 1. veljače 2021. do 31. srpnja 2021. uz uvjet probnog rada od 90 dana te je ugovor o radu otkazan zbog nezadovoljstva poslodavca u ugovorenom probnom roku, a što je poseban razlog za otkaz propisan člankom 53. stavak 8. Zakona o radu u kojem se navodi da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegovog trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. Stavkom 9. istog članka propisano je da se se na otkaz iz stavka 8. ovog članka ne primjenjuju odredbe ovog Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavak 1. i članka 125. ovog Zakona. Stavkom 10. istog članka propisano je da je otkazni rok kod ugovorenog probnog rada najmanje jedan tjedan. Člankom 120. stavak 1. istog Zakona propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, a stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz dok je stavkom 3. istog članka propisano da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Člankom 121. stavak 1. istog Zakona propisano je da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu, pa radni odnos radnice prestaje protekom tjedan dana po primitku odluke o otkazu koja je radnici poslana 23. travnja 2021.

21. Iz navedenog razloga je po ocjeni ovog suda, u prvostupanjskom postupku pravilno sud slobodno cijenio provedene dokaze, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud. Navodi žalbe kojima žalitelji bezuspješno pokušavaju umanjiti značaj iskaza svjedokinje IR i relativizirati svoje postupanje predmetne zgode, poričući da ne bi dostavili otkaz ugovora o radu dana 20. travnja 2021. putem pošte, a ničim takav navod nisu dokumentirali, ne mogu osloboditi okrivljenike od prekršajne odgovornosti za prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 47. i stavak 2. Zakona o radu.

22. U odnosu na pridonesene izjave radnika uz žalbu valja istaknuti da je odredbom članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano: (5) U žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.

23. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, nove činjenice i novi dokazi mogu se u žalbi iznositi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a o čemu se ovdje nedvojbeno ne radi.

24. Stoga, žalbeni navodi okrivljenika, koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.

25. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena svakom okrivljeniku, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja iznos ispod zakonom propisanog minimuma za prekršaj iz članka članka 229. stavka 1. točka 47. i stavak 2. Zakona o radu.

26. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

27. Iz navedenih razloga, na temelju članka 211. st. 2. t. 3. (izreka rješenja) i članka 205. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.