1

Poslovni broj 14 Gž-4037/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-4037/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. I., OIB:… iz Š., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z.1, protiv tuženika E. o. d.d., OIB:… iz Z.2, zastupanog po punomoćnicima Ć. S. i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & Partneri iz Z.2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1742/2012-95 od 14. veljače 2023. ispravljene rješenjem istog suda posl. br. Pn-1742/1012-101 od 1. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I              Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1742/2012-95 od 14. veljače 2023. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. Pn-1742/1012-101 od 1. kolovoza 2023. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke, u dijelu iz stavka II kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznose od:

- 3.716,23 eura/28.000,00 kn[1] za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2012. do isplate

- 298,12 eura/2.246,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2023. do isplate

- 300,22 eura/2.262,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2012. do isplate, u pobijanom dijelu iz stavka III izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 6.912,91 eura/52.085,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1.850,88 eura/13.945,46 kn od 19. travnja 2012.,

- 249,40 eura/1.879,09 kn od 15. svibnja 2012.,

- 73,12 eura/550,95 kn 15. lipnja 2012.,

- 14,54 eura/109,52 kn od 15. kolovoza 2012.,

- 66,41 eura/500,39 kn od 15. rujna 2012.,

- 94,30 eura/710,48 kn od 15. studenog 2012.,

- 50,01 eura/376,82 kn od 15. prosinca 2012.,

- 99,42 eura /749,08 kn od 15. ožujka 2013.,

- 54,58 eura /411,27 kn od 15. rujna 2013.,

- 63,38 eura/477,51 kn od 15. prosinca 2013.,

- 113,57 eura/855,73 kn od 15. siječnja 2014.,

- 12,28 eura/92,50 kn od 15. ožujka 2014.,

- 2,06 eura/15,50 kn od 15. travnja 2014.,

- 80,65 eura/607,67 kn od 15. svibnja 2014.,

- 156,45 eura/1.178,78 kn od 15. srpnja 2014.,

- 7,12 eura/ 53,64 kn od 15. kolovoza 2014.,

- 49,41 eura/372,27 kn od 15. rujna 2014.,

- 28,04 eura/211,26 kn od 15. listopada 2014.,

- 39,04 eura/294,16 kn od 15. studenog 2014.,

- 64,81 eura/488,32 kn od 15. prosinca 2014.,

- 111,75 eura/842,00 kn od 15. siječnja 2015.,

- 113,72 eura/856,83 kn od 15. ožujka 2015.,

- 28,98 eura/218,32 kn od 15. travnja 2015.,

- 59,82 eura/450,75 kn od 15. svibnja 2015..

- 60,85 eura/458,47 kn od 15. lipnja 2015.,

- 202,03 eura/1.522,21 kn od 15. srpnja 2015.,

- 244,78 eura/1.844,29 kn od 15. kolovoza 2015.,

- 189,98 eura/1.431,42 kn od 15. rujna 2015.

- 60,41 eura/455,14 kn od 15. listopada 2015.

- 141,58 eura/1.066,72 kn od 15. studenog 2015.

- 142,18 eura/1.071,23 kn od 15. prosinca 2015.

- 138,51 eura/1.043,60 kn od 15. siječnja 2016.

- 13,36 eura/100,69 kn od 15. veljače 2016.

- 92,08 eura/693,81 kn od 15. ožujka 2016.

- 97,57 eura/735,13 kn od 15. travnja 2016.

- 122,65 eura/924,11 kn od 15. svibnja 2016.

- 158,25 eura/1.192,31 kn od 15. lipnja 2016.

- 125,01 eura/941,90 kn od 15. srpnja 2016.

- 253,68 eura/1.911,33 kn od 15. kolovoza 2016.

- 84,85 eura/639,33 kn od 15. rujna 2016.

- 54,11 eura/407,72 kn od 15. listopada 2016.

- 173,52 eura/1.307,35 kn od 15. studenog 2016.

- 143,11 eura/1.078,25 kn od 15. prosinca 2016.

- 200,76 eura/1.512,63 kn od 15. siječnja 2017.

- 129,31 eura/974,29 kn od 15. veljače 2017.

- 28,37 eura/213,73 kn od 15. travnja 2017.

- 141,30 eura/1.064,64 kn od 15. lipnja 2017.

- 19,84 eura/149,51 kn od 15. srpnja 2017.

- 37,11 eura/279,58 kn od 15. kolovoza 2017.

- 126,53 eura/953,31 kn od 15. rujna 2017.

- 182,44 eura/1.374,56 kn od 15. listopada 2017. i

- 65,00 eura/489,78 kn od 15. studenog 2017. pa do isplate i iz stavka IV, V i VII izreke.

 

II              Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1742/2012-95 od 14. veljače 2023. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. Pn-1742/1012-101 od 1. kolovoza 2023. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 300,22 eura/2.262,00 kn tekuće od 29. studenog 2011. do 18. travnja 2012. i iz stavka III izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće na iznose od:

-132,71 eura/999,92 kn od 15. srpnja 2011. do 18. travnja 2012.,

- 229,80 eura/1.731,43 kn od 15. kolovoza 2011. do 18. travnja 2012.,

- 297,86 eura/2.244,20 kn od 15. rujna 2011. do 18. travnja 2012.,

- 342,57 eura/2.581,11 kn od 15. listopada 2011. do 18. travnja 2012.,

- 354,34 eura/2.669,78 kn od 15. studenog 2011. do 18. travnja 2012.,

- 95,00 eura/715,79 kn od 15. prosinca 2011. do 18. travnja 2012.,

- 33,84 eura/254,96 kn od 15. siječnja 2012. do 18. travnja 2012.,

- 149,53 eura/1.126,64 kn od 15. veljače 2012. do 18. travnja 2012.,

- 80,58 eura/607,16 kn od 15. ožujka 2012. do 18. travnja 2012. i

-134,64 eura /1.014,47 kn od 15. travnja 2012. do 18. travnja 2012.

 

III              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-1742/2012-95 od 14. veljače 2023. ispravljenom rješenjem istog suda posl. br. Pn-1742/1012-101 od 1. kolovoza 2023. tuženiku je naloženo da tužitelju isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 746,57 eura/5.625,00 kn u razdoblju od 19. travnja 2012. do 11. srpnja 2019., kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

 

1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužitelju isplati:

- naknadu neimovinske štete u iznosu od 716,23 eura /28.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2012. do isplate,

- naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 298,12 eura / 2.246,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2023. do isplate i

- naknadu za trošak liječenja u iznosu od 300,22 eura / 2.262,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2011. do isplate.

 

1.3. Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi izgubljenu neto zaradu u iznosu od 6.912,91 eura / 52.085,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka od svakog 15.tog u mjesecu od srpnja 2011. do studenog 2017. pa do isplate, kao u stavku III izreke prvostupanjske presude.

 

1.4. U stavku IV izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo platiti tužitelju rentu za izgubljenu zaradu u mjesečnom iznosu od 89,46 eura/674,00 kn u razdoblju od studenog 2017. do 29. veljače 2020., sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog obroka rente svakog 15.-tog u mjesecu do isplate.

 

1.5. O naknadi parničnog troška tužitelju u iznosu od 10.348,89 eura/77.973,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2023. odlučeno je u stavku V izreke prvostupanjske odluke.

 

1.6. Tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 132,72 eura/1.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2012. do isplate i za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 298,12 eura/2.246,25 kn u razdoblju od 19. travnja 2012. do 13. veljače 2023. odbijen je kao u stavku VI izreke presude suda prvog stupnja.

 

1.7. U stavku VII izreke presude suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I, II, III, IV, V i VII žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga. Iako u sadržaju svoje žalbe ne navodi koji bi to iznos bio nesporan i ne bi bio ožalben, tuženik predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti tako da se tužbeni zahtjev odbije preko nespornog i ožalbenog iznosa uz naknadu parničnog troška i uz naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se  u prvostupanjskoj  presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14  ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Na temelju pravilnog utvrđenja nastanka neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom i troškova liječenja uslijed štetnog događaja od 17. lipnja 2011. nastalog krivnjom osiguranika tuženika, sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom mjerodavnih odredaba čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 943., čl. 1045. st. 1. i 3., čl. 1046., čl. 1049., čl. 1072. st. 1., čl. 1085. st. 3., čl. 1089. st. 1., čl. 1095., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103.  Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) odlučio kao u stavku I-IV izreke prvostupanjske presude.

 

7.1. Prihvaćanjem utvrđenja iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka i sadržaja iskaza tužitelja sud prvog stupnja pravilno je utvrdio kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete, u vidu u presudi suda prvog stupnja opisanih bolova i straha, duševnih boli zbog trajnog smanjenja tužiteljevih sposobnosti od 18% i zaostalog naruženja te je, uzimajući u obzir dob tužitelja i ostale okolnosti slučaja utvrdio primjerenom naknadu neimovinske štete u iznosu od 65.000,00 kn. Uz prethodno isplaćene iznose naknade neimovinske štete 12. srpnja 2012. od 12.000,00 kn i 11. srpnja 2019. od 25.000,00 kn, tužitelju je dosuđeno preostalih 28.000,00 kn, kao u stavku II izreke prvostupanjske presude.

 

7.2. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je sud prvog stupnja na odgovarajući način cijenio odlučujuća mjerila iz čl. 1100.  st. 2. u vezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO, koja i po ocijeni ovog suda predstavlja naknadu primjerenu posljedicama ozljeđivanja u predmetnom slučaju s obzirom na mjerodavne Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od  5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5).

 

7.3. Stoga se, za razliku od žalbenih navoda tuženika, ne radi o dvostruko većim dosuđenim iznosima od pripadajućih po svakom od kriterija predmetne neimovinske štete. Kada u žalbi osporava odluku o visini naknade neimovinske štete, tuženik gubi iz vida da su izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od  5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5). iznosi pravičnih naknada u slučajevima povrede prava osobnosti povećani za 50% tako da je naknada koju je dosudio prvostupanjski sud u predmetnom slučaju  u skladu sa navedenim orijentacijskim kriterijima.

 

7.4. Tuženik u žalbi osporava dosudu zakonskih zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete iz stavka II izreke prvostupanjske presude tekućih od podnošenja tužbe 19. travnja 2012. no navedena je odluka suda prvog stupnja u skladu s čl. 12. st. 4. u vezi čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) po kojoj tužitelj kao osoba koja je pretrpjela štetu motornim vozilom u pogonu a nije odgovorna za tu štetu ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju štetnika, u ovom slučaju tužbe podnesene 19. travnja 2012.

 

8. Neosnovano je žalbeno osporavanje tijeka zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade štete kao što je dosuđeno u stavku I izreke prvostupanjske presude. Na iznos naknade za trošak tuđe pomoći od 5.625,00 kn kojeg je tuženik isplatio tužitelju dana 11. srpnja 2019., dosuđene su zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe 19. travnja 2012. do navedene isplate 11. srpnja 2019. Budući da je u predmetnom slučaju visina naknade štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom utvrđena temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i to prema vrijednostima prosječnih neto primanja nekvalificiranih radnika u Šibensko-kninskoj županiji za 2011. u kojoj godini je ta šteta i nastala kao što je navedeno u toč. 20 obrazloženja prvostupanjske odluke, ista šteta nije utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke tako da se primjenjuje čl. 12. st. 4. ZOOP.

 

9.1. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava naknadu troškova liječenja, dosuđenu tužitelju u iznosu od 300,22 eura/2.262,00 kn kao u stavku II izreke prvostupanjske presude, valja uputiti na sadržaj toč. 23. i 24. obrazloženja iste presude sa pravilnim utvrđenjem osnovanosti i visine ove naknade.

 

9.2. Djelomično je osnovano žalbeno osporavanje tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos naknade troškova liječenja od 300,22 eura/2.262,00 kn tekućih u razdoblju od 29. studenog 2011. do 18. travnja 2012. Temeljem mjerodavne odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, u ovom slučaju tužbe podnesene 19. travnja 2012.

 

10.1. Žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na osnovanost i visinu tužiteljevog zahtjeva za naknadu dijela izgubljene zarade nije osnovano. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj zaposlen u L. Š. i radi na poslovima brodoiskrcivača uz ograničenje nemogućnosti rada na dizalici zbog posljedica štetnog događaja tako da tužitelj više ne obavlja poslove dizaličara na brodskoj dizalici. Kao što je navedeno, sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će bitne činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, što čini neosnovanim žalbeno pozivanje na povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP.

 

10.2. Bespredmetan je slijedeći žalbeni navod: "Najspornije je što tužitelj nije tražio zaštitu prava temeljem odredbi Zakona o radu, a zbog čega ne može od tuženika tražiti naknadu štete zbog povrede zakona od strane poslodavca:", u okolnostima predmetnog slučaja u kojem je pravilno utvrđeno da su posljedice štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tuženika kod tužitelja uzrokovale nesposobnost rada na dizalici tako da tužitelj više ne može obavljati poslove vozača pozicionera opretora dizaličara koje je prije ozljeđivanja obavljao, a za koje posljedice ne odgovara tužiteljev poslodavac.

 

10.3. Kada žalbom osporava pravilnost izračuna izgubljene zarade tuženik netočno tvrdi da je prvostupanjski sud prihvatio jedan od nalaza vještaka a nije se kritički odredio prema svim provedenim dokazima. Budući da se utvrđenje suda prvog stupnja o izgubljenoj zaradi tužitelja temelji na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka financijske struke R. v. d.o.o. od 14. srpnja 2014. i 3. veljače 2015. sa  dodatkom od 29. siječnja 2016., drugim dodatkom od 8. siječnja 2019. i trećim dodatkom od 9. srpnja 2021. kojima su raspravljeni i otklonjeni prigovori tuženika, nisu ostvarene pretpostavke za primjenu čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, u kojem smislu je pravilna odluka suda prvog stupnja kojom nije prihvaćen tuženikov dokazni prijedlog za provođenje novog financijskog vještačenja.

 

10.4. Tuženik ne može sa uspjehom osporavati pravilnost izračuna financijskog vještaka utemeljen na podacima o plaćama usporednih radnika sa neosnovanim tvrdnjama kako se ne radi o usporenim radnicima i kako njihova plaća nije relevantna jer je veća od tužiteljeve. Za razliku od ovih žalbenih navoda, u toč. 26 obrazloženja prvostupanjske odluke dani su jasni razlozi utvrđenja izgubljene zarade tužitelja, uz uračunavanje postotka u kojem je plaća tužitelja bila niža od plaće usporednih radnika tako da se u žalbi netočno tvrdi kako nisu dani razlozi otklanjanja tog prigovora. Žalbeno isticanje propusta dostave platne liste tužitelja iz 2011. je bez utjecaja jer je za utvrđenje visine izgubljene zarade odlučno da bi tužitelj, da nije bilo posljedica štetnog događaja koje ga u tome onemogućavaju, nastavio raditi i uprihoditi plaću na poslovima na kojima rade i ostvaruju plaću usporednici radnici.

 

10.5. Sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP djelomično je osnovano žalbeno osporavanje tijeka zakonskih zateznih kamata na iznose izgubljene zarade u razdoblju prije podnošenja tužbe 19. travnja 2012. jer tužitelju pripadaju zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

11.1. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu iz stavka I te iz stavka II i III izreke u dijelu navedenom u stavku I izreke ove presude.

 

11.2. Primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP prvostupanjska je presuda preinačena u preostalom dijelu, kao u stavku II izreke.

 

12. Kada je odlučio o naknadi parničnog troška kao u stavku V i VII izreke prvostupanjske presude, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP kao i odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/22, dalje. Tarifa), što obuhvaća i odredbu tbr. 50. o vrijednosti boda od 15,00 kn. Budući da sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 164. st. 4. ZPP o naknadi parničnog troška odlučuje presudom kojom se završava postupak pred tim sudom primjenjujući tada važeće mjerodavne odredbe a tako i navedenu odredbu tbr. 50. Tarife, u žalbi se tuženik neosnovano poziva na navodnu retroaktivnu primjenu propisa. 

 

13. Nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.

 

 

U Zagrebu 7. studenog 2023.

 

                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                 Gabriela Topić Kordej, v.r.