Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1979/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić - Prester u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MN, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) i zbog prekršaja iz članka 242. stavka 5. cit. Zakona, rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak, protiv presude Općinskog suda u Sisku od 31. siječnja 2025., poslovni broj: Pp-309/2025-6, na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak, kao osnovana i preinačuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, tako da se na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzima privremeno oduzeto vozilo od okrivljenika MN reg. oznake [registarska oznaka] i pripadajući ključ i isto postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te se okrivljeniku MN za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom 1) izreke pobijane presude utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, s time da se okrivljeniku na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 114/2022), u izrečenu kaznu uračunava vrijeme uhićenja od 29. siječnja 2025. u 00,36 sati kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82  (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa) kuna, tako da okrivljenik na ime novčane kazne ima za platiti iznos od 1.280,18 (tisućudvjestosamdeset eura i osamnaest centi), te mu se za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude temeljem članka 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a koja mjera počinje teći od izvršnosti presude.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Sisak, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik MN je dužan izrečenu novčanu kaznu, platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 242. stavka 5. cit. Zakona, te mu je za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, s time da se na temelju članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od četiri mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji bi mu se izrekla ista ili stroža kazna od izrečene uvjetnom osudom, s time da će se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen po policiji od 29. siječnja u 00,36 sati kao jedan dan, tako da se kazna umanjuje za jedan dan, dok mu je za prekršaj iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primijenjena mjera upozorenja opomena.

2. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da se okrivljeniku na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona trajno oduzme privremeno oduzeto vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i pripadajući ključ.

3. Okrivljenik je pobijanom presudom oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o vraćanju oduzetog predmeta i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

5. U žalbi tužitelj navodi da smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama trebalo izreći novčanu kaznu umjesto uvjetne osude, kao i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 3 mjeseca.

6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi žalba prihvati.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. U pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud dao pogrešan razlog za ne oduzimanje privremeno oduzetog vozila kojim je okrivljenik upravljao inkriminirane prilike pod utjecajem alkohola od 1,82 g/kg, te je, učestali počinitelj vrlo teških prometnih prekršaja. Činjenica vlasništva nad vozilom treće osobe, nije odlučna za odluku o oduzimanju vozila.

10. Nadalje, iz Izvoda prekršajne evidencije za okrivljenika vidljivo je, kao što navodi tužitelj da je okrivljenik učestali počinitelj vrlo teških prekršaja, budući je okrivljenik pravomoćno kažnjavan za prekršaje iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 199. stavka 8. cit. Zakona, te mu je izrečena i kazna zatvora u trajanju od 15 dana, a također je počinitelj prekršaja iz članka 282. stavka 9. cit. Zakona i iz članka 286. stavka 12. istog Zakona, dakle pokazuje naročitu upornost u činjenju najtežih prometnih prekršaja.

11. Dakle, imajući u vidu da je okrivljenik već u četiri navrata kažnjavan za najteže prekršaje, od kojih jedanput i kaznom zatvora u trajanju od 15 dana, evidentno je da nikakve sankcije ne djeluju na okrivljenika i ne sprečavaju ga u ponovnom činjenju tih djela. Počinjeni prekršaji spadaju u najteže prometne prekršaje i predstavljaju izrazitu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu te često rezultiraju teškim posljedicama koji prekršaji u svezi s ranijim ponašanjem dovode do zaključka da se radi o upornom, drskom i bezobzirnom ponašanju okrivljenika, kojim dovodi u pitanje živote, zdravlje i imovinu drugih sudionika u prometu, pa su ostvareni uvjeti za primjenu članka 76.a Prekršajnog zakona.

12. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila, kao krajnja mjera kojom se zadire u ustavno pravo vlasništva, u predmetnom slučaju opravdana i nužna kako bi se okrivljenika onemogućilo u ponavljanju prekršaja, budući da je država dužna poduzeti sve raspoložive mjere radi izbjegavanja neželjenih posljedica.

13. Okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju odnos razmjernosti između primijenjene mjere oduzimanja vozila i zaštite prava vlasnika na mirno uživanje vlasništva, budući da se radi o višestrukom povratniku na kojeg do sada izricanje svih propisanih vrsta sankcija nisu djelovale da promjeni ponašanje u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama i poštuje pozitivne propise, pa nije odlučno je li predmetno vozilo njegovo ili tuđe vlasništvo, jer je očito da ga se na drugi način ne može odvratiti od upravljanja vozilom.

14. Oduzimanje vozila ne utječe na pravo trećih osoba za naknadu štete prema počinitelju zbog oduzetog predmeta, a vlasnik vozila koji nije počinitelj prekršaja ima pravo na povrat predmeta ili naknadu tržišne vrijednosti iz državnog proračuna, pod zakonom propisanim uvjetima (članak 76.a stavak 4. Prekršajnog zakona).

15. Isto tako treba imati u vidu odredbu članka 229. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom odredbom je izričito propisano da vlasnik vozila odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom (upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, za vrijeme dok joj je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili je isključena iz prometa, nema upisanu odgovarajuću kategoriju, upravlja vozilom bez pomagala ili ne postupa po uvjetima i ograničenjima navedenim u vozačkoj dozvoli, kojoj je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta), osobi za koju se na temelju njezina ponašanja može zaključiti da je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola ili je pod vidnim utjecajem alkohola ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom.

16. Slijedom navedenog, ovaj Sud je prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i trajno oduzeo vozilo uporabljeno za počinjenje prekršaja, smatrajući da je takva odluka sukladna odredbama Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te stajalištima izraženim u odlukama Europskog suda za ljudska prava.

17. Odlučujući o žalbi ovaj sud je našao da tužitelj osnovano smatra da je okrivljeniku trebalo umjesto uvjetne osude za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izreći novčanu kaznu, s obzirom na dosadašnju kažnjavanost za najteže prekršaje, pa je stoga ovaj sud prihvaćajući žalbu tužitelja okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao novčanu kaznu, smatrajući opravdanim navode žalbe tužitelja.

18. Glede prekršaja iz članka 242. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud imajući u vidu težinu prekršaja okrivljeniku opravdano primijenio mjeru upozorenja opomenu.

19. Ispitujući dalje žalbu, po mišljenju ovog suda osnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja u pogledu nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije okrivljeniku, koji je kritične zgode upravljao motornim vozilom  za vrijeme dok je u organizmu imao  alkohola u koncentraciji od 1,82 g/kg.

20. Okrivljeniku je stoga izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, pri čemu je vijeće ovog suda ocijenilo kako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti koje se tiču djela prekršaja i okrivljenika, postoji osnovana opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti prekršaj, zbog čega ga je nužno u navedenom vremenu isključiti iz prometa vozilima B kategorije, kako bi se kod njega otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

21. Zbog navedenih razloga, temeljem članka 207. i 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. travnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Marcele Soljačić - Prester, v. r.

Nediljko Boban, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku 6 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.