REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-406/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, protiv I- tuženice UU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II- tuženika ŽU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Gordana Vuković, odvjetnica u Omišu, radi uspostave prijašnjeg stanja i isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-823/2024-3 od 8. studenog 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5026/2023 od 19. travnja 2024., u sjednici održanoj 9. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na zahtjev za dopuštenje revizije zbog povreda temeljnih ljudskih prava zajamčenih u čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-823/2024-3 od 8. studenog 2024.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, sud drugog stupnja temeljio je svoju odluku na zaključku da je ponašanje tužiteljice u ostvarivanju obveznog odnosa bilo protivno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 1556/22 i 155/23) i da tužiteljica nikada nije postavila zahtjev prema tuženicima za predaju u suposjed parkirališta koje je predmet spora. Postavljena pravna pitanja u prijedlogu dijelom se ne odnose na gore navedeni zaključak suda drugog stupnja, dijelom je sud drugog stupnja sudio je u skladu s pravnim shvaćanjem koje je izraženo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 1. ožujka 2021. (vidi Su-IV-16/2021) i mnogim odlukama koje su slijedile nakon ovog pravnog shvaćanja, dok se dijelom radi o općenitim pravnim pitanjima na koje je odgovorio zakon.
3. Jednako tako presuda suda drugog stupnja sadrži odgovore na sve odlučne navode stranaka tijekom postupka, presuda je detaljno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumljivom. Dakle, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
4. Zbog navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP i odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 9. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
