Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: IR-34/2025
R E P U B L I K H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, rješavajući u smislu odredbe članka 211. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), o žalbi ŠH, podnijetoj po njegovom opunomoćeniku Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona iz Rijeke, protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 25. veljače 2025., broj: Pp Prz-4/2025-8, na sjednici vijeća 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ŠH i potvrđuje se pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je ŠH na prijedlog PU istarske, a na temelju članka 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22) izrečena zabrana prisustvovanja športskim natjecanjima – nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje HNK „Rijeka“ i Hrvatska nogometna reprezentacija u trajanju od jedne godine, na podruju RH i u inozemstvu s obvezom javljanja u policijsku postaju.
2. Svoju odluku je prvostupanjski sud obrazložio činjenicom, da iz Zbirke podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja proizlazi da je BH pripadnik navijačke skupine „Armada“ svrstan kategoriju rizičnih navijača, da je evidentiran osam puta radi raznih oblika sudjelovanja u djelima vezanim uz športska natjecanja i navijačke nerede, a koje činjenice u potpunosti opravdavaju izrečenu zaštitnu mjeru.
3. Protiv te odluke BH je pravodobno putem opunomoćenika podnio žalbu navodeći u bitnom, da je podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prava kao i da je odluka činjenično i pravno neosnovana. Ističe da je prijedlog podnesen od strane neovlaštene policijske uprave s obzirom da zakon predviđa da ga podnosi uprava mjesno nadležna prema mjestu budućih sportskih natjecanja. Ovu mjeru treba razlikovati od mjere zabrane iz čl. 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, PU istarska bi bila ovlašteni podnositelj kada bi se radilo o nekom budućem konkretnom sportskom natjecanju na području njezine nadležnosti, pa je pitanje kada će nogometna reprezentacija nastupati na području nadležnosti PU istarske, odnosno po tom tumačenju bi prijedlog mogla podnijeti bilo koja policijska uprava na području RH. Sud navodi događaje kada se on protupravno ponašao, no nije vidljivo je li u konačnici bio osuđen, a opće pravno načelo je da se nikoga ne može smatrati krivim dok se krivnja ne utvrdi pravomoćnom odlukom, pri čemu treba utvrditi je li nastupila i rehabilitacija pa je nezakonito predbacivanje takvih događaja. Odluka je preopćenita, neprecizna i paušalna, neprovediva i predstavlja teško zadiranja u njegovu slobodu kretanja, HNK Rijeka u svom sastavu ima više selekcija koje sudjeluju u više različitih kategorija i uzrasta(juniori, kadeti, pioniri, županijska razina…), a isto se odnosi i na nogometnu reprezentaciju (postoji muška i ženska, različiti uzrasti…), s time da ne postoji niti jedan slučaj njegovog mogućeg protupravnog ponašanja na utakmicama reprezentacije. Nije mu dana mogućnost da se očituje i iznese obranu, predloži dokaze i iznese činjenice koje su bitne, a takva mjera bi ga potpuno onemogućila u životnim aktivnostima jer se nogometne utakmice odigravaju stalno u različitim vremenima i danima, pa će se stalno morati javljati u postaju. Ako je razlog žurnost u postupanju pa zato nije bio pozvan da se očituje, to je dodatni dokaz tvrdnji da PU istarska nije ovlaštena za podnošenje ovakvog prijedloga jer se uopće ne zna koje je to predstojeće natjecanje zbog kojeg je nužno utvrditi mjeru zabrane, zbog čega predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmatrajući spis predmeta i ispitujući pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud po prijedlogu podnositelja zakonito i osnovano izrekao zabranu prisustvovanja športskim natjecanjima kao u izreci pobijanog rješenja, jer su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke za izricanje takve mjere, te da istim nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo, niti je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koje se žalitelj poziva.
6. Osnov za donošenje pobijanog rješenja prvostupanjski sud je našao u prijedlogu predlagatelja koji u sebi sadrži sve odlučne činjenice za donošenje pobijanog rješenja.
7. Naime, prema odredbi članka 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, propisano je da osobi za koju postoje samo i saznanja da se već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja, Prekršajni sud na prijedlog Policijske uprave nadležne za područje na kojem se nalazi prebivalište takve osobe ili nadležne za mjesto održavanja natjecanja, može izreći zabranu prisustvovanja određenom športskom natjecanju za vrijeme koje na može biti kraće od 6 mjeseci ni duže od godine dana. U ovom slučaju utvrđeno je da se uz ŠH vežu saznanja o njegovim ranijim protupravnim ponašanjima vezanim za športska natjecanja, kojim saznanjima podnositelj prijedloga raspolaže, konkretno: o oštećenju imovine i pljuvanju na dijete skupljača lopti (utakmica NK „Istra“ 1961 – HNK „Rijeka“ u Puli 3.11.2024.)), sudjelovanje u masovnoj tučnjavi na autocesti Rijeka-Zagreb između pripadnika „Armade“ i „Torcide“, tri slučaja sudjelovanja u fizičkim napadima “Armade“ u Rijeci, narušavanje javnog reda i mira na stadionu „Poljud“, pokušaj ulaska na nogometnu utakmicu NK „Istra“ 1961 – HNK „Rijeka“ u Puli 4.5.2019 u alkoholiziranom stanju, kao i da se radi o pripadniku navijačke skupine „Armada“ svrstanom u kategoriju rizičnih navijača.
8. Ističe se da je prvostupanjski sud valjano cijenio činjenice navedene u prijedlogu i to da je BH kao navijač upisan u Zbirku podataka o osobama i događajima vezano uz športska natjecanja kao osoba procesuiran zbog protupravnog ponašanja. Prvostupanjski sud je pravilno koristio navedene činjenice, te se žalitelj se upućuje na odredbu članka 39.b Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima koja je osnov za vođenje Zbirke podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja.
9. Zbirka se vodi radi pripreme poduzimanja odgovarajućih mjera za održavanje javnog reda i sigurnosti za vrijeme nogometnih utakmica, a koje mogu biti ugrožene od strane pojedinaca koji svojim radnjama čine potencijalnu prijetnju zakonitosti, redu i sigurnosti.
10. Dakle, pribavljeni podaci koje je prvostupanjskom sudu predočio predlagatelj mjere ne predstavljaju podatke iz prekršajne ili kaznene evidencije, nego „saznanja da se osoba već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja“, kako to predviđa članak 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima
11. Svako protupravno ponašanje je upereno protiv nekog društvenog interesa ili društvenog dobra, koje se pojavljuje kao objekt zaštite. Objekt zaštite u predmetnom slučaju je športsko natjecanje i drugi učesnici istog, a sve u svjetlu Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i sprječavanju pojedinca da ugrožava sigurnost i sprječava druge gledatelje da mirno i neometano prate i navijaju na športskom natjecanju.
12. Upravo su takva saznanja dovoljna osnova za izricanje ove mjere koja po svojoj prirodi nije sankcija, već posebna vrsta mjere – mjera prevencije čiji je cilj spriječiti moguće protupravno ponašanje osobe za koju postoje saznanja da se već ranije protupravno ponašala jer nad interesom pojedinca pretežu javni interes i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvuju športskom natjecanju. Takva je posebna mjera – mjera prevencije o čijoj primjeni i u europskom pravnom prostoru postoje jasna i detaljno utvrđena pravila, po ocjeni Ustavnog suda (broj odluke U-I-2186/2008 od 29. svibnja 2012. g.), razmjerna spomenutom legitimnom cilju.
13. Bitno tumačenje samog Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima je i Rješenje Ustavnog suda kojim se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka sa ocjenom suglasnosti zakona s Ustavom s osnova članka 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i gdje Ustavni sud ističe da je tumačenje u primjeni navedenog članka potrebno sagledati u cjelini a ne izolirano, te da je legitimni cilj Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima prevenirati, procesuirati i otkloniti društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinca na športskim natjecanjima da bi se na taj način zaštitilo prava drugih pojedinaca na mirno učestvovanje u športskom natjecanju.
14. Što se tiče legimiteta cilja koji se postiže zaštitnom mjerom iz pozicije načela razmjernosti Ustavni sud utvrđuje da javni interesi i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvuju športskim natjecanjima preteži nad pojedinačnim interesom, pa je ostvarena mjera prevencije prema ocjeni Ustavnog suda razvidna legitimnom cilju.
15. Temeljne smjernice sprječavanja nereda na športskim natjecanjima sadržane su u Europskoj konvenciji o načinu nedoličnog ponašanja gledatelja na športskim priredbama koja je donesena u Strasbourgu dana 19. kolovoza 1985. godine te je od strane Republike Hrvatske ratificirana s danom 27. siječnja 1993. godine a stupila je na snagu s 1. ožujkom 1993. godine, te su potpisnice navedene Konvencije prihvatile i cilj, tj. poduzimanje zajedničkih mjera u sprječavanju i kontroli problema nasilja i nešportskog ponašanja gledatelja na športskim događajima s obzirom da je šport često scena provala nasilja koja je društveni fenomen na širokom opsegu reperkusije, slijedom čega sve potpisnice Konvencije međusobno surađuju.
16. Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer da odluka nema razloga, odnosno, da su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te se ukazuje žalitelju da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, već ovaj sud drži da pobijana odluka sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni već su konkretni i zakonski osnovani, kako u odnosu na sadržaj tako i u odnosu na trajanje preventivne mjere. Isto tako prvostupanjski sud nije počinio niti drugu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. Prekršajnog zakona, jer pobijano rješenje ima sav potreban sadržaj, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio na osnovu koje dokumentacije je temeljio svoju odluku. Ista se temelji na zakonitoj dokumentaciji, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u odluci ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga odluke i sadržaja prijedloga za izricanjem mjere.
17. Žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge, odnosno, nije utvrđivao relevantne okolnosti zašto se preventivna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima, osim na nogometne utakmice na kojima sudjeluje HNK „Rijeka“, odnosi i na utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, no navedeno nije odlučno za donošenje pravilne odluke. Naime, relevantna je činjenica da su utakmice hrvatske nogometne reprezentacije u vrhu posjećenosti svih športskih natjecanja, praćene iznimnom zainteresiranošću kako posjetitelja tako i ostale javnosti zbog čega je nužno na takvim događanjima zaštiti sigurnost svih sudionika. Kod pripadnika navijačkih skupina kod kojih su zabilježena protupravna ponašanja radi se o obrascu ponašanja pri kojem osoba koristi športska natjecanja kao povod za neprimjereno ponašanje, pri čemu su sam šport i športske vrijednosti u drugom planu. Kako predmetna mjera koja je preventivnog karaktera, ima cilj sprječavanja nepoželjnog ponašanja i na međunarodnom planu, to su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje navedene zabrane prisustvovanja sportskim natjecanjima.
18. Neosnovani su žalbeni navodi kojima žalitelj ističe da je izrečena mjera neprecizirana, neosnovana, neprovediva i neživotna jer je u izreci pobijanog rješenja navedeno da se žalitelju zabranjuje prisustvovanje svim športskim natjecanjima - nogometnim utakmicama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu u kojima sudjeluje HNK „Rijeka“ i Hrvatska nogometna reprezentacija, u kojem slučaju bi se radilo o izuzetno velikom broju utakmica tj. natjecanja (natjecanje u Supersport hrvatskoj nogometnoj ligi i druga natjecanja, te utakmice juniorske, kadetske, pionirske, ženske ekipe…).
19. Prije svega, izricanje zabrane prisustvovanje svim športskim natjecanjima i to nogometnim utakmicama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu u kojima sudjeluje HNK „Rijeka“ i Hrvatska nogometna reprezentacija je potpuno jasno i konkretno određeno. Naime, zabrana se odnosi na HNK „Rijeku“, a igračice ženske ekipe nose naziv ŽNK „Rijeka“. Nadalje, ostale kategorije i uzrasti se posebno označavaju (NK „Rijeka“ pioniri, Hrvatska nogometna reprezentacija U-19…), pa takvo označavanje ne ostavlja nikakve dvojbe u pogledu vrste športskih natjecanja.
20. U odnosu na žalbeni navod da mu je predmetnom zabranom ograničena ustavna kategorija sloboda kretanja zbog toga što bi značajni dio svog vremena očito morao provesti u policijskoj postaji, ističe se da prema izrečenoj mjeri žalitelj nije obvezan boraviti u policijskoj postaji za vrijeme odigravanja nogometnih utakmica, već je njegova obveza samo pristupiti u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta te se javiti dežurnom policijskom službeniku najkasnije dva sata prije početka određenog športskog natjecanja i izvijestiti ga o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme i dva sata nakon trajanja određene utakmice, a ako je u to vrijeme odsutan iz mjesta prebivališta, tada se mora javiti najbližoj policijskoj postaji i postupiti kao što je naprijed navedeno, a sve kako je to propisano čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Stoga po stavu ovog suda, žalitelj neopravdano i neutemeljeno ističe da će navedena mjera, zbog pogrešnog tumačenja obveza žalitelja, značajno utjecati na njegovo ustavno pravo na slobodu kretanja.
21. Nadalje, pogrešno žalitelj polazi od pretpostavke da je za izricanje mjere iz članka 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima bitno je li osoba pravomoćno osuđivana, bilo za prekršaje iz tog Zakona ili za druga djela sa elementom agresivnosti, odnosno je li nastupila rehabilitacija. U konkretnom slučaju radi se o preventivnoj mjeri čiji je cilj preveniranje mogućeg protupravnog ponašanja osobe za koju postoji saznanje da se već ranije tako ponašala. U tom smislu se žalitelj upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1574/2006 od 26. studenog 2008., u kojoj je jasno prihvaćen stav da za primjenu mjere iz čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima nije od utjecaja pravomoćno kažnjavanje, nego saznanje da se osoba ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja i odlaska s nekog športskog natjecanja.
22. Također, i u odluci Europskog suda za ljudska prava Seražin protiv Hrvatske od 8. studenog 2018. jasno je izražen stav da se radi o mjeri preventivnog karaktera, sui generis, koja se može primijeniti neovisno o prethodnom kaznenom/prekršajnom progonu i osudi, koja se ne izriče kao dopunska sankcija radi počinjenog prekršaja te nije potrebno zadovoljiti standard dokaza, već se temelji na podacima policije o prethodnom protupravnom ponašanju izgrednika.
23. Stoga nije u pravu žalitelj iz čije žalbe proizlazi da upućuje na pogrešan stav i tumačenje kako zakonska formulacija „protupravno ponašanje“ iz čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima podrazumijeva pravomoćnu osuđivanost. Za izricanje navedene mjere nije od utjecaja pravomoćno kažnjavanje, niti eventualni nastup rehabilitacije, kao niti pravomoćno oslobođenje od optužbe, već je bitno saznanje da se BH već ranije protupravno ponašao za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja, a koje ponašanje proizlazi iz prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
24. U odnosu na navode žalbe glede neosnovanog ograničenja temeljnih ljudskih i građanskih prava navedenom mjerom, njenim opsegom i trajanjem, ukazuje se žalitelju da je svako protupravno ponašanje upereno protiv nekog društvenog interesa ili društvenog dobra, koje se pojavljuje kao objekt zaštite. Objekt zaštite u predmetnom slučaju je športsko natjecanje i drugi učesnici istog, a sve u svjetlu Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, čiji je legitimni cilj prevenirati, procesuirati i otkloniti društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinca na športskim natjecanjima da bi se na taj način spriječilo pojedinca da ugrožava sigurnost i onemogućava druge gledatelje da mirno i neometano prate i navijaju na športskom natjecanju.
25. Duljina trajanja navedene mjere valjano je od strane prvostupanjskog suda temeljena na utvrđenim činjenicama i okolnostima, koje opravdavaju primjenu izrečene mjere.
26. U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da je zahtjev za izricanjem navedene mjere podnijelo nadležno i ovlašteno tijelo. Naime, u smislu odredbe članka 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima sud može izreći navedenu mjeru na prijedlog policijske uprave nadležne za mjesto održavanja športskog natjecanja ili policijske uprave nadležne za područje na kome se nalazi prebivalište takve osobe. Saznanja o protupravnom ponašanju odnose se između ostalog i na djela vezana uz športske susrete održavane na području PU istarske, a na području nadležnosti navedene policijske uprave će se u periodu na koji se mjera odnosi odigravati nogometne utakmice u kojima sudjeluje HNK „Rijeka“, te postoji mogućnost nogometne reprezentacije RH. Činjenica da je od strane podnositelja predložena mjera i u odnosu na utakmice nogometne reprezentacije RH ne ograničava zabranu isključivo na područje Županije istarske, iako područje navedene županije može biti mjesto održavanja športskih natjecanja HNK „Rijeka“, kao i nogometne reprezentacije RH.
27. Ispitujući nadalje pobijanu odluku i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj sud nije našao da su tijekom provedenog postupka na štetu žalitelja povrijeđene odredbe Prekršajnog zakona na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti
28. Stoga navedeni žalbeni navodi ne dovode u sumnju utvrđene činjenice o ranijim protupravnim ponašanjima vezanim za športska natjecanja i nisu takve prirode da bi doveli do ukidanja izrečene mjere, te prvostupanjski sud za svoju odluku daje valjani razlog - spriječiti moguće protupravno ponašanje osobe.
29. Zbog navedenih razloga, ovaj sud nalazi žalbene navode neosnovanima, pa je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 9. travnja 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravaka: za spis, žalitelja ŠH, odvjetničko društvo i predlagatelja mjere.
