Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-3189/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba protiv I-tuženika EGIS ROAD OPERATION CROATIA d.o.o., Zagreb, Martićeva 47, OIB-72921494609 zastupanog po punomoćniku Vici Vukšiću, odvjetniku iz Zagreba i II-tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB- 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-5415/2018-89 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-5415/2018-89 od 30. rujna 2024.:

a) potvrđuje u točki II. i III.

b) preinačuje u dijelu točke I. i IV., i sudi:

Nalaže se I-tuženiku EGIS ROAD OPERATION CROATIA d.o.o. za usluge u cestovnom prometu, Zagreb, Martićeva 47, OIB:72921494609 i II-tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, da tužitelju NĐ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati na ime neimovinske štete ukupni iznos od 10.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom počevši od 12. studenog 2018., kao dana podnošenja tužbe, pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se odbija kao neosnovan dio zahtjeva kojim tužitelj od I-tuženika i II-tuženika potražuje iznos od 14.624,67 eur sa pripadajućom kamatom, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 810,00 eur tekuće od 12. studenog 2018. do 29. rujna 2024.

Nalaže se tužitelju NĐ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], da I-tuženiku EGIS ROAD OPERATION CROATIA d.o.o., Zagreb, Martićeva 47, OIB:72921494609 u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.545,83 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 781,25n eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima da isplate na ime neimovinske štete i tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 25.810,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, dok je za više zatraženo odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 24.624,67 eura (točka I.), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 19.798,47 eura s naslova izgubljene zarade te zatražene mjesečne rente u iznosu od 495,06 eura (točka II.), obvezani su tuženi pod I. i II. nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 291,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 39.792,50 eura tužitelj odbijen kao neosnovan (točka III.), naloženo je tužitelju nadoknaditi I- tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.464,28 eura sa zakonskim zateznim kamatama dok je za više zatraženo za iznos od 13.762,26 eura odbijen zahtjev I-tuženika kao neosnovan (točka IV.), te je odbijen zahtjev II-tuženika za naknadom troškova postupka (točka V.).

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu točke I., točke II., te u odbijajućem dijelu točke III., kao i točke IV. izreke presude suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženicima.

Tuženici nisu odgovorili na žalbu tužitelja.

Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete (neimovinske i imovinske) i to s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i tuđu pomoć i njegu, te izgubljenu zaradu te razliku između plaće koju je mogao ostvarivati da nije bilo štetnog događaja i invalidske mirovine, i novčanu rentu.

4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjski postupak kao i odluku koju je prethodio njenom donošenju sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana presuda razumljiva i jasna i ista se može ispitati.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te na iste pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da su tužitelj i I-tuženik zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme 3. veljače 2006. za radno mjesto vozača-cestara,

- da je 23. prosinca 2016. u 21:30 sati u prostoru za punjenje akumulatora u zgradi I- tuženika došlo do eksplozije u kojoj je tužitelj doživio radnu nezgodu,

- da je tužitelj kritične prigode zadobio opekotinu s posljedičnim prsnućem i razaranjem očne jabučice, penetrantne rane očne jabučice sa stranim tijelom, opekline rožnice i spojnične vrećice, ožiljci i zamućenja rožnice, da mu je iste noći po ozljeđivanju prvi puta učinjena operacija desnog oka, a dana 05. siječnja 2017. obavljena je druga operacija oka,

- da je liječenje tužitelja trajalo u bolnici od 23. prosinca 2016. do 12. siječnja 2017.,

- da je 17. svibnja 2017. rješenjem HZZO Regionalni ured Zagreb, Područna služba [adresa], donijela rješenje kojim se njegova ozljeda priznaje kao posljedica ozljede na radu,

- da je 25. travnja 2018. rješenjem HZZO-a, Područna služba u Zagrebu, tužitelju od 20. veljače 2018. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu 100% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti,

- da je 10. listopada 2018. rješenjem HZMO-a, Područne službe u Zagrebu utvrđena invalidska mirovina u visini od 2.172,78 kuna s početkom isplate od 29. rujna 2018.

- da je tužitelj odjavljen kao osiguranik HZZO-a 28. rujna 2018. (list 50 spisa)

- da je zbog štetnog događaja koji je doživio u dobi od 33 godine trajno nesposoban za obavljanje profesionalnog vozača te mu je 2. kolovoza 2018. oduzeta vozačka dokaza za kategorije AM, B, C, CE, C1, C1E, F i G,

- da je I-tuženik (poslodavac) dopisom od 04. lipnja 2018., a sukladno čl. 41. Zakona o radu i čl. 90. Kolektivnog ugovora, ponudio tužitelju sklapanje Aneksa Ugovora o radu sukladno njegovoj radnoj sposobnosti te stručnoj spremi i obrazovanju i to za obavljanje radnog mjesta Blagajnik, a u prilogu kojeg je dostavio i dva primjerka Aneksa te je naveo da mu u slučaju potrebe za dodatnim pojašnjenjima stoji na raspolaganju,

- da je tužitelj naprijed navedeni dopis sa primjercima Aneksa Ugovora o radu za radno mjesto Blagajnik zaprimio dana 07. lipnja 2018., a na isti se nije očitovao, dakle nije prihvatio ponudu I-tuženika za sklapanjem Aneksa Ugovora o radu, a niti se izjasnio zašto neće prihvatiti navedenu ponudu.

- da je I-tuženik dana 10. srpnja 2018. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kojom je tužitelju otkazao Ugovor o radu temeljem kojeg je obavljao poslove radnog mjesta Vozač-cestar zbog nemogućnosti izvršavanja obveza iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz) i istodobno mu je ponudio sklapanje novog Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Blagajnik,

- da tužitelj nije prihvatio ponudu sklapanja novog Ugovora o radu niti je pobijao Odluku o otkazu.

- da je pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu vođen postupak pod poslovnim brojem Pr-5384/2018-12 u kojem je donesena pravomoćna odluka 17. travnja 2019.,a koji postupak se vodio između tužitelja i I-tuženika radi isplate dvostruke otpremnine, u kojem je prema pravomoćno izraženom stavu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-431/2019 od 26. kolovoza 2019. da u sporu između poslodavca i radnika samo doktor specijalist medicine rada nadležan ocijeniti jesu li ponuđeni poslovi odgovarajući, te ako radnik odbija prihvatiti ponudu tvrdeći da poslovi nisu odgovarajući, radnik ili poslodavac mogli bi zatražiti mišljenje doktora specijaliste medicine rada. Ističe se da je u konkretnom slučaju poslodavac (tuženik) radniku ponudio posao u skladu s rješenjem HZMO-a, a radnik (tužitelj) nije prije pokretanja ovog postupka tvrdio da bi posao Blagajnika koji mu je ponuđen bio neodgovarajući ili barem o tome nije dostavio dokaze u spis, a slijedom čega uopće nije postojao spor o tome je li posao odgovarajući ili ne pa nije bilo potrebe za pribavljanjem mišljenja doktora specijaliste medicine rada,

- da iz nalaza sudskog vještaka zaštite na radu i zaštite od požara dipl. ing. SĐ proizlazi da kavez u kojem se vršilo punjenje akumulatora u vrijeme štetnog događaja kod I-tuženika bio otključan i nije bilo upute za rukovanje punjačom akumulatora,

- da tuženik pod I. i II. tijekom prvostupanjskog postupka nisu dokazali razlog koji bi ih oslobodio od odgovornosti za nastali štetni događaj,

- da iz iskaza saslušanog svjedoka ČĐ koji je zaposlenih I-tuženika više od 20 godina i koji je bio nadređen tužitelju proizlazi da su zaposlenici sami mijenjali akumulatore, s tim da nije znao tko je od radnika po opisu poslova zadužen za punjenje akumulatora,

- da iz vještačkih nalaza vještaka liječnika dr. GĐ, specijaliste neuropsihijatra i dr. Nedi Striber, specijalisti oftalmologa iz kojeg vještačkog nalaza proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju izgubio desno oko te je nakon ozljeđivanja kod istog nastala akutna reakcija na stres koja je prerasla u poremećaj prilagodbe i razvoja anksiozno depresivnog poremećaja, da je uslijed zadobivenih povreda tužitelju utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti za 40%, da je pretrpio bolove i to jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te bolove blagog intenziteta u trajanju od 60 dana, a da je naknadno bolove srednjeg do blagog intenziteta trpio povremeno još 5 mjeseci, te da je kod tužitelja nastupila naruženost jakog stupnja, vrlo uočljiva trećim osobama, da je tužitelj prerpio strah jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 25 dana, te blagog stupnja u trajanju od 60 dana, kao i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje težih kućanskih poslova u trajanju od mjesec dana tri sata dnevno te još tri mjeseca po dva sata dnevno, te pomoć u primjeni lokalne terapije i potrebne pratnje na kontrolne preglede liječnika.

6. Na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, pa se stoga žalba tužitelja ukazuje osnovanom. Imajući u vidu da je sud prvog stupnja utvrdio da su tuženi odgovorni za radnu nezgodu tužitelja te da je u toj nezgodi došlo do oštećenja zdravlja tužitelja ukazao se osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom zbog povrede prava osobnosti na tijelo i duševno zdravlje kao i za tuđu pomoć i njegu.

6.1. U ovom postupku za utvrđenje visine dosuđenje naknade štete treba primijeniti Orijentacione kriterije VSRH (Su-IV-47/2020) koji služe za ujednačavanje visine naknade nematerijalne štete. Sud prvog stupnja je cijenio fizičku bol, duševnu bol, smanjenje životnih aktivnosti te pretrpljeni strah kao i potrebu za tuđu pomoć što predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade štete, sukladno članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05), te s tog osnova dosudio tužitelju naknadu u visini od 25.810,00 eura.

7. Kako tužitelj u žalbi pobija dosuđenu visinu naknade štete, i to na način ističući pogrešnu primjenu Orijentacijskih kriterija VSRH, to se žalba tužitelja ukazuje djelomično osnovanom. Ovo stoga jer je sud prvog stupnja prilikom dosuđenja naknade trebao posebno voditi računa ne samo o utvrđenjima koje su proizašla iz vještačkih nalaza vještaka liječnika već imati u vidu i činjenicce da je u ovom štetnom događaju ozlijeđena mlada osoba, koja je u trenutku povrjeđivanja imala 33 godine, koja je zbog ozljede onemogućena u buduće za obavljanje poslova vozača, za što se tužitelj školovao i koji je bio njegov izbor zvanja, kojeg više u buduće ne može obavljati, a isto tako tijekom trajanja liječenja i ubuduće trpio je dugotrajne bolove i dugotrajni strah vezano za ishod liječenje. Nadalje, uslijed zadobivene povrede tako mlada osoba ima smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 40 %, i naruženost izrazito jakog stupnja vrlo uočljiva trećim osobama, sa čim se tužitelj treba nositi u daljnjem životu koji s obzirom na njegove godine života kada je povrijeđen, a imajući u vidu prosječnu dužinu trajanja ljudskog života istome preostaje da sa teškim posljedicama iz radne nezgode živi dugi niz godina.

7.1. Zbog svega iznijetog prema stavu ovog suda primjerena naknada zbog povrede prava osobnosti bi iznosila 35.000,00 eura kojem iznosu treba dodati troškove tuđe njege i pomoć u pravilno utvrđenom iznosu od 810,00 eura, pa je stoga valjalo preinačiti odluku suda prvog stupnja uvažavanjem žalbe tužitelja i istom dosuditi kako je to odlučeno u točki I.b temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, dok je za više zatraženo odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. U odnosu na žalbene navode tužitelja zbog odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva isplate razlike plaće i mjesečne rente, sud prvog stupnja proveo je dokaz saslušanjem svjedoka ŽĐ i JĐ iz kojih iskaza je neprijeporno utvrđeno da je poslodavac I-tuženik ponudio tužitelju nakon zadobivene povrede oka Aneks ugovora o radu za radno mjesto blagajnika, a da ih je tužitelj obavijestio da ide u mirovinu i kako im se tužitelj nije javljao to je I-tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu.

8.1. Tijekom trajanja komunikacije između tužitelja i I-tuženika u odnosu na promijenjene okolnosti zbog zdravstvenog stanja tužitelja tužitelj ni u jednom trenutku nije prigovorio na ponuđene poslove blagajnika niti je osporavao ponudu Aneksa ugovora sudskim putem.

9. S obzirom na gornja utvrđenja koja ne spori ni tužitelj, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom. Primjenom članka 1095. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisano da je, ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno poremećene ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjenje, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu štete.

10. Prema shvaćanju ovog sud tužitelj kao oštećenik nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade u situaciji kad se isti nije pokušao zaposliti s ostalom radnom sposobnošću jer je ta okolnost izvan uzroka ozljede na radu, jer prema rješenju HZZO-a od 25. travnja 2018. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu 100 %, nastalo djelomičnim gubitkom radne sposobnosti. Stoga, svaki oštećenik je dužan nastojati da štetu koju trpi bude što manja i u tom smislu dužan je poduzeti radnje u skladu sa svojim mogućnostima i prema potrebama (Revx-713/11 od 14. prosinca 2011., Rev-1030/2017-2 od 27. travnja 2021.

10.1. Kako je u ovom postupku neprijeporno utvrđeno da je tuženik ponudio tužitelju Aneks ugovora kojim je ponuđeno obavljanje drugih poslova-blagajnika, koju tužitelji nije prihvatio, sukladno preostaloj radnoj sposobnosti tužitelja, prema mišljenju ovog suda tužitelj nije dokazao da su ispunjenje pretpostavke za primjenu odredbe članka 1095. stavak 2. ZOO-a. Ovo stoga jer tužitelj nije ni pokušao se zaposliti s preostalom radnom sposobnošću jer je kod tužitelja došlo do djelomičnog gubitka radne sposobnosti. Kako kod istoga nije nastupila opća radna nesposobnost, nameće se zaključak da je on bio u mogućnosti obavljati određene administrativne poslove s punim radnim vremenom.

11. Izražavajući pravno stajalište da je odlazak u invalidsku mirovinu zakonsko pravo tužitelja koju je on iskoristio, te da je za rješavanje spora odlučna činjenica da je tužitelj umirovljen upravo zbog posljedice radne nezgode ali je on ostao sposoban za rad s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima, te nije stekao pravo na mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u ovom postupku sud je cijenio i činjenicu je li se tužitelj pokušao zaposliti s ostalom radnom sposobnošću i je li u tom pravcu poduzeo odgovarajuće radnje radi sprečavanja umanjenja nastanka štete u vidu izgubljene zarade (Rev-153/2022-3 od 31. kolovoza 2022. i Rev-1454/2021-2 od 4. listopada 2022.

12. Kako tužitelj nije poduzeo sve radnje kako bi smanjio štetu zbog nastale razlike između plaće i invalidske mirovine, to je prema stavu ovog suda neosnovana žalba tužitelja u spomenutom dijelu pa je shodno tome valjalo potvrditi odluku suda prvog stupnja u tom dijelu sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a pa je odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I.a.

14. Osnovana je žalba tužitelja u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, premda je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a kao i članka 155. ZZP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), te dosudio trošak postupka. Ukazuje se da je žalba tužitelja opravdana u dijelu gdje je sud dosudio I-tuženiku trošak postupka za sastavljanje podneska od 18. veljače 2019. u iznosu od 50,00 eura te podneska od 17. siječnja 2022. i 25. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura. Naime, imajući u vidu da je prethodno sud prvog stupnja priznao troškove sastava četiri podneska, to se ukazuje neosnovanim zahtjev I- tuženika za sastav daljnjih podnesaka koji sadržajno nisu bili ni nužni ni potrebni u ovom postupku. Stoga je uvažena tužitelja u spomenutom dijelu te je preinačena odluka o trošku i odlučeno kao u izreci odluke ovog suda pod točkom I.b sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a.

15. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, ovaj sud primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, jer je tužitelj sa svojom žalbom uspio u neznatnom dijelu a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je odlučeno kao u izreci odluke ovog suda pod točkom II.

U Splitu 9. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marija Šimičić